Dragan Bursać: Zašto 9. januar više niko ne kritikuje - država pala na testu kukavičluka!

"Ove godine niko nema kohones da kritikuje 9. januar jer bi kritika poremetila novu ravnotežu koju donosi Rod Blagojević i američka MAGA ekipa u okviru dogovora sa Dodikom. Zato četnička parada ječi, a kritičari šute kao.. Jer kritika neustavnog dana RS-a više nije politički profitabilna. Ne donosi poene. Ne donosi tapšanje po ramenu ni Amerikanaca, a ni ovako rasutih Evropljana."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Ove godine se neustavni dan Republike Srpske nije desio uz buku i kritiku državnih medija, NVO organizacija, diplomatskog kora, domaćih politčara i pratećih stranaka. Desio se uz njihovu tišinu. A tišina, znamo to dobro, nikada nije neutralna. Ona je uvijek strana. I gotovo uvijek je kukavička i na strani jačeg.

Trending

Anonimna dojava o eksplozivu: U toku pregled kluba u Lukavcu, trebao nastupati Aca Lukas

Nekada je 9. januar izazivao burne reakcije, saopštenja, bar deklarativno zgražanje i međunarodne zajednice, i diplomatskog kora i vrlih političkih "zaštitnika države". Nekada su se političari iz Federacije BiH takmičili ko će glasnije reći da je to neustavno, skandalozno, da je to uvreda za žrtve, da je to udar na državu. Nekada je i visoki predstavnik (nije bitno više ni koji) obznanjivao kako im je ovo "zadnji defile". Kad ono-međutim. Danas – ništa. Parada Dodikovih poslušnika uz goste iz Srbije, Crne Gore i neizbježnog Roda Blagojevića.

Kao da se ne slavi dan nastanka jedne politike nasilja. Kao da je riječ o folkloru, a ne o političkoj poruci Dodikovg režima.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Zašto je to tako?

Zato što je ove godine strah pobijedio princip. I zato što se politička hrabrost svela na meteorološki izvještaj i isprazno bavljenje "drugim stvarima". Kojim, nebitno je samo da se ne zamjeri američkom desperadosu loših vokalnih sposobnosti koji baulja po Banjaluci.

Neustavni dan RS-a ove godine nije dočekan tišinom federalnih mislilaca zato što je manje opasan. Naprotiv. Dočekan je tišinom jer je postao potpuno normalizovan. Jer je prešao iz sfere "incidenta" u sferu realizacije i "dogovorenog prešutkivanja". Jer se shvatilo da niko neće snositi posljedice – ni oni koji ga slave, ni oni koji šute.

Institucije? One već odavno ne stanuju u ovoj priči. Zakoni postoje kao dekor. Presude kao fusnote. Država kao narativ za međunarodne konferencije. Tužilaštvo i SIPA umjesto da rade, najbukvalnije se prave slijepi na slavljenje zločinaca. Vidjeti banjalučke grafite i spomen-ploču zločincu Ratku Mladiću. U praksi, svi znaju da reakcije nema i neće je biti. A gdje nema reakcije, nema ni države-da se ne lažemo.

Prije 4 dana

Dragan Bursać: Bošnjačka politika u RS-u ili stalno pucanje samom sebi u ranjenu nogu!

Ali prava istina je još gora: ove godine niko nema kohones da kritikuje 9. januar jer bi kritika poremetila novu ravnotežu, koju donosi Rod Blagojević i američka MAGA ekipa u okviru dogovora sa Dodikom. Ravnotežu u kojoj je šutnja valuta, a "stabilnost" izgovor za moralnu kapitulaciju. Zato parada ječi, a kritičari šute kao…

Međunarodna zajednica danas ne traži pravdu, nego šutnju po svaku cijenu. A mir, kako se to ovdje tumači, znači: ne talasaj, ne provociraj, ne spominji bilo šta neustavno, ne otvaraj stare rane. Drugim riječima: pusti neka se slavi, samo da se ne puca.

Domaći političari su tu poruku iz US ambasade savršeno razumjeli. Kritika neustavnog dana RS-a više nije politički profitabilna. Ne donosi poene. Ne donosi tapšanje po ramenu ni Amerikanaca, a ni ovako raustih Evropljana. Ne donosi "odgovorne partnere". Donosi etiketu smetnje. A niko danas ne želi biti smetnja.

Zato se bira sigurniji put: bavljenje snijegom, komunalijama, Iranom, Madurom, opštim mjestima... Dok prolaze kolone Despota i specijalaca sa dugim cijevima, dok se šalju poruke sile, dok se demonstrira moć, politička scena Federacije bira da gleda u zemlju. I da se pravi da je riječ o nečemu što se njih ne tiče.

I to je ključna promjena.

Neustavni dan RS-a više se čak ni ne kritkuje. On se – prihvata. Prešutno. Praktično. Funkcionalno. Kao dio "nove realnosti". A realnost, kažu nam, nije vrijeme za ideale.

Problem je samo što se ovdje ne odustaje od nekakvih ideala. Odustaje se od minimuma ljudskog, a bogme i pravnog dosotojanstva. Od poštivanja vlastitih zakona. Od smisla postojanja države. Od elementarnog dostojanstva.

Zato danas nema oštrih izjava. Nema zahtjeva tužilaštvima. Nema poziva na odgovornost. Jer bi to značilo priznati da je ova tišina izbor i konačna odluka. A izbor uvijek nosi odgovornost.

Lakše je reći da je godina teška. Da je svijet nestabilan. Da su prioriteti negdje drugo. Da je "sve u haosu". Da "nije pravi trenutak". Ali trenutak nikada neće doći sam i nikad neće biti "pravi". Trenutak se kreira. A ovdje se godinama pravi suprotno: trenutak navikavanja.

I zato je 9. januar danas drugačiji. Ne zato što se promijenio on i nelegalni slavljenici. Nego zato što su se promijenili oni koji su tvrdili da ga nikada neće prihvatiti.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg. Pada da se pod njim lakše sakrije kukavički trag. I da se pod bijelim pokrivačem tišine normalizuje ono što se nekada zvalo neprihvatljivim, nelegalnim, neustavnim.

To je prava pobjeda ovog 9. januara. Ne u paradi. Ne u simbolima. Nego u činjenici da više niko nema kohones da kaže: ljudi-ovo nije u redu, šta nije u redu, ovo je neustavno!

I tako se danas ne slavi samo neustavni dan-slavi se poraz države.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba