Dragan Bursać: Znamo li za mrak Meje?
"Muškarci i dječaci, od 14 do 60 godina, izdvajani su iz kolona.Natjerani da kleče pored puta. Streljani u grupama po 20. Svaki s "kontrolnim" metkom u glavu."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Svi su čuli za genocid u Srebrenici, najveći masakr rata u Bosni i Hercegovini. Ali malo ko zna za Meju i Korenicu — najveći masakr rata na Kosovu 1999. godine.
Smrt iznad glave: Jedna od najopasnijih cesta u BiH već godinama bez konkretne reakcije nadležnih
Dvadeset šest godina je prošlo.
Dvadeset šest godina od 27. aprila 1999. godine, kada su vojska, policija i paravojske Srbije, u jednom danu, u jednom selu, ubili više od 370 albanskih civila.
Njihov "zločin"? Ubijeni su Albanci. Civili.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Sve je počelo sedmicu ranije, 21. aprila, kada su pripadnici OVK iz zasjede ubili petoricu srpskih policajaca blizu Meje. Među njima i Milutina Praščevića, zapovjednika poznatog po etničkom čišćenju Albanaca u dolini Reke.
Srpske snage odlučile su da se osvete. Ne borcima. Ne vojnicima. Nego seljacima. Dječacima. Starcima. 27. aprila ujutro, selo Meja i okolna sela — Pacaj, Nivokaz, Dobraš, Šeremet, Jahoc, Ponoševac, Racaj, Dolosaj, Ramoc, Madanaj, Orize — opkoljeni su vojskom i policijom.
Kuće su paljene bacačima plamena. Ljudi su izgonjeni iz domova. Izbjeglice tjerane ka Meji i kontrolnoj tački smrti.
Policajci i vojnici, mnogi sa crnim maskama, zaustavljali su kolone traktora i pješaka. Pljačkali su ih. Uzimali nakit, novac, dokumente. Prijetili bebama, tukli žene.
Jedna žena pamti:
"Srbi su nam uzeli sve. Prijetili su mojoj djeci, čak i bebi. Bacili su nam odjeću u grmlje."
Nakon pljačke dolazio je stvarni užas.
Muškarci i dječaci, od 14 do 60 godina, izdvajani su iz kolona. Natjerani da kleče pored puta. Streljani u grupama po 20. Svaki s "kontrolnim" metkom u glavu."
Izbjeglice koje su prolazile kroz Meju vidjele su mrtve. Pored jarkova. Na poljima. Uz ceste.
Bursać: Ukinuti Dodiku finansiranje SNSD-a iz budžeta - to je kao da gasite požar vlažnom maramicom!
Jedna djevojka od 18 godina rekla je:
"Vidjela sam petnaest tijela. Put je bio prekriven krvlju."
Druga svjedokinja ispričala je:
"Vidjela sam oko 300 tijela nabacanih jedno preko drugog, kao hrpu."
Učitelj koji je prolazio kroz Meju rekao je:
"Klečali su na zemlji, muškarci svih dobi, njih više od 250."
Srpska policija i vojska stajali su oko njih — maskirani, naoružani.
⸻
Već 30. aprila, UNHCR je izvijestio:
"Imamo jasne dokaze o masovnim ubistvima u Meji."
Glasnogovornica UNHCR-a Lyndall Sachs rekla je:
"Nezamislivo je da bi toliki broj izbjeglica izmislio priču o masakru."
Fond za humanitarno pravo registrovao je 377 žrtava.
Masakr u Meji bio je najveći pojedinačni pokolj rata na Kosovu.
⸻
Gjeve Rama pamti:
"Moj muž je nosio naše dvije djevojčice. Skinuli su ga s traktora. Mene su gurnuli, njega odvukli. Čuli smo pucnjeve. Tek nakon četiri godine saznali smo da su tijela prebačena u Srbiju, u Batajnicu."
Muhamet Rrustemi, koji danas čisti tri groba svoje braće, kaže:
"Srbija treba da se izvini. I da vrati kosti mrtvih. To je kao da se vrate živi."
⸻
I ovdje treba da stanemo. I da poslušamo Michaela Martensa, koji je zapisao:
"Većina ljudi je čula za genocid u Srebrenici, najveći masakr rata u Bosni i Hercegovini. Malo njih zna za Meju i Korenicu, najveći masakr rata na Kosovu 1999. godine.
Tog 27. aprila 1999, srpske snage — vojska, policija, neregularne jedinice — ubile su više od 370 ljudi, uglavnom civila, u onome što je često opisano kao odmazda za ubistvo četvorice policajaca nekoliko dana ranije.
Svake godine, 27. aprila, Albanci iz cijelog Kosova, Njemačke, Austrije, Švicarske, Hrvatske dolaze ovdje da se poklone mrtvima. Mnogi od žrtava, koje su ubili ‘kršćanski Srbi’, bili su i sami katolici: ljudi iz Meje, Korenice i okolnih sela.
Ali, naravno, nisu ubijeni zbog vjere. Njihov 'zločin' bio je — što su bili Albanci. U Srbiji, zemlji počinitelja, mnogi nikada nisu čuli za masakr u Meji i Korenici. Tijela nekih žrtava pronađena su u masovnim grobnicama kod Beograda. Ostali nikad nisu pronađeni."
⸻
Jer ako zaboravimo Meju, zaboravili smo sebe.
Jer ako se ne sjetimo onih koji su pobijeni samo zato što su postojali, onda će istorija nastaviti da ponavlja svoje najmračnije stranice.
Znamo li za mrak Meje?
Bolje da znamo.
Inače ćemo ga opet živjeti.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
