Zlo u malinama
I zato i jeste malinar tek puki kabadahijski četnik, čije ideološko zlodjelo je mnogostruko gore od nelegalne nabavke respiratora. Korona je došla i proći će, ali sprdnja s Genocidom, kako se čini, ne da ostaje i opstaje nego se pretvara u strašnu zlu praksu.
Mnogima će se učiniti pregruba kvalifikacija po kojoj je Fikret Hodžić, mladac sklon nevidljivim tenderima, marketingu, TV prezenterstvu, uzgajanju malina i ko zna čemu, baš i četnik na sve ovo.
Mnogi će reći da je Fikret sitni lopov, dobro, ne baš sitni ili zadnja karika u lopovskom SDA lancu, ili naprosto golman - biće koje u tajkunskom svijetu prima udarac na sebe kad se pljačkaška oligarhija zatrese. Velim, mnogi će reći da je prevarant, ljigavac, biće bez obraza, ali baš da je četnik, rijetko ko će se usuditi da to prevali preko usta.
Oštra je to kvalifikacija za nekog rođenog u Srebrenici, za nekog čiji su bližnji postradali u Genocidu, upravo od strane četničkih hordi Ratka Mladića i ta konstatacija se ne iznosi tek tako, niti je može izreći svako kome na um padne.
Tačnu dijagnozu, prvi je dao Emir Suljagić
I zato i jesu bitne i važne riječi Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, koji je za aferu "Respirator u malinama" kazao:
"Nema niko pravo da dovodi u vezu sa ovim banalnim i profanim pitanjem Srebrenicu i genocid, samo zbog toga sto je Fikret Hodžić otamo. Neka se sve razjasni oko nabavke i neka se svako izjasni, ali svako ko ovo koristi da omalovaži Srebrenicu i genocid je četnik."
Jako, grubo, ali ispostaviće se potpuno tačno od strane prvog čovjeka Memorijalnog centra.
Jer, kako drugačije nazvati nekog ko koristi tragediju ubijenih ljudi za samopromociju, kako nazvati nekog ko se bogati legalnim i ilegalnim putićima glede upravo te Srebrenice i njene kosmičke nesreće?! Možda ne baš četnikom, ali ako to kaže prvi čovjek Memorijalnog centra, nema mjesta protivljenju niti sumnji.
Žrtva možeš biti ti!
Vidite, na stranu sad što je Fikret Hodžić, nesretni tenderdžija, koji se ugrađuje desetak miliona, kupovinom pogrešnih, neatestiranih, prastarih mobilnih, kineskih respiratora, bez servisne mreže deset puta zacijenjenih, pa još kuka kako mu društvo umjesto desetak ugovorenih miliona, izbija i onaj posljednji milionček iz ruku... Na stranu što mlada nada fejk malinarstva i burazerskih tendera prijeti kako će kao najsposobniji mladi sin naše zemlje napustiti istu, ako mu vlasti nastave disati za vrat(sic!)... Na stranu sve, problem nastaje kada taj i takav lik dovodi u vezu svoje zlodjelo sa Srebrenicom i genocidom.
A ne da dovodi, nego to radi godinama. Brendira, pazite sad, svoju sprdnju. Za one koji ne znaju, mladac Fikret je pokušao uvaliti majice s brojevima ubijenih u srebreničkom Genocidu, sve s manekenkom i podignutim prstom u zrak, sve s prodajom istih na benzinskim pumpama za 25 KM. Da, ta umobolnost je na vrijeme (da li?) zaustavljena, ali je sprdnja s pobijenim ljudima napravljena.
Ovaj suludi potez, ne samo da je omalovažavanje genocida, jer omalovažavanje možemo podvesti pod individualan čin, pa ćemo ga jednom i kažnjavati kad se uvede Zakon o zabrani negiranja genocida, ali isti taj nesrećni Hodžić je napisao u svoju odbranu - sam ili uz pomoć nekoga i knjigu I ja sam iz Srebrenice uzevši kao alibi za sebe i svoju budalaštinu, još onomad pobijene ljude u genocidu. Pa umjesto da se s pijetetom odnosi prema ubijenom ocu Ibrahimu, mladac navodi, pazite sad - "Moj uspjeh je moja osveta, a moja osveta je moja knjiga".
Dakle, crna, najcrnja perverzna turbofolk samopromocija i autor ovih redova se zaista počinje slagati s Emirom Suljagićem da se radi o četničanju. Jer, zdravorazumski, svako ko iskoristi i omalovaži Srebrenicu i nije ništa drugo nego četnik. Kažem, ne samo zbog lične odgovornosti, kakvu ovaj Hodžić očigledno nema niti je poznaje, nego zbog nesagledivih posljedica po cjelokupno društvo, koje vrvi kojekakvim revizionistima, negatorima genocida i ljudima - zvijerima koje veličaju genocid.
A biti lik koji će prvo prodavati na pamuku nesreću ljudsku, pa se vaditi na mjesto rođenja i roditeljsku tragediju i nije ništa drugo do li kolaboracija, tako karakteristična za bradonje iz Drugog svjetskog rata.
Idemo dalje, trebamo se držati afere respirator, kao što kaže Emir Suljagić, nakon koje izbija pusti fakat da je narečeni Hodžić opet, i opet, i opet zloupotrijebio Srebrenicu, sramno, najsramnije zbog banalnih mobilnih, kineskih, neadekvatnih respiratora.
Profanisanje Fikretovo
U svom somnibulisanju, koje moramo podvesti pod intervju, između ostalog Fikret Hodžić kaže, pazite sad:
"Moje ime je Fikret Hodžić. Sin sam Ibrahima i majke Fikrete, žene koja evo već drugu noć provodi moleći Boga da oprosti onima koji joj zulum čine. Znate, moja majka je žena koja je prošle godine, upravo u mjesecu ramazanu pravila iftar u Srebrenici..."
Možda, samo možda je ovo nekome jeftina, plitka, patetična priča, koja postaje užasna praksa i po kojoj se svaki lopov uhvaćen s prstima u neplaćenom pekmezu poziva na roditelje, ženu, djecu, vjerske praznike...ali, pazite Fikret u sve umeće i Srebrenicu, umeće grad u kojem je počinjen Genocid namjesto svoje tender-pljačke, umeće ubijenog oca u genocidu u priču o pokradenim respiratorima.
Na koliko je samo ovo nivoa zastrašujuće i bolesno!? Potpuno zanemarimo sada krađu, no zaista, zloupotrebljavati nesreću, najveću moguću zarad puke pljačke, e to onda prevazilazi svako moguće opravdanje, ako ga uopšte ima.
Umjesto zaključka, dovoljno je citirati Ahmeda Hrustanovića, srebreničkog imama:
"Ako ti neko, bilo ko, može da 'ogadi' Srebrenicu, time si pokazao sav svoj jad. Onda ti Srebrenicu nisi nikad istinski ni doživio kao niti bilo koji drugi grad. U Srebrenici je mnoštvo Hatidža, Hadžira, Saliha, Nura i Šukrija o kojima ti ništa ne znaš."
E, o tome se radi!
I zato i jeste malinar tek puki kabadahijski četnik, čije ideološko zlodjelo je mnogostruko gore od nelegalne nabavke respiratora. Korona je došla i proći će, ali sprdnja s Genocidom, kako se čini ne da ostaje i opstaje nego se pretvara u strašnu zlu praksu.
Na sramotu svih nas, bez sramote Fikreta Hodžića, jer srama on nema.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.