Dragan Bursać: Kakva država, takav nam i najministar!

"Ako postoji simbolički trenutak kada država konačno prizna da je odustala od same sebe, to je ovaj. Ramo Isak kao 'Europski najministar' nije samo sprdnja. To je pečat. Ovjeren i potpisan. To je poruka: 'Dragi građani, j***te se se!' Ovdje mi biramo lidere po kriterijima ko koga voli. Ali opet-kakva država takav nam i najministar."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Znate onaj vic o državi koja se pravi da ide ka Evropi, a zapravo ide ka Haj Nehaju? E, pa nije vic – to je Bosna i Hercegovina. Samo što u našem slučaju vic piše život, a glavne uloge igraju likovi koji bi i za Top listu nadrealista bili previše nadrealni. Recimo, jedan Ramo Isak – čovjek koji je, nakon što je na Dan policije uručio zlatnu značku rođenom sinu kao da mu daje plišanog medu za Dan dječije radosti – sada postaje i zvanično, pazite sad, "Europski najministar".

Trending

Jačanje sigurnosnih kapaciteta: Europska država podiže starosnu granicu za regrutaciju na 70 godina

Ne balkanski, ne bosanski, ne kantonalni. Ne, ne! Evropski, brate mili! Najevropskiji od evropskih! Taman da ga Ursula von der Leyen zovne da joj pretrese ormare, a Brisel da mu aplaudira!

I sve to nije šala. Nije skeč. Nije ni satira više. To vam je bh. realnost, a vi se snađite.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Značka, sin i simbolika: porodična firma

Krenimo redom. Prvo je tata Ramo, u Narodnom pozorištu – koje, podsjetimo, nije privatno vlasništvo porodice Isak (još uvijek) – uručio zlatnu značku svom sinu Rusmiru Isaku, direktoru KPZ-a Zenica. Jer eto, ko će ako neće babo. Onako između pokazno-taktičke vježbe i aplauza, čisto da se zna da je porodična loza Isak – rod vođe i reda.

Čovjek pomisli, dobro, sad će mu bar malo splasnuti taj politički testosteron. Kad ono – prc Milojka! Samo nekoliko dana kasnije, Ramo Isak postaje najministar Evrope! Dodijelili mu nagradu neki ljudi, neki žiri, neka "Direkcija europske nezavisne agencije za promociju najuspješnijih lidera i institucija". Iskreno, to zvuči kao nešto što su osnovali moji jarani između dvije ture roštilja. Ali dobro sad, poklonu se u nagradu ne gleda.

"Nastavljam još jače i odlučnije"

Tako kaže Isak, u govoru koji je vjerovatno napisao sam, jer ko bi drugi mogao da bude toliko oduševljen sobom? I tu čovjek stane, udahne, i zapita se: Šta je tačno uradio Ramo Isak? Da li je riješio korupciju u policiji? Smanjio broj kriminalnih radnji? Ukinuo veze politike, mafije i uniformi? Ma jok. Ali je zato uveo porodični sistem dodjela priznanja, što je jedan oblik efikasnosti, mora se priznati.

Ako ćemo po toj logici, mogli su i Zlatana Ibrahimovića proglasiti počasnim komandantom, jer eto, i on voli red, rad i disciplinu. I ima sina. I harizmatičan je!

Evropa se valja po podu (od smijeha)

Kažu organizatori da je nagrada dodijeljena "na osnovu višemjesečne analize stručnog žirija". Kojeg žirija? Koga? Čega? Je li tu bio i onaj čo’ek što svira harmoniku u tramvaju? Jer to bi barem objasnilo nivo "stručnosti". Da ne govorimo što se "nagrada" uručuje uz švedski sto i kartonske fascikle. Između livanjskog sira i visočkog sudžuka najministar. Evropski. Ovdje je evropsko ono što se samoproglašeno zove "europsko", i što zvuči kao marketinška firma za plastificiranje diploma.

Kraljevstvo nadrealizma

Da vam kažem, mi ovdje zapravo živimo u institucionaliziranom skeču. U zemlji u kojoj se optuženi za kriminal nagrađuju, a prijavitelji zlostavljaju. U kojoj "najministrom" postaje čovjek koji vlastitim PR-om pokriva sve medijske tragove sramote. U kojoj se nagrade dijele kao bombone, dok obični građani grcaju u strahu, nepravdi, dugovima i bezakonju. Bukvalno.

I sve to ne bi bilo toliko tragično da nije – istinito. Ramo Isak nije lik iz crtanog filma, iako bi mu uniforma Mighty Mousea sjajno stajala. On je federalni ministar unutrašnjih poslova. Dakle, čovjek zadužen za zakon. I za red. I za pravdu.

A mi? Mi se čudimo što su policajci bahati, što se zakoni ne provode, što se sinovima dijele značke kao lizala. Ma gdje neće kad tata nosi ordenje samome sebi!

Najministar za najbanana-državu

Ako postoji simbolički trenutak kada država konačno prizna da je odustala od ozbiljnosti, to je ovaj. Ramo Isak kao "Europski najministar" nije samo sprdnja. To je pečat. Ovjeren i potpisan. To je poruka: "Dragi građani, j***te se se! Ovdje mi biramo lidere po kriterijima ko koga voli."

Nagrada Isaku je kao da Bosni i Hercegovini dodijele Nobelovu nagradu za fiziku jer je uspjela da razbije sve zakone gravitacije i zdravog razuma.

Epilog - ako ga ima

Možda se neko sutra i probudi pa kaže: "Dosta je bilo!" Možda dobijemo prave ministre, a ne karikature u uniformama. Možda sin ne dobije više značku od tate, nego prijavu zbog zloupotrebe položaja.

Ali dok se to ne desi, možemo samo da se složimo sa mojim prijateljem Adisom Nadarevićem koji reče:
Kakav evropski put, takav nam i najministar.

A vi, građani, nastavite da aplaudirate. I da se pitate zašto vas je strah kad vam pokucaju na vrata.

Jer možda ne dolazi policija.
Možda dolazi – nagrađena porodica Isak. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.