Ima li kod nas vodećih intelektualki?

Piše: Nada Ler Sofronić

Ima li vodećih intelektualki u Bosni i Hercegovini?

U vezi sa najavljenim okruglim stolom "Bosna i Hercegovina: sekularna ili vjerska država?" 

 i pobrojanim sve samim muškim uvodničarima, “vodećim BiH intelektualcima“, koji će u vezi sa ovom (super-aktuelnom) temom “razmotriti političke i socijalne konsekvence djelovanja različitih tendencija u bh. društvu: tendencija klerikalizacije i negativne sekularizacije...” imam nekoliko sugestija.

Ima li kakvih mislećih ženskih osoba?

1. Sugerirala bih organizatoru da za svoj naredni okrugli sto kandiduje temu: “Bosna i Hercegovina muška ili koliko-toliko rodno-izbalansirana država?”

s posebnim osvrtom na pitanja:

- Ima li gdjegdje pokoja misleća ženska osoba na ovim prostorima koja bi se eventualno mogla uključiti u krupne teme nalik na onu sa našeg prethodnog skupa o sekularizmu i klerikalizmu, jer se ona izgleda ipak jako tiče (i) žena.

- Da li bi te žene ovom pitanju mogle prići sa makar približno toliko analitičke pameti i inventivnosti kao što su imena iz  naše muške intelektualne ekipe: Ivo Komšić, Dino Abazović, Emir Suljagić, Nerzuk Ćurak, Hilmo Neimarlija, Esad Zgodić, Adnan Silajdžić, Anto Čosić, Fikret Karčić, Ugo Vlaisavljević, Mile Babić, Dubravko Lovrenović, Luka Markešić i Salih Fočo.

Neki vode rodne studije

2. Sugerirala bih takođe velikim javnim zagovornicima ljudskih prava, gender-balansa i posebno ženskih prava čija imena vidim među ovim “vodećim intelektualcima”, od kojih neki čak vode kolegije na Rodnim studijama, ovdje u Sarajevu (Ugo Vlaisavljević, na primjer) da bojkotuju skup i kažu “Nećemo o tako ozbiljnoj temi raspravljati bez žena jer u suprotnom nismo vjerodostojni promotori rodne ravnopravnosti i možemo okačiti mačku o rep kolegije koje vodimo na Studijama roda“.

Konsultirati barem apstrakte

3. Ali prije svega bih sugerirala organizatorima i svim gore pomenutim uvodničarima, da hitno, dok im skup još nije počeo, na brzaka konsultuju makar apstrakte obimne i ozbiljne literature koja govori o dramatičnoj poziciji žene u procesima desekularizacije i klerikalizacije u post-socijalističkim društvima u tranziciji od „realnog socijalizma“ prema „realnom kapitalizmu“.

Takođe ima značajnih referenci koje govore kroz kakvu dramu u svijetu globalnog kapitalizma generalno, prolaze  ene između tržišnog i vjerskih fundamentalizama zahvaljujući pljačkaškom „slobodnom tržištu“ koje je naročito nemilosrdno prema ženi i kako se u sprezi s njim, zloupotrebom riječi Biblije, Kur'ana, Tore, Veda ili Pali budističkog kanona žena našla u žrvnju koji je danas globalno nemilosrdno melje. O tome ili recimo o ženskoj dimenziji drame ateizacije na prelasku u realni socijalizam, valjalo je čuti ženske uvodničarske glasove.