Dragan Bursać: Negatoru genocida bista, to je normalno u entitetu ratnih zločinaca!

"Ovo je spomenik negiranju genocida. Spomenik poricanju, podignut u slavu zločinaca. U Istočnom Sarajevu danas tako mirno stoji nakaradna bista. U Potočarima – ni jedna kost nije na miru ni danas. I nije Čurkin dobio bistu jer je 'veliki Rus'. Dobio ju je jer je veliki negator genocida.. Zato je izlivan u bronzi. Zato mu je podignut spomen baš sad u sedmici obilježavanja 30 godina od genocida. Ako postoji iole pravde u ovoj zemlji, ova bista će biti srušena prije nego što bronza oksidira."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

U entitetu gdje se genocid ne pamti nego planira, u RS-u gdje su ratni zločinci heroji, a njihove žrtve "statistička greška", ili "nepostojeći ljudi" osvanuo je spomenik. Ne bilo kakav, ne bilo kome. Naime, u Istočnom Sarajevu, gradu koji više liči na zlokobnu kulisu iz opskurnog srpsko-ruskog akcionog filma o izgubljenim dušama i osvojenim teritorijama, podignuta je bista Vitaliju Čurkinu.

Trending

Čengić: Razlike u platama ovise o složenosti poslova, ne o stručnoj spremi

Vitalij Čurkin. Ruski diplomata. Nije on spašavao ljudske živote. Nije on pomogao izbjeglicama. Nije on širio istinu, ni svjetlo, ni pravdu. Ne, gospodo. Čurkin je, podsjećam, 2015. godine, kao predstavnik Rusije, iskoristio veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija kako bi spriječio usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. To nije bio samo nekakv veto Rusije. To je bio politički rafal ispaljen u grobnice Potočara.

I eto, sada, baš u sedmici kada se obilježava trideset godina od genocida u Srebrenici, kada se hiljade ljudi okupljaju u bolu i tišini da bi ispratile još 14 posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka, kada se majke Srebrenice opet lome pod teretom tabuta, u tom trenutku – oni podižu bistu negatoru. Ne zločincu u rukavicama, ne prikrivenom diplomati, nego čovjeku koji je prije deset godina pokušao izbrisati istinu sa papira UN-a, baš kao što su njegovi balkanski pajtaši izbrisali živote nevnih ljudi sa lica zemlje.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

To nije slučajnost. To je poruka. Brutalna. Proračunata. Precizna. Krvava.

To je prst zaboden u žive rane srebreničke. To je pljuvanje po kostima ubijenih. To je nastavak genocida drugim sredstvima.

U zemlji gdje je Dodik "mirotvorac" i Čurkin je "čovjek mira"

Da budemo jasni – ova bista nije samo Čurkinova. Kao što ni sve ono što se dešava u posljednje tri decenije u Republici Srpskoj nije stvar nekakvog "očuvanja entiteta". Ovo je bista jednom projektu. Ovo je spomenik negiranju genocida. Spomenik laži. Spomenik poricanju, podignut u slavu zločinaca. I jasno se zna ko su sveštenici tog hrama poricanja – od Dodika koji svakog jula ima napad "državničke amnezije" ili otvorenog omalovažavanja žrtava, preko bizarnog Vojina Pavlovića koji slavi Mladićev rođendan kao Dan slobode, do samog ruskog režima koji ovakve marionetske performanse koristi da pokaže svima kako ima koloniju u srcu Evrope.

08.07.25. 13:04

Skandalozno i sramno: U Istočnom Sarajevu otkrivena bista negatoru genocida u Srebrenici

Zamislite da u sedmici obilježavanja Holokausta neko podigne bistu onome koji bi hipotetički u UN-u negirao Auschwitzu status logora smrti. U Berlinu. Pa još da kaže da je to "prijateljski čin". To bi bila međunarodna sramota kakvu svijet ne pamti I koja je I u teoriji nategnuta konstrukcija. U BiH je to – zvanična politika jednog entiteta!

"Istočna alternativa" – orwellovski naziv za zapadnu sramotu

I da, naravno, organizator je "Istočna alternativa Republike Srpske". Nije to partija. To je političko-mitomanski bizarni kult. Njihov vođa Vojin Pavlović je u maju ove godine pravosnažno osuđen zbog negiranja genocida. I kako on odgovara na tu presudu? Tako što gradi bistu oficijelnom negatoru broj 1. Umjesto da čisti ulice Bratunca i raznosi poštu na biciklu kao društveno koristan rad, on organizuje promociju genocidne laži sa bronzanim osmijehom ruskog ambasadora.

Da se razumijemo – ovo nije incident. Ovo je institucionalna politika. Bista nije pala s neba. Nju su odobrili, finansirali i podigli. Uz aplauze. U kamere. S porukom: "Naš je Vitalij, bio i ostao!" Jer ono što se nije uspjelo puškom 1995, pokušava se bistom 2025.

Sudovi mogu osuđivati, ali entitet nagrađuje

I dok Sud BiH osuđuje Pavlovića na dvije i po godine zatvora, entitet mu pruža podršku u vidu Čurkina I biste mu. Paradoksalno? Ne, to je sistem! To je država unutar države, sa svojim zakonima, vrijednostima i herojima. Njihovi heroji imaju krvave ruke, zlatne plakete I bronzane biste. Njihovi diplomati blokiraju pravdu. Njihovi praznici su civilizacijski dani žalosti.

U Istočnom Sarajevu danas tako mirno stoji bista. U Potočarima – ni jedna kost nije na miru. I da, jasno je: nije Čurkin dobio bistu jer je "veliki Rus". Dobio ju je jer je veliki negator genocida. Zato je izabran. Zato je izlivan u bronzi. Zato mu je podignut spomen baš sad. Zato se slavi baš sada. Zato što se 30 godina nakon genocida još vodi bitka – ne više za živote, nego za istinu.

I na kraju...

Dok svijet šuti, dok međunarodna zajednica šalje floskule, dok EU izražava "zabrinutost", a Schmidt ponavlja mantru o "dijalogu", u Republici Srpskoj se pišu novi udžbenici zla. Ovaj put ne perom, nego klesarskim čekićem i bronzom.

Ako postoji iole pravde u ovoj zemlji, ova bista će biti srušena prije nego što bronza oksidira. Ako postoji iole hrabrosti u ovoj zemlji, neće se više šutjeti na posthumno šamaranje žrtava u ime "očuvanja stabilnosti". Ako postoji iole ljudskosti, onda se bez zaštite države ne može živjeti s onima koji slave genocid.

A do tada – neka bista stoji. Da nas podsjeća. Da nas opominje. Da nas tjera da ne odustanemo. Jer oni imaju bronzane negatore, a mi imamo ljudske ostatke koje još tražimo. I istinu koju ne damo.

Jer to je naša dužnost. Za mrtve. Za žive. Za budućnost. Za Srebrenicu. Za bolji svijet!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.