Dragan Bursać: Ko je ovdje lud - država ne prepoznaje mural ratnog zločinca Ratka Mladića?!
"SIPA na muralu od tri metra u centru Banjaluke nije prepoznala Ratka Mladića. A tamo gdje država ne prepoznaje zločinca Ratka Mladića – država služi zločincu Ratku Mladiću. Jer kad država kaže da ne vidi zločinca koga vidi i dijete od tri godine – ne radi se o grešci. Radi se o svjesnom i namjernom izboru!"
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Povod za pisanje ove kolumne je vijest iza koje počinje sramota koja prevazilazi sve granice.
Saobraćajna nesreća na dionici Počitelj-Čapljina: Hitna pomoć upućena na teren
Naime, Ćamil Duraković, potpredsjednik manjeg bosanskohercegovačkog entiteta RS, objavio je juče da je dobio zvaničan odgovor Tužilaštva Bosne i Hercegovine na krivičnu prijavu koju je podnio protiv NN osobe a koja je naslikala mural ratnog zločinca Ratka Mladića u Banjoj Luci, te protiv gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića koji je odbio da mural ukloni.
Odgovor institucija BiH je – nevjerovatan i skandalozan. Ali ne i neočekivan.
Naime, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji su, kako Tužilaštvo navodi, "poduzeli istražne radnje" i na muralu nisu uspjeli identifikovati Ratka Mladića. Nisu ga prepoznali ni na osnovu fotodokumentacije. Nisu ga prepoznali ni nakon izjava svjedoka. Nisu ga prepoznali ni nakon poređenja sa stotinama, hiljadana dostupnih fotografija i Haških materijala.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Shodno tome, prijava Ćamila Durakovića se odbacuje jer – citiram Durakovića – "nije krivično djelo naslikati čiču u uniformi".
I tu počinje sva ova tragedija. Ili, bolje rečeno, nastavlja se u nedogled.
Jer kad država kaže da ne vidi zločinca Mladića – ne radi se o grešci. Radi se o svjesnom i namjernom izboru. Radi se o neposrednoj zaštiti onih koji krše zakon i posrednoj zaštiti samog zločinca.
Kako institucije postaju optičke iluzije?
Postoji ona stara bosanska ironija: ako se praviš lud – poštediš sebe; ako se praviš slijep – poštediš druge; ali ako si institucija BiH – ne vidiš ni ono što ti stoji pod nosom.
I tako, tri decenije nakon genocida, živimo u zemlji u kojoj vrh pravnog aparata gleda u mural zločinca Ratka Mladića i mrtvo-hladno kaže: "Ne vidimo ga."
Tužilaštvo BiH ne pokreće istragu o muralu ratnog zločinca Ratka Mladića, oglasio se Ćamil Duraković
Ne vidi SIPA.
Ne vidi Tužilaštvo.
Ne vidi Sud BiH.
Pa se nameće pitanje: ko je onda taj čovjek naslikan na nekoliko metara visine u Banjoj Luci u naselju Mejdan? Da nije možda majka Tereza u sezoni maskenbala? Neki humanitarac u uniformi? Nečiji stric s godišnjice? Možda Dositej Obradović koji je, eto, jedne noći obukao uniformu Vojske Republike Srpske?
Ma jok.
Kažu: NN lice.
Neki čovjek.
Neko. Nešto.
A nikome ništa.
Kad država odluči da ne vidi, ne pomažu ni zakoni ni zdrava pamet, ni oba oka u glavi.
SIPA: Sokolje oko za sve drugo, slijepa krtica za komandanta genocida
Da ne bude zabune: SIPA nije amatersko udruženje guslara. Valjda. To je ozbiljna, skupo opremljena institucija namijenjena borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma.
SIPA vidi:
-ko je otišao na protest protiv korupcije,
-ko je lajkao "pogrešan status",
-ko je pokrenuo inicijativu za pravnu državu,
-ko je novinar, ko je aktivista, a ko je povratnik.
Ali SIPA ne vidi:
-čovjeka čiji je lik decenijama globalni simbol genocida,
-lice koje je Haški tribunal analizirao do u posljednji piksel,
-komandanta VRS čiji izgled znaju i djeca iz osnovne škole i to diljem svijeta.
Kako ga ne vide državne BiH institucije?
Lako.
Kad institucija hoće da se pravi slijepa, vidi samo ono što joj odgovara. A ono što joj ne odgovara, postane "čiko u uniformi".
Tužilaštvo BiH: Tvornica opranog nereda
Kada Tužilaštvo napiše da mural "ne predstavlja krivično djelo" i da lik "nije identifikovan kao Ratko Mladić", to nije samo loša i bizarna šala kojoj se niko ne smije.
To je institucionalno priznanje kapitulacije.
To je rečenica koja briše Inzkov zakon.
To je rečenica koja udara šamar pravdi i žrtvama najviše.
To je rečenica koja kaže: "Ovdje zakon važi samo za sirotinju."
Ako je moguće da se lik Ratka Mladića proglasi neprepoznatljivim – moguće je sve.
Moguće je da žrtve postanu "preosjetljive".
Moguće je da povratnici postanu "bezrazložno uznemireni".
Moguće je da se genocid proglasi "istorijskim nesporazumom".
Moguće je, a to je najvažnije, da su ovim potezom amnestirani svi diljem srpskog sveta koji slikaju monstruma-od Njegoševe ulice u Beogradu, do zadnje kasabe u istočnoj Hercegovini.
Stanivuković: Manifest "nećemo"
I dok se institucije prave slijepe, gradonačelnik Banje Luke se ne pravi ništa. On je otvoreno rekao ono što misli još prije tri mjeseca: "Nećemo ukloniti mural."
I tu staje sve:
-mladalački populizam pretvoren u nacionalističko idolopoklonstvo,
-europska šminka pretvorena u četnički folklor,
-opozicionarski PR pretvoren u servilnost prema Vučiću,
-prazno lice kojim se zamjenjuje moral.
Stanivuković nije "novo lice" politike.
On je samo nova maska starog nacionalizma.
On je čovjek koji želi biti "veći Srbin" od svih prije njega pa i Dodika – a to se u ovoj matrici postiže samo jednom valutom: veličanjem ratnih zločinaca.
Njegovo "Nećemo!" nije hir. To je manifest.
Manifest koji poručuje: "Ovaj grad pripada kultu zločina."
I sad se sud, tužilaštvo i SIPA slažu sa Stanivukovićem?! Morbidno i bolesno!
NN lice umjesto genocida: Kad država ne vidi istinu
Ako institucije ove zemlje ne prepoznaju Mladića na banjalučkom muralu, kako da prepoznaju bol majki Srebrenice?
Ako ne vide zločinačke konture, kako će vidjeti suze?
Ako ne prepoznaju dželata, kako će prepoznati žrtve?
Ovo odbacivanje prijave nije administrativni dokument.
To je politički čin.
To je moralni slom.
To je stejtment.
To je jasna poruka: žrtve genocida nisu prioritet ove države. Zapravo, nepotrebna su smetnja.
U normalnim društvima, bol žrtava je temelj pravnog poretka.
U ovoj zemlji, bol žrtava je tek "NN element".
Banja Luka: Grad u kojem je red gladnih ispod murala zločina
Najbolji opis naše realnosti nalazi se u banjalučkom Mejdanu:
-ispod – redovi gladnih ljudi koji čekaju pomoć,
-iznad – svježe ofarban mural komandanta genocida.
Ali to država NE VIDI!
To nije slučajnost.
To je ideološki koncept.
Vlast u RS-u ne zna stvoriti radna mjesta, ali zna stvarati murale zločincima.
Ne zna nahraniti narod, ali zna hraniti mitove.
Ne zna rješavati probleme, ali zna štititi zločince.
Banja Luka je time postala laboratorija srpskog sveta:
siromaštvo za stvarni narod – veličina za fiktivne heroje.
Murali kao produžetak zločina.
Ovakvi murali nisu umjetnost.
Murali su političko oružje.
Murali su signal bošnjačkim povratnicima: "Ovdje niste dobrodošli."
Murali su način teritorijalnog označavanja, kao što su nekad bile barikade i balvani, sada su boje.
I zato je svaka institucija koja se pravi slijepa – saučesnik u ovoj raboti.
Ne zato što voli Mladića, nego zato što ne smije smetati onima koji ga slave i vole.
Sljepoća kao politika, ne greška
SIPA nije pogriješila.
Tužilaštvo nije zaboravilo čitati zakon.
Sud BiH nije neinformisan.
Ovo je sistemska strategija:
-relativizirati zločin,
-normalizovati negiranje,
-umiriti Beograd,
-zaštititi lokalne nacionaliste,
-obesmisliti zakon,
-obeshrabriti žrtve.
Jer što da ne?
Ako sistem ne vidi zločinca Ratka Mladića – sistem ne vidi ni genocid.
Kad država ne vidi ratnog zločinca, ona mu služi
Ovo je konačna istina:
Tamo gdje država ne prepoznaje zločinca Ratka Mladića – država služi zločincu Mladiću.
Institucije koje ne vide mural – vide poštovanje za zločinca.
Institucije koje ne vide dželata – vide politički interes.
Institucije koje ne vide istinu – vide svoje karijeriste.
I zato je obaveza svih koji još imaju glas da govore.
Jer šutnja je početak novog mraka.
A ova zemlja više nema pravo na još jedan mrak.
Sve dok se država pravi slijepa, mi moramo biti njen vid i njena pamet i njeno dostojanstvo. Jer nije do vida.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.