Geopolitičke kalkulacije Milorada Dodika: Mit ili realnost (I)
Međunarodna politika predsjednika bh. entiteta RS, Milorada Dodika, je bahata i samouvjerena. Vrijeđa zapadne ambasadore najgorim riječima. Američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini Michaela J. Murphya nazvao je smradom! Ne strahuje mnogo od članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC). Ne priznaje Visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Piše: Prof. dr. Emir Hadžikadunić, za Radiosarajevo.ba
Od početka ruske agresije na Ukrajinu sastao se dva-tri puta s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom kojeg evropski dužnosnici uglavnom izbjegavaju, uključujući i Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije. Više puta je ponovio da će proglasiti nezavisnost bh. entiteta Republika Srpska koju bi, samouvjereno konstatuje, odmah priznalo desetak država.
U Sarajevo stigle prve trešnje, evo koliko je novca potrebno za kilogram
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Mnogi se pitaju na kojim geopolitičkim kalkulacijama se bazira njegova nadmenost? Da li postoje međunarodni faktori koji mu idu u prilog? Ko su Dodikovi stvarni ili potencijalni međunarodni saveznici? A ko su imaginarni? Koje države bi mogle priznati nezavisnost bh. entiteta RS-a? Da li je njegova geopolitička kalkulacija mit ili realnost?
Dodikova realpolitička škola i njegova percepcija realnog
U svom nadmenom ponašanju, Milorad Dodik računa na stvarne, potencijalne ili imaginarne partnere na svakom nivou međunarodnih odnosa - regionalnom, evropskom i globalnom. Prvi i najvažniji saveznik Milorada Dodika na regionalnom nivou jeste država Srbija. Službeni Beograd nije nikakav imaginarni ili potencijalni saveznik entiteta RS nego je strateški partner za svaki mogući scenarij.
Potvrđeno iz Tužilaštva BiH: Formiran predmet protiv Milorada Dodika
Ovdje je najmanje važno šta kaže predsjednik Aleksandar Vučić. Dodik svakako računa na mnogo važnije indikatore vanjske politike Srbije, recimo, na njenu doktrinu odbrane koja više nije odbrambenog karaktera jer spominje dijelove teritorija Bosne i Hercegovine, odnosno propisuje eksteritorijalni princip 'zaštite srpskog naroda' i izvan granica Srbije.
Ta kalkulacija je prilično racionalna znajući da Srbija troši na odbranu duplo više od BiH, Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova zajedno. Dodik indirektno računa na multivektorsku vanjsku politiku Srbije koja može pokucati na mnoga vrata. Srbija, na primjer, ima bliže diplomatske odnose od Bosne i Hercegovine sa nekim državama s muslimanskom većinom. Hipotetički kazano, telefonski poziv Vučića vladaru Abu Dabija šeiku Mohamedu bin Zayedu, kojeg predsjednik Srbije oslovljava kao 'brata', može utjecati na formatiranje njegovog mišljenja u slučaju nemilih događaja u BiH. Međutim, Srbiju i njen rušilački potencijal treba svesti na razumnu mjeru s obzirom da je i sama okružena članicama NATO saveza.
Dodik i turska 'strateška dubina'
Milorad Dodik na regionalnom nivou računa na multivektorsku vanjsku politiku Turske. On cijeni turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana s kojim se redovno sastaje. Posebno cijeni njegovo prijateljstvo s Putinom ili tursku politiku neutralnosti u slučaju ruske agresije na Ukrajinu. Svjestan je da službena Ankara vodi sve samostalniju vanjsku politiku, što mu, također, odgovara. Za Dodika bi bilo korisno ako bi Ankara i Moskva bili faktori balansa i statusa quo na Balkanu, što su povremeno činile ili čine u drugim državama u kojima je sigurnost deficitarna.
Suddeutche Zeitung o Miloradu Dodiku: 'Autokrata i demagog nastavlja pomjerati granice'
Na kraju, odnos Turske naspram Sjevernoga Kipra ima određene podudarnosti u praksi međunarodnih odnosa sa odnosom Srbije (Savezne Republike Jugoslavije) i samozvane srpske republike BiH u prvoj polovini '90-ih.
Međutim, službena Ankara je samo imaginarni saveznik Milorada Dodika iz više razloga.
Prvo, Turska doživljava Bosnu i Hercegovinu kao bratsku državu i prirodnog saveznika. Drugo, Turska ima kapacitet za rivalstvo s Ruskom Federacijom na šahovskoj tabli Balkana. Treće, Turska kao respektabilna regionalna sila, koja troši na odbranu 13-14 puta više od Srbije, neće dopustiti hegemoniju Beograda u regionu za kojeg smatra da je njena „strateška dubina“.
Zato je realno promišljati suprotstavljanje Turske velikodržavnim interesima Srbije ili bh. entiteta RS. Jer stvaranje “srpskog sveta” u teoriji politike balansa moći posljedično podrazumijeva stvaranje “turskog sveta”.
Dodik može, također, računati na hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića kao svog potencijalnog partnera na regionalnom nivou s kojim dijeli sličan politički i geopolitički svjetonazor. Obojica kao da žive za trenutak da ponize BiH u svakoj prilici i čuju aplauz svoje ostrašćene publike.
Schwarz-Schilling: Zaustavite Dodika. Međunarodna zajednica ne smije ponoviti greške iz devedesetih
Obojica insistiraju na posredovanju Zagreba, Beograda i Ankare, a ne Washingtona ili Brisela. Tu balkansku trilateralu Dodik doživljava kao nužni faktor balansa ili statusa quo unutar BiH, a euroatlanskom bloku prijeti vlastitim neposluhom koji podriva kolektivnu sigurnost.
Međutim, Hrvatsku Zorana Milanovića treba isto tako svesti na njenu realnu mjeru. Uloga službenog Zagreba koja bi eventualno išla u prilog Dodiku limitirana je članstvom Hrvatske u EU i NATO savezu. Zato je rušilački potencijal Hrvatske moguće promišljati samo u kontekstu nepostojanja evropskih ili euroatlanskih integracija.
Evropska i međunarodna kalkulacija Milorada Dodika
Na evropskom nivou, Dodik računa da će EU, koja je ekonomska sila, ali politički patuljak, teško imati zajedničku vanjsku politiku po pitanju eskalacije prilika u BiH. Evropska unija nije imala kapacitet da rješava krizu ranih '90-ih, kada je brojala samo 12 država članica. Kako će je imati sada, kada ima 27, i kada neke od tih članica vlastitim ponašanjem urušavaju vrijednosni sistem EU-a?
Borba za vlast u BiH se zaoštrava: Kako će se u RS primijeniti najnoviji Schmidtov dekret?
U hipotetički najpovoljnijoj varijanti za sebe, Dodik računa na novi evropski poredak kojeg predvodi evropska desnica ili Evropu podijeljenu između nacionalnih sfera utjecaja. Računa, također, na odsustvo kolektivne sigurnosti ili integrativne političke kulture, kakvu nudi euroatlantski ili evropski sistem. U takvim okolnostima, Milorad Dodik bi prešao tačku bez povratka i ispunio svoje više puta ponovljeno obećanje - proglašenje nezavisnosti RS-a. Ova računica Milorada Dodika nije mnogo realna, ali nije ni nemoguća.
Ono što je mnogo realnije za Milorada Dodika jeste njegova računica sa Mađarskom koja ga vetom u Vijeću Evropske unije čuva od sankcija država članica. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó još ove sedmice je, najvjerovatnije na molbu Milorada Dodika, javno podržao destabilizirajuću politiku RS-a.
Ta je podrška sistemskog karaktera i neće se mijenjati dok je vladajuća stranka Viktora Orbana na vlasti. Osovina Budimpešta - Banja Luka - Beograd, koja pruža zajednički otpor unipolarnom svjetonazoru, je neuništiva spolja, smatra Dodiku blizak Aleksandar Pavić, bivši savjetnik Biljane Plavšić.
Islamofobična Evropa
Pored Mađarske Dodik realno kalkuliše s islamofobičnom desnicom Austrije, Francuske ili neke druge članice Evropske unije. Evropski populisti i desničari stvarni su saveznici nacionalističke politike Milorada Dodika. Matrica njihovog ponašanja je identična širom Evrope - suverenistička, primordijalna, nacionalistička politika…
Dodik na Kozari priznao da je opsovao genocid
Svi oni se ismijavaju sa liberalnim evropskim vrijednostima, dok integrativnu političku kulturu doživljavaju kao strano tijelo. EU poredak za njih više nema vrijednosni, nego samo interesni karakter. U pravilu, takvi političari su rusofili. Međutim, ova varijabla je promjenjiva za Dodika i ona zavisi direktno od izbornog rejtinga evropskih desničara. Na njegovu nesreću, uz izuzetak Mađarske, njih još uvijek nema na ključnim mjestima odlučivanja.
Na međunarodnom planu Dodikov najozbiljniji partner je Ruska Federacija, članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN). Sa predsjednikom Putinom Dodik održava redovne političke konsultacije. Do sada je održano 20-ak takvih sastanaka u proteklih desetak godina. Ako se nagađa oko sadržaja tih razgovora, onda nema nikakvih dilema ko ima ulogu nadređenog u tim bilateralnim relacijama.
Rusija je zainteresirana da pored istočne Evrope na prostoru Balkana potkopa temelje evropskog i euroatlanskog poretka koji su bili garancija za 30 godina posthladnoratovskog mira. Kremlj praktično želi vratiti integracijski euroatlanski voz na početne postavke, razbiti njegov kolektivni sistem odlučivanja na više potencijalno suprotstavljenih polova od Pariza, Berlina, Londona ili Ankare, te obnoviti novu/staru multipolarnu evropsku strukturu ili sfere uticaja od kojih bi jedna sigurno pripala Moskvi.
U tim imaginarnim okolnostima sa kojima kalkuliše Milorad Dodik, balkanski region bi mogao završiti kao periferna zona u kojoj je sigurnost deficitarna. BiH bi mogla ličiti na Ukrajinu, Gruziju ili Moldaviju, koje su podijeljene između državne vlasti koju priznaje UN, i separatističkih provincija u Dobasu, Južnoj Osetiji, Abhaziji ili Pridnjestrovlju koje uživaju vojnu podršku Rusije.
Kina kao 'imaginarni saveznik'
Sve to otvoreno priželjkuju srpski nacionalisti iz Beograda i neformalni savjetnici Milorada Dodika i Aleksandra Vučića: Miloš Ković, Goran Petronijević, Darko Tanasković, Nenad Kecmanović, Predrag Ćeranić, Željko Budimir, Slobodan Reljić i Đuro Bilbija i drugi. Svi oni javno promovišu “čekanje raspleta”, “tihi otpor”, “razne vidove opstrukcija” dok se pomenute okolnosti ne ostvare. Zato je za njih ruski rat u Ukrajini bitka za Balkan.
Kad Rusi “prođu Odesu” i “dođu do delte Dunava”, što je prema ovoj grupi nacionalista izvjesna stvar, onda je to trenutak za srpski geopolitički obrt, to jest “simboličko okretanje Primakovljevog aviona iznad Atlantika”, koji je kao i Srbija letio na Zapad.
Balkan više neće biti “američko i britansko lovište”. Sa jačanjem “srpskog sveta” od Banja Luke, Podgorice do Beograda, Srbija će sačekati “početak demontaže američke hegemonije”. Bosna i Hercegovina, koja je “kolonija” ili je “privremeno okupirana”, mogla bi ponovo završiti u stanju u kojem se zatekla 1918. godine. Na zajedničkom vijećanju u prisustvu Milorada Dodika u organizaciji predstavništva entiteta RS sve ovo su govorili gore spomenuti srbijanski nacionalisti.
Dodik računa na novi balansirajući međunarodni poredak u kome se, pored Washingtona, pitaju Peking i Moskva. On realno kalkuliše s mogućnošću da vojne snage SAD-a budu jednog dana rastegnute u slučaju američko-kineskog sukoba oko Tajvana, da posljedično tome američke sigurnosne garancije u Evropi oslabe. U tom smislu, povlačenje američke vojske sa Kosova nije toliko nezamislivo.
Bez EULEX-a ili američke vojne sile na Kosovu ništa ne bi zaustavilo srbijanske teknove da pređu granicu sa Kosovom. Baš kao što ništa neće zaustaviti Milorada Dodika da tada odvoji pola Bosne i Hercegovine. Kina koja u Vijeću sigurnosti UN-a ne priznaje Visokog predstavnika BiH potencijalni je saveznik Milorada Dodika. Ona je jednako potencijalni saveznik u konstelaciji budućih međunarodnih relacija i multipolarnog poretka u nastajanju. Međutim, Kina je imaginarni saveznik jer službeni Peking zbog statusa Tajvana nužno ne podržava politiku secesionizma. Kina poput Turske kapacitet za rivalstvo sa Rusijom na euroazijskoj šahovskoj tabli, što nije mnogo poznato našoj javnosti, uključujući i Milorada Dodika. Zato je varijabla oko Kine dosta promjenjiva u kontekstu dešavanja oko BiH…
(Sutra: Geopolitička realnost koja objektivno ograničava Milorada Dodika)
O autoru
Emir Hadžikadunić je doktorirao u oblasti međunarodnih odnosa, magistrirao Ljudska prava i demokratiju u okviru regionalnog interdisciplinarnog programa Univerziteta u Sarajevu/ Univerziteta u Bolonji, a diplomirao je Komunikologiju na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru.
Napisao knjige Od Dejtona do Brisela (2005) i Zašto Iran (2013). Obnašao dužnost ambasadora BiH u Iranu i Maleziji. Angažiran je na SSST-u.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
