Dženan Skelić: Bila jednom jedna Armija

Jučer je bio Dan Armije RBiH! Nisam mogao čestitati taj dan, borcima zaslužnim za to da se država ne raspadne na tri dijela, borcima koji su spriječili da „jedan narod možda ne ode u nestanak“, koji su održali sliku kosmopolitske Bosne i Hercegovine (BiH), multinacionalne i multikonfesionalne u kojoj crkve, džamije i sinagoge stoje jedne pored drugih, neporušene, nezapaljene, neopljačkane.

Piše: Dženan Skelić*

Ne mogu čestitati, jer te Armije nema, jer su tu Armiju prodali, prvo je izdali, pa prodali, pa je onda još bezbroj puta izdavali i silovali njenu ideju, koncepciju, svjetonazor. Ne mogu čestitati, jer su Republiku čija je to bila Armija, izdali, pa prodali, pa onda i sjećanje na nju masakrirali, pretvarajući je u nešto, što nikada nije bila.

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Nije to bila Armija Bošnjaka, kako bi to neki voljeli da je bilo i kako običavaju reči, već Armija patriota u kojoj su rame uz rame za svoje gradove za svoja ognjšta, krvarili svi oni koji su Bosnu voljeli.

Armija Eskima i Apača

Bilo je tu Srba i Hrvata, Jugoslovena, Albanaca i Roma, poneki Čeh a kažu da je bilo i onih koji su se na popisu, što je prethodio ratu, pisali kao Eskimi i Apači!

Nisu to dakle bili samo Bošnjaci, pogotovo što u tom trenutku još nismo zvanično ni postojali, već patriote i domoljubi! Skočit će odmah mnogi da niko nikada nije ni rekao drugačije. E pa, mnogo se toga može reći i bez riječi, druže! I tišina govori, a kamo li razlika između neizgovorenog i izgovorenog.

Ako Alija Izetbegović, na petoj godišnjici osnivanja ABiH kaže da su se okupili borci, porodice šehida, RVI i demobilisani, da li je razlika između izgovorenog i neizgovorenog važna, ako su u njoj sadržani svi oni Srbi, Hrvati i ostali koji su izginuli a nisu šehidi, pa nisu ni spomenuti!?

Da li je bitna razlika u kojoj izgovoriš Fatihu poginulima na Dan Državnosti ili Dan Nezavisnosti, a ostale prešutiš. Da li je bitna razlika ako na te dane državnosti, nezavisnosti i armije, prvo nazoveš "selam" pa onda "dobar dan" ili nekad poslije selama jednostavno zaboraviš i prešutiš druge pozdraviti. Da li je bitna razlika ukoliko sin Izetbegović na Hayatu kaže, da se ne plaši za budućnost BiH "dokle su džamije pune"…

Da li zaborav utkan u tu razliku ima težinu izdaje i da li je on smrtonosna rana na srcu domovine, koju je branilo 100 sarajevskih Srba samo u redovima Prve slavne pravoslavne, a gdje su ostali?

Da li je zaborav izdaja ako su u njemu izbrisani moji drugovi Hrvati, koji su pali u ljubavi prema Bosni na "derbenu derventskom"? Ima li razlike ako razliku ukineš pa vojske RS-a i HB-e spojiš sa ARBiH kao da su iste, gaseći ARBiH?

Što te nema…

Šta znači kad u tu novu vojsku primaš Srbe iz RS-a, Hrvate iz HB-a i Bošnjake iz nedefiniranog pašaluka, ni na nebu, ni na zemlji? Da li to znači da nema više Srba i Hrvata kojima je Bosna draža od nacionalnih atara ili je tebi Izetbegoviću i tebi sličnima draže da se praviš da ih nema, da zaborav ispišeš šutnjom? Da se praviš da ih nema jer ti tako odgovara, a ja znam da ih ima jer ih mnoge lično poznajem!

Ima ih i pored toga što im stalno šaljemo poruku da je najbolje "da svak' ide sa svojima". Pa ako ih ima i pored svih naših kretenluka i poganluka, možeš zamisliti kolika je njihova ljubav prema Bosni, kad i poslije svih naših poruka da ih nema, oni čekaju da stanu na branik domovine?!

Kako da čestitam dan ARBiH kad se pola decenije sudi njenom simbolu, najvećem sinu, komandantu Draganu Vikiću? Sudi mu se da bi se poslala upravo ta ista poruka, koju si sine prvog predsjednika poslao pričom o džamijskim golubovima.

Poruka je da nama ne trebaju Srbi i Hrvati i drugi, koji vole i brane Bosnu, već samo nam naši trebaju. Eto to je poruka i ti to dobro znaš i svjesno tu poruku šalješ, jer su je i prije tebe od rata stalno ponavljali svi, koji su ti prethodili pod barjakom SDA!

Završit ću ovaj tekst poezijom, jer ona slika riječima, ostavljajući tragove u vremenu, koje ne mogu izbrisati ni dobri ni loši ljudi.

Sve vaše šutnje i sve vaše laži padaju pred našim još uvijek živim sjećanjima. U strahu što te nema onakve kava jesi, Armijo Republike Bosne i Hercegovine, sa sjećanjem na tvoje sinove i njihovu ljubav prema domovini, nećemo tu ljubav zaboraviti…

Uspavanka za Dragana/ (prilog obdukciji BiH pravosuđa) / Da imam srce / prestalo bi kucati / oči da imam morala bi ih isplakati / dušu na raskrižju ostaviti / na klin savjest okačiti / korake i kosti zakopati / ruke rukama okovati / pa glasno zapjevati / kako se ljiljani na plavom zlate / kako sam ponosna bila na te: / “Dragane sine, komandante / kakvi te to divovi u bitku prate?” /

*Autor je redovni profesor za naučnu oblast Psihologija i šef katedre za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zenici (Univerzitet u Zenici)

***
Napomena: Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba