Dragan Bursać: Šiptar, Hrvat i balija, stidiš li se Srbija?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nije toliki problem što ovo državni huligan- četnici sa tribina rasistički skandiraju. Problem je što njihovo grleno urlikanje u sebi podržava makar 80% Srbije. To je sva istina!

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Trending

Završen štrak u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo: Sindikat najavio naredne korake

Navijači Crvene Zvezde priredili su “dobrodošlicu“ novom treneru Vaterpolo kluba “Crvena zvezda”, Mirku Vičeviću, nekadašnjem crnogorskom vaterpolisti.“Delije“ su se pojavile na bazenu na Dorćolu u Beogradu na utakmici Crvena Zvezda – Šabac i razvile transparent “Šiptar, Hrvat, balija, nisu moja bratija”. 

Kad se fašistima tepa da su navijači

Dobro, svi znamo da organizovane neonacističke “navijačke“ skupine haraju po Srbiji. Znamo da je i vlasnik Srbije, Aleksandar Vučić svoju karijeru započeo kao huligan. Jednako tako znamo da im nikako nije drago, uostalom kao ni državnom vrhu te iste Srbije što su četnici dobili nogu u guzicu u Crnoj Gori pa su i zvanično istjerani iz vlasti u ovoj zemlji. Dakle, četnici-huligani, njihovi ideolozi i beogradski režim kolektivno su puni mržnje i ljuti na sve i svakoga ko im minira san o srpskom svetu ili makar upakovnu celofansku varku koja se zove Otvoreni Balkan. 

Dakle, ovakim fašisoidnim istupima ne čudi se niko ili barem niko ko ima tri čiste u glavi. 

Pa ipak, nešto nije u redu sa ovom gore napisanom viješću u kojoj se spominju nekakvi “navijači“. Dabome, nije riječ o navijačima nego o produženoj ruci državnih struktura te iste Srbije i paradržavnim elementima, koji tri decenije rade, mute i javno histerišu sve ono o čemu “pristojna Srbija“ misli. Ovaj rasizam o “Šiptarima, Hrvatima i balijama“ je transparentnost onih koji mogu to glasno i javno izgovarati, a koje država iskaznicama, podrškom, policijskom i ministarskom zaštitom sokoli. Nemojte nikad zaboraviti da su ove subverzivne strukture zaštićene od policijskih organa, da one same ili uz pomoć iste te policije štite mural ratanom zločicu Mladiću u centru Beograda, a mnogi od njih imaju i države iskaznice kojekavih sigurnosnih agencija. 

Pa tako ni u najvećem ludilu ne možemo, ne-ne smijemo govoriti o nekakvim “navijačima“ kako ih je čak i srbijanska N1 televizija nazvala. Riječ je o dobro organizovanim huliganima, koji su reprezenti Srbije.

Zdrav razum ispod cenzusa odavno

Ne vjerujete?

Pa da nije tako i da je riječ o “šačici naslinika“ kako mejnstrim mediji pokušavaju tepajući sanirati štetu, u tom slučaju bi svaka partija koja priznaje genocid u Srebrenici i zločine nad Albancima, a koja bi zakonom zabranila ovo zlo u Srbiji bila parlamentarna stranaka. Ovako, garantujem vam, niti jedna srbijanska stranka koja bi se zalagala za ove navedene ljudske principe i koja bi kazala da je Kosovo smostalna država ne bi prešla cenzus na izborima. Ni blizu!

Šta hoću reći? Hoću reći da su ovi, kako im tepaju “navijači“ samo vox populi u zemlji u kojoj se masovno glasalo za Miloševića i njegove vampire, a nakon male pauze za Vučićev režim. Oni su presjek javnog mnjenja. Ponavljam, nisu oni nekakvo strano tkivo, nego na žalost, nukleus Srbije izgubljene u svjetovima resofilije, pravoslavnog svetosavskog zilotizma, podaništva, četničanja i veličnja ratnih zločinaca.

Ali ima i eksplicitne krivice za državu Srbiju glede ovog huliganskog zla?

Evo šta na temu utakamice u fašističkom koloru kaže Nenad Čanak:

“Utakmica NE POČINJE dok se transparent ne skloni. Ako neko negoduje, obezbeđenje ga skloni iz sale. Ako obezbeđenje ne može, može policija. Ako ni to ne uspe, nema utakmice. Jednostavno. Pošto nije tako učinjeno, u pitanju je saučesništvo u širenju međunacionalne mržnje.“

Naravno da je riječ o saučešništvu!

I ne da nije učinjeno ništa da se ovi naci-huligani sklone, jer kako će iko išta učiniti kad su i oni dio te i takve vlasti?! Oni su taj reper koga treba sklanjati i koje utakmice treba igrati, a koje ne. Oni su ti koji određuju kanoniku socijalnog ponašanja. Oni su Vučićevi predatori ulični i nema te sile koja će ih nekako skloniti. Jer oni jesu sila. Oni su ti koji sklanjaju!

A sad malo na transparent, kojim se crnogorski trener dočekuje u Beogradu. Najprije, igrala se utakmica vaterpolo lige na kojoj inače i nema nekakve publike. Pogotovo kad je u pitanju komšijski Šabac. Huligani, jasno je to, nisu došli da gledaju utakmicu (kao da su nekad i gledali). Došli su da upute poluzvanični stav jednom Crnogorcu, glede mišljenja Boegrada i Srbije u vezi sa nedavnim događajima u Crnoj Gori.

A događaji u Crnoj Gori, stari svega nekoliko dana, kazuju da će četnici biti protjerani iz vlasti. I šta nam to kaže dalje?

Pa kazuje nam da Crnogorci, nisu dobrodošli u Beograd ukoliko naravski nisu potpuno posrbljeni i asimilovani.

Ako to niste, onda ste “Šiptari, balije, Hrvati“. Jednom, riječju onda ste, a taj narativ već duže vrijeme živi, neka vrsta kako oni to kazuju “ustaških milogoraca“, koji mrze srBstvo. 

Po tom, dakako nakaradnom narativu, Srbi su najveći, najstariji i najautohtoniji narod, a ostali su ili postali od Srba ili su zakleti srpski neprijatelji koje treba zatrti.

Dobro, složićete se kako postoje slične ultrancionalističke i profašističke ideologije i skrajnute grupe diljem svijeta. Istina, ali samo u Srbiji su one dio državnog projekta, koji traje tri decenije najmanje u novijoj realizaciji i dva vijeka u idološkoj pripremi. 

I na koncu, kako vidimo taj projekat je osuđen na propast, a ova državna rulja, njihova djeca i mladost na vječni stub srama. Zarad čega, zarad par hemoroidnih starih dupeta u SANU-u i njihovi štovatelja koji su unakazli svoj, srpski narod. 

Na koncu, nacionalizam se nacionalizmom hrani. Bilo bi zgodno i dovitljivo napisati kako odistinski nacionalisti, albanski, hrvatski i bošnjački jesu velikosrpska bratija, ali to nije sasvim fer, niti je do kraja istinito. Jer jedino ta četnička bratija ima punu državnu podršku u svojim huliganskim performansima.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba