Dragan Bursać: Bošnjačka politika u RS-u ili stalno pucanje samom sebi u ranjenu nogu!

"Za katastrofalan položaj Bošnjaka u RS-u nije isključivi krivac Dodik. On je samo lice sistema koji otvoreno negira prava Bošnjaka. Drugi opasan krivac, jesu politički licemjeri i lešinari navodni predstavnici Bošnjaka koji iza kulisa rade sve da Bošnjaci u RS-u ostanu svedeni na popisni i ljudski minimum. I svi razjedinjeni u najmanje dva politička tabora - pucaju sami sebi u ranjenu nogu. I opet će - nažalost!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Nedavno me napade neki čovjek na društvenim mrežama, te kako samo pišem za "tržište Federacije" i šta je sa Bošnjacima u RS-u? Na vrh prsta i jezika mi bi – nema ih, brate. Etnički su očišćeni, svedeni na jedva vidljivi strah malobrojnih povratnika, statističku grešku i decimalni zarez. Ali rekoh: ostaviću to za tekst. I evo ga. 

Trending

Poplave u Albaniji: Nivo vode na ulicama doseže i do 50 centimetara, počela evakuacija

Odista, Bošnjaci su u RS-u ili zbrisani s lica zemlje u genocidu i masovnim zločinima, ili zauvijek protjerani u etničkom čišćenju devedesetih. Ono što je ostalo nakon rata u političkom tkivu bošnjačkih povratnika jeste puko preživljavanje između četničkih pijanki, institucionalne diskriminacije i neartikulisanih pokušaja da se nekako – jel’te – artikuliše bošnjačko političko jedinstvo.

Koga, pogađate, nema pa nema. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Tako je i u ovom izbornom ciklusu. Pojavila se koalicija strančica na čelu s NiP-om i NES-om, odavno ispala ispod SDA kabanice, kojima primarni cilj nije onaj famozni boljitak Bošnjaka – kojih nema pa nema – nego sitničarsko zabijanje noža u leđa političkim oponentima.  

Bošnjačka politička strategija pucanja samom sebi u nogu, i to onu već ranjenu-opet na djelu. Ovim najavljenim mikrokoalucinim nastupim Dodik i većinska srpska klika su najzadovoljniji i mogu već sada početi otvarati šampanjac.

Jer, da se razumijemo: u svim politički uređenim društvima postoji jedno nepisano, ali elementarno pravilo – kad si slab, okupljaš se oko jačeg. Što je unutrašnja politička logika. Nosilac ideje, infrastrukture i biračkog legitimiteta postaje gravitacioni centar. Samo u Bosni i Hercegovini, i to gotovo isključivo kada je riječ o Bošnjacima u RS-u, svjedočimo grotesknoj inverziji tog principa. 

Ovdje politički subjekti bez realne izborne težine, bez mandata, bez terena, bez infrastrukture, bez ljudi i bez glasačkog mesa – udružuju se međusobno i onda "pozivaju" ozbiljne stranke da im se priključe. To nije politička strategija. To je politički apsurd s elementima samodestrukcije. 

Apsurd je još veći kad se pogleda brutalna realnost izbornog terena u RS-u.  

Ukupna politička snaga bošnjačkih i drugih nesrpskih stranaka jedva dobacuje do tri ili četiri mandata u Narodnoj skupštini RS-ako i toliko. I to nije posljedica lošeg PR-a, slabog slogana ili nedostatka TikTok videa. To je direktna posljedica sistematskog etničkog čišćenja, višedecenijskog zastrašivanja povratnika, institucionalne diskriminacije, crne natalitetne kuge i političkog jada koji se povratnicima prodavao kao nada pune dvije i po decenije.

Podsjećanje:

Na Opštim izborima 2022. imali smo dva bloka: Pokret za državu, okupljen oko SDA i SDP-a kao nosilaca projekta, i Koaliciju "Za državu BiH". Ukupno šesnaest stranaka. Kad se podvuče crta – jedva nešto više od 40.000 glasova u cijelom entitetu. Porazno, ali i maksimum u uslovima u kojima se biračko tijelo topi, povratnici obeshrabruju, a dijaspora – prevarena, izmorena i izlagana – sve češće odlučuje da na izbore u domovini odgovori šutnjom i apstinencijom. 

U takvim okolnostima svako razbijanje tog ionako skromnog političkog potencijala nije samo neodgovorno. To je politički zločin kojeg ni Dodik ne bi bolje isplanirao.  

I zato je neshvatljivo – ali ne i slučajno – da se pet minornih stranaka: NES, NiP, PDA, BHI KF i Naprijed BiH odluče već sada istrčati s najavom zajedničkog nastupa u RS-u na izborima 2026. Stranke koje pojedinačno nemaju ni strukturu, ni rezultate, ni ozbiljno biračko uporište, formiraju savez koji teško da može dobaciti i do jednog mandata. 

Zašto tako rano? Zašto bez ikakvog realnog temelja?

Odgovor je bolan, ali jasan: cilj nije država, cilj nisu Bošnjaci, cilj nije bolja zastupljenost nesrpskog stanovništva u RS-u. Cilj je politička ucjena i alibi. Istrčati prvi, zauzeti medijski prostor, pa potom optuživati druge za "rušenje jedinstva" ako se ne priključe ovom improvizacijskom projektu. 

Problem je samo što taj narativ više ne prolazi. 

Da, kritika haosa unutar projekta "Pokret za državu", koji su dobrim dijelom proizveli SDP i Vojin Mijatović, uz nemali doprinos Edina Ramića iz SDA, jeste opravdana. Ali ta kritika nije i ne može biti argument za koaliciju političkih minimalista u situaciji kada svaki glas ima težinu. Jer na drugoj strani nalaze se stranke koje, sviđalo se to nekome ili ne, imaju mandate, izborne rezultate i realnu infrastrukturu u RS-u. SDA, SDP, Stranka za BiH, Demokratska fronta, BH Zeleni i još poneko.  

A sad malo i o njima!

Nisu idealni. Daleko od toga. Na njima je, baš zbog svega pobrojanog da postanu proaktivni igrači u entitetu RS. Ako žele naravno. Jer ovakvo tihovanje pravi dvostruku štetu bošnjacima povratnicima:

1.   Ostavlja ih na milost i nemilost entitetskim RS vlastima

2.   Oduzima im svaku mogućnost izbora koja ide ruku pod ruku sa apstinencijom 

I baš zato su SDA-SDP-DF jedini koji mogu preći izborni prag. Suprotstavljati njima blok političkih patuljaka nije čin hrabrosti. To je čin sabotaže. Sa druge strane, neaktivnost ove velike koalicije je čin kukavičluka.  

I tu dolazimo do istine od koje se bježi. Za katastrofalan položaj Bošnjaka u RS-u nije isključivi krivac Milorad Dodik. On je samo lice sistema koji otvoreno negira prava Bošnjaa. Drugi, podjednako opasan krivac, jesu politički hohštapleri i lešinari koji povremeno obilaze povratnike, dijele lažna obećanja, glume brigu i patriotizam, a iza kulisa rade sve da Bošnjaci u RS-u ostanu svedeni na popisni i ljudski minimum – brojčano slabi, politički razjedinjeni i trajno marginalizirani. 

To nije neznanje. To nije greška. 
To je svjesna politička praksa. 

A Dodik? On može mirno spavati. Njegov posao odavno rade drugi. U bošnjačkom političkom dvorištu. Na žalost ono nešto malo povratničkih bošnjačkih porodica koje više niko ni ne žali. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba