Dragan Bursać: Zaboli donji dio leđa Dodika za Srbe i entitet!

"Sjetimo se, kada su ratnog zločinca Karadžića pitali šta će biti s raseljenim srpskim narodom, on je odgovorio: "Ko j**e narod!" To je doživljaj sopstvenog naroda od strane, vajda, svih srpskih moćnika u povijesti. I danas Dodik svakodnevno ovu istinu potvrđuje. On potpisuje tu rečenicu svaki put kada odbije pare iz EU namijenjene baš tom narodu, kada šuti na pokušaj izbacivanja srpskog jezika, kada podrži političara koji Srbe tretira kao otpadne građane drugog ili trećeg reda. A većinski Srbi u svojoj patologiji podržavaju tog i takvog Dodika!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Postoji jedna gorka pouka koju srpski narod mora svariti i upamtiti: kad politika postane lična rentijerska industrija, patriotizam se pretvara u masku, a briga za narod u mizernu trgovinu interesa. Miloradu Dodiku Srbi i nisu narod, niti su to kad bili. Srbi su mu jeftini instrument. Srbi su scena na kojoj izvodi svoju seosku predstavu. Dok narodu obećava zaštitu i identitet, on u praksi gleda jedino kako da produži svoje vladanje, umnoži imetak i osigura bezbjednost sebi i svojoj familiji. 

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

108 miliona manje za famozni narod

Najsvježiji dokaz ove perverzne logike krije se u blokadi Plana rasta, kojom je Bosna i Hercegovina, a naročito entitet RS, ostala bez 108 miliona eura bespovratnih sredstava iz evropskih fondova.

To nisu apstraktne cifre iz nekih briselskih izvještaja: to su putevi kojima bi djeca išla u školu, to su bolnice koje bi se opremile, to je struja koja bi bila jeftinija, to je poboljšana i obnovljena infrastruktura. To je novac koji bi, da postoji minimum državničke i ljudske odgovornosti, donio opipljive promjene u životima običnih ljudi u entitetu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Umjesto toga, Dodikovi ministri su po njegovoj naredbi sve zakočili. Ne radi principa, ne radi vizije, već radi pukog održavanja krize, ucjene i jeftine trogine u kojoj bi Dodikova stražnjica nešto izvukla. Jer, kriza je njegov kisik. Što je narodu gore, to je Dodiku bolje. I obratno, samo to narod ne zna ili neće da zna. 

Dodik i Janša: pljuska Srbima

Još jedan groteskan primjer jeste kada Dodik poziva Srbe u Sloveniji da glasaju za Janeza Janšu.

Da podsjetimo: Janša je političar koji je ukinuo srpski jezik u slovenskim školama. To je čovjek koji se slikao na Thompsonovim koncertima, gdje se pjevaju pjesme o klanju Srba. I koga onda Dodik preporučuje? Upravo njega!

Ako je iko imao iluziju da Dodik brani srpski jezik i identitet, ovog trenutka bi je morao sebi raspršiti. Jer ovdje se radi o čistom licemjerju: Dodik štiti samo sebe, a narod je puka kulisa za njegove privatne poslove, kombinacija sive, neartikulisane mase i glasačke mašinerije. 

Koalicija s Čovićem: ćirilica na čekanju

Nije ovo jedini primjer. Sjetimo se i kako je njegov koalicioni partner HDZ u vrijeme ustavnih natezanja, pokušavao da srpski jezik i ćirilicu izbaci iz kantonalnih i ustavnih formulacija. Da ih banuje kao nepostojeće i nevidljivu srpsku manjinu učini još vipe nevidljivom.

Gdje je tada bio Dodik? Pa na vlasti uz Čovića i HDZ. Nije bilo patriotske galame, nije bilo barikada ni transparenta, nije bilo medijeke hajke na ukidanje "srpskog identiteta". Jer Čović je politički i ekonomski partner u pljački i podjeli moći. Kad je interes veći od ideologije, narod i njegovo pismo postaju sitan kusur. Promil iza zapete kojim se namiruje moć lokalnih Dodikovih SNSD gaulajtera. 

A šta je sa ubijenim Novosađanima?

Toliko o živim Srbima ili državljanima Srbije i Rs-a. A šta je sa, primjerice, ubijenim Novosađanima koje je ubila nadstrešnica, kojima nikad zvanično nije odata počast od strane organa i vlasti RS-a u RS-u? Ili su oni nešto manje vrijedni u Dodikovoj nomenklaturi nezamjeranja Vučićevom režimu?

"Ko j**e narod" – kontinuitet politike

Ova bešćutnost nije novost. Još devedesetih, kada su ratnog zločinca Karadžića pitali šta će biti s raseljenim srpskim narodom, on je odgovorio: "Ko j**e narod!"

To nije incident, to je kontinuitet. U konačnici, to je doživljaj sopstvenog naroda od strane, vajda, svih srpskih moćnika u povijesti. I danas Dodik, iako to ne izgovara, svakodnevno ovu istinu potvrđuje istim postupcima. On potpisuje tu rečenicu svaki put kada odbije pare iz EU, kada šuti na pokušaj izbacivanja srpskog  jezika, kada podrži političara koji Srbe tretira kao otpadne građane drugog ili trećeg reda.

Narod u sadomazohističkom zagrljaju

Ali možda najtragičnija dimenzija ove priče jeste sama psihologija famoznog naroda. Umjesto otpora, vidimo neku vrstu sadomazohističke privrženosti vođi koji ga šikanira i sprda se sa njim. Vođa udara bičem, narod mu se zahvaljuje. Vođa propušta milione i odmiče iz od usta gladnog naroda, narod ga brani i obožava Vođa podržava Janšu, narod aplaudira.

To više nije samo politička slijepoća — to je moralni kolaps, sociopatologija i sadmozaohizam. Narod se samouveseljava iluzijom da, braneći Dodika, brani Republiku Srpsku. U stvarnosti, braneći Dodika, gubi sopstvenu budućnost, a vrlo vjeroatno i narečeni entitet. Što je možda jedino dobro u ovoj tužnoj priči jer je taj entitet sa zločinačkim i kriminogenim rukovodstvom najviše osramotio i unazadio baš srpski narod. 

Dodik i narod – nepomirljivi interesi i nakane

Zato treba reći jasno i glasno: Dodik i srpski narod nemaju nikakav zajednički interes. Oni (povremeno) dijele imenicu "Srbi", ali ne i sudbinu, niti realan život. Dok narod gleda u prošlost i strahuje za identitet, Dodik gleda u računovodstvene knjige i pita se kako da prebaci još koji milion na Kipar ili kakav ofšor ostva.

On neće braniti srpski jezik u Sloveniji, neće obezbijediti evropske milijarde, neće stati u odbranu kulturnog identiteta. On će braniti samo sebe, svoju pozadinu i užu porodicu.

Zato neka bude zapamćeno: zaboli donji dio leđa Dodika za Srbe. On će svoje bogatstvo uvećavati i bez srpskog jezika, i bez evropskih miliona, i bez naroda. A narod? On će ostati taoc jedne autodestruktivne ljubavi prema čovjeku koji ga koristi, pljačka, zloupotrebljava i ponižava.

I sve dok vjeruje da braneći Dodika brani sebe, taj narod će živjeti u mraku i izolaciji. Ili, ako hoćete brutalno i bez rukavica: Dodik i narod — on ih udara, oni se zahvaljuju. On ih potkrada, oni ga veličaju. On spašava sebe, a oni ga proglašavaju spasiteljem. 

Nema tu lijeka!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.