Dragan Bursać: Koliko je Srbima dovoljno država?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ako pitate Milorada Dodika, to su najmanje dvije države - Srbija i entitet Republika Srpska, a koja je po njemu nekakva država. Gledajući rezultate rada Vučića i Dodika i ova jedna Srbija im je previše. Na vrh glave i na nos izašla!

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Intervju | Sergej Barbarez: Ne odričem se Džeke i Pjanića, želim graditi tim i na mladim igračima

Eto, baš danas je kazao osupnuti Milorad na obilježavanju Dana državnosti Srbije u srbijanskom Orašcu da Srbi imaju dvije države:

"Republiku Srpsku i Srbiju. Srbiju koja je garant mira i bezbjednosti. Srbiju koju volimo i radujemo se svakom njenom napretku. Srbiju koja je garant za svakog Srbina, ma gdje on bio. Koja je garant za nas u RS da ispunimo naš zavjet, a to je da zajednički možemo da upražnjavamo sve naše vrijednosti, da zajednički živimo, da se zajedno borimo. U datim okolnostima, da očuvamo naš identitet, da očuvamo naše pravo na državu, da očuvamo naše pravo na slobodu“.

Dodikov labuđi stendap

Koliko je Dan državnosti same Srbije obezvrijeđen, svjedoči i činjenica da predsjednik te iste Srbije, Aleksandar Vučić nije prisustvovao Danu državnosti svoje zemlje, što je direktna posljedica najnovijeg zavrtanja ruku i ultimatuma od strane i EU i Amerike, glede upravo Dodika i njegovih ekstremističkih i secesionističkih nakana u BiH.

Da podsjetim i kako su ambasadori pojedinih zemalja EU ranije poručili Vučiću da neće doći na obilježavanje ako na događaju bude Dodik.

Vučić je izabrao solomonsko rješenje, sam se žrtvovao, makar u medijskom smislu. Ako znamo koliko opsesivno obožava kamere, a nije došao dok je pustio Anu Brnabić, svoju posilnu da gosti Dodika i pojedine - samo pojedine - visoke zvanice međunarodnog kalibra, možemo kazati da je riječ o prvorazrednoj žrtvi.

Pa je tako Dodiku (još ovaj put) dopušteno da sa govornice lupeta, dok je Vučić bio na sigurnoj razdaljini. Kažem još ovaj put jer je u cilju sedativizacije Dodika, odložena zajednička sjednica vlada Srbije i RS u Beogradu. Ovim je Vučić i zvanično raspisao konkurs za "novog Dodika" u RS-u, a Dodikov nastup na obilježavanju Dana državnosti Srbije je Milin labuđi pjev, preciznije stendap.

Nego, pustimo mi sad unutarsrpsku političku igru Aske i vuka sa međunarodnom zajednicom.

Nema zemlje, da nije srpska?!

Stvarno šta je sa svim tim mnogobrojnim "srpskim državama"?

Šta je sa tzv. SAO Krajinom? Šta je sa entitetom Republika Srpska? Šta je sa Crnom Gorom, koju svojataju četnici, litijaši iz Banjaluke i Beograda ali i dobar dio vlasti? Šta je sa Kosovom, "svetom srpskom zemljom"? Šta je sa Sjevernom Makednijom i njenim najsjevernijim dijelom, koji opet svojataju kojekakvi šešeljoidi?

Jednom riječju, šta je sa tom propalom Velikom Srbijom, a danas srpskim svetom, na koji velikosrbi polažu pravo?

Ta Krajina je nestala, a zarad nje desetine...ne desetine, stotine hiljada pravoslavaca sa tog područja su postali vječni apatridi, kojima baš "majčica Srbija" dugo vremena nije ni dala državljanstvo. Ista sudbina je sačekala ljubitelje "Srpske Bosne i Hercegovine", kada im se konstrukt od 70 posto bh. teritorije raspao. Crna Gora je samostalna zemlja u NATO paktu, a tamošnji i uvezeni Srbi predstavljaju svoju "ugroženost" tako što srpskim trobojkama, četničanjem i veličanjem ratnih zločinaca obilježavaju svaki dostupni pedalj ove nezavisne zemlje. Kosovo je samostalna i međunarodno priznata zemlja, ali zato srpski mafijaši sa njegovog sjevera koriste sve moguće i nemoguće privilegije i olakšice koje im Srbija kao zemlja dopušta za svoje bogaćenje. I na koncu, Sjeverna Makedonija je u očima srpskih nacionalsita samo jedna ekstenzija tog srpskog sveta, a lokalnim prosrpskim separatistima se treba pružiti svaka moguća podrška (sic!).

Eto,to je srpski svet i to su te "srpske države"!

A pojedine od tih "srpskih država" su ozakonile protjerivanje nesrba, masovne ratne zločine, etnička čišćenja, masovna silovanja, genocid na koncu. Te i takve "srpske države" su trajno obilježene kao najveća sramota srpskog naroda. A, kad smo kod srpskog naroda, te "srpske države" su napakostile, osim svima ostalima, na koncu baš i srpskom narodu, kreirajući od njega jedan veliki zbunjeni zbijeg, koji više ne zna bi li gledao u Knin, Banjaluku, Budvu, Tivat, Kumanovo, Sjevernu Kosovsku Mitrovicu ili Beograd.

Taj mit o pluralu sprske države, mit o množini, jer je jedna premalo, stvorio je od Srba najveću evropsku bijedu, koja danas ne zna, nije pametna, šta će sama sa sobom, i tako inficirana otrovom od strane Crkve Srbije i ideologija sa Dedinja i iz SANU-a tumara od nemila do nedraga.

Bečke sjenke i narodni strah

Jedna srpska zemlja je premalo, urlaju nacionalisti sa Dodikom, dok narod pere suđe i usrane gaće od Velenja do San Dijega, od Melburna do Ognjene zemlje. Jedna zemlja Srba je premalo, pišti Dodik i svi dodici, dok narod baulja po Beču, ne plašeći gospodu, plašeći se svoje sjenke, a svjestan svoje propasti.

Tja, sve srpske zemlje, mantraju ljutito u sebi svi oni koji u redovima čekaju radne vize za bolje sutra po narečenim svjetskim destinacijama, proklinjući dan kad su svojim čulima primili prvu dozu Velike Srbije upakovanu u lažni celofan naroda najsatrijeg od koga su "svi nastali", osim neprijatelja, koje treba zatrti.

Pa je na koncu i ovaj Dodikov nesrećni nastup u kome spominje "dvije srpske zemlje", najbolja paradigma, čemu dovodi ekspanzionistička politka širenja po tuđem komšiluku, navodnjena lažnom istorijom i obmanama umjesto činjenicama.

Na koncu, od te "dvije srpske zemlje", ostalo je samo zapjevavanje nacionalista, obezličeno - bez ljudi, bez sadržaja, bez razloga, volje i želje da se u njima živi.

I ta Banjaluka iz koje dolazi Dodik, već sada je po brojnosti Srba manja od Beča - sigurne kuće za sve one koji bježe od ljepote "srpskih zemalja".

Pitanje s početka, koliko je radikalnim Srbima dosta zemalja? Gledajući rezultate rada Vučića i Dodika i ova jedna Srbija im je previše. Na vrh glave i na nos izašla. Ali to je već do vlasti koje su napravile pakao od života tim ljudima.

Hoće li ih znati kazniti?

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba