Dragan Bursać: Hoće li visoki predstavnik smijeniti Dodika?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Hoće li Šmit sjediti skršetnih ruku, dok Dodik zarad svoje stražnjice uništava BiH i vrši ekonomski genocid nad entitetom RS iz koga se bježi kao sa Titanika? Za to vrijeme Dodik kao piroman sa upaljačem hoda oko presušenog plasta sijena što se Bosnom i Hercegovinom zove. 

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Trending

Shamso 69 iz Brkova: Bilo je gadno biti Hercegovac u Zagrebu. Muzičari su populisti kao političari

Znate li koji je BiH političar prvi podržao smjenu jednog predsjednika entiteta RS? Nije trik pitanje. Možda je trik u odgovoru. Naime, prije nešto više od 22 godine visoki predstavnik Karlos Vestendorp, smijenio je Nikolu Poplašena, ultranacionalistu, pročetnika i srpskog radikala.

Milorad Dodik podržava smjene od strane visokih predstavnika

Nakon njegove smjene, javio se mlađahni Milorad Dodik, koji je kazao, doslovno, da visoki predstavnik ima pravo da poseže za takvim odlukama, dodavši najvažniju stvar-visoki predstavnik je iznad ustava entiteta.

A znate li zašto je, o sudbino huda, najkonkretnije smijenjen Nikola Poplašen, srpski ultranacionalista? Pa zato što nije želio da imenuje Milorada Dodika za mandatara Vlade? E to vam je ironija!

Ironija koja traje svaki dan.

Kako tog 13. marta 1999. godine, tako i danas. Mislim i danas je visoki predstavnik iznad ustava entiteta. Zna to najbolje Milorad Dodik, koji se u ove 22 godine transformisao od “daška svježeg vjetra“ u jednakog ultranacionalistu, ako ne i goreg od Nikole Poplašena.

Od negiranja genocida, od afirmacije i odlikovanja ratnih zločinaca, od sprdnje sa preživjelim u zločinima i genocidu, od sramnog nazivanja učenja ezana urlikanjem, pa do današnjeg infantilnog blokirnja rada Predsjedništva BiH, čiji je član i za šta dobija platu, Milorad Dodik je bez svake sumnje najveći remetilački faktor miru u Bosni i Hercegovini i najlogičnije je tražiti njegovu smjenu.

I ne samo da se sprda sa žrtvama koje su pobijene u zločinima i genocidu, nego cijelu zemlju drži u poziciji taoca. Potpuno nekažnjeno, dok se ostatak iste te zemlje prema Dodiku ponaša kao prema razmaženom derištu sa benefitima, od kojeg se očekuje da se jednom “odljuti“. A to je veća ljaga za ostatak Predsjedništva, za istražne i sudske organe, nego za samog Milorada Dodika.

Pa se sa pravom zapitao Šefik Džaferović, koji itekako ima putera na glavi i oraha u džepovima, ali se ovaj put sa pravom zapitao - hoće li Dodik biti smijenjen i na koncu je i sam apelovao na njegovu smjenu:

“Gospodin Dodik će ili morati promijeniti svoju politiku i postati konstruktivan ili će morati otići sa političke scene. On mora znati da ugrožavanjem države, on ugrožava i Dejtonski sporazum, a da je time ugroženo i ono što je nastalo Dejtonom, a to su entiteti".

Dakle, Milorad Dodik radi mnooogo goru stvar od ondašnjeg četnika Poplašena, koji nije želio da nominuje jednog entitetskog predsjednika vlade. Dodik danas blokira doslovno rad Predsjedništva i posredno funkcionisanje BiH kao države. Zbog ovakvih poteza i odluka, te 1999. godine Dodik bi ne samo bio smijenjen, nego bi svijet gledao iz institucije zatvorenog tipa-sami odaberite koje.

Osovina Milanović-Vučić, Dodikova snaga

Ali, nije to najveći usud ove zemlje-to što ima Dodika pri vlasti. Dodik, ima na svojoj strani (makar trenutno) u Srbiji Aleksandra Vučića i (ne)očekivano Zorana Milanovića u Hrvatskoj.

Ovaj drugi, jeste istina kazao da Dodikove maštarije o petljanju trećih država u BiH stvari neće uspjeti, ali je onda izjavom kako RS neće biti slomljena, dao Dodiku infuziju za narednih par mjeseci političkog života. I naravski, ovo Milanović radi zarad bildanja ličnog populizma i zarad trasiranja svog puta u većeg HDZ-ovca od HDZ-ovaca, ne zbog Dodika, al mu pomaže.

Vučić, sa druge strane, itekako mora da važe. Jer, u toku je konkurs za “novog Dodika“ u entitetu RS. Sa jedne strane, tu su mladi pročetnički lavovi, poput Draška Stanivukovića, Nenada Nešića i Jelene Trivić-uz neka nova imena, ali oni su kako im ime i kaže mladi i skloni svojeglavosti. Ne bih se baš kladio da će Vučić tek tako inaugurisati nekog od njih za “vođu zapadnih Srba“, kako se to danas kaže u naci-leksici srpskog sveta.

Traži se novi, poslušniji i četničkiji Dodik

O smjeni Dodika, od strane glavara narečenog srpskog sveta, prije nego što ga smijeni Kristijan Šmit, uveliko se priča-od centrale SPC-a, kojoj treba neko četničkiji, sa više svetosavskih nasilnih ideala, a manje švercom uprskane biografije, do pomenutog Vučića, kome opet treba neko sa nižim IQ-om ko je mnogo poslušniji i krotkiji.

Kad Vučić kaže, “smjena Dodika bi bila opasan presedan, Srbija to nikad ne bi priznala“, on tačno misli na nekog novog zbog koga neće morati svakih pet dana davati ovakve izjave.

Bulevarska, politička štampa odavno spekuliše sa imenom Nenada Stevandića, koji je taman toliko četnik koliko treba biti, a svoje poltronstvo je dokazao Dodiku u padu, pa što ne bi i Vučiću u naponu snage. Još više i jače. Naravski, zdravorazumski ljudi će se zgroziti i na pomisao da će čovjek, koga mnogi optužuju za ratne zločine biti novi povjerenik zapadnog dijela srpskog sveta, ali pogledajte Vučićev svijet-od idejnog oca, presuđenog ratnog zločinca Šešelja, do Teletabisa poput Vulina. Nije Stevandić ništa lošiji od njih. Bolji nije sigurno, ali lošiji nije.

I ovo sve, još mnooogo bolje od mene, zna Milorad Dodik. Zna i za opasnosti koje donose mjeseci opasnog politčkog življenja i iskalkulisao je da nema šta da izgubi. Ići će do kraja.

Čijeg vidjećemo.

A ići će do kraja ne zbog Bošnjaka, ne zbog Šefika Džaferovića ili Željka Komšića u Predsjedništvu, ne čak zbog međunarodne zajednice i Šmita koga navodno ne priznaje šta god to značilo. Dodik radi ovo što radi kako bi ostao tu gdje jeste u distribuciji političke i svake druge moći i uticaja srpskom svetu.

I zato mu očajnički trebaju prijatelji: Milanović, Erdogan, Orban- birajte. Bitno je održati tu moć, funkcija trenutno i nije važna.

Pa sljedeći put kad vidite Dodika kako se u Predsjedništvu mršti pred zatvorenim laptopom, upamtite, ne dokazuje on ništa kolegama Komšiću i Džaferoviću, on samo vodi rovovsku bitku sa svojim trećepozitivcima. Naravno, na uštrb države Bosne i Hercegovine.

Hoće li Kristijan Šmit sjediti skršetnih ruku, dok Dodik zarad svoje stražnjice uništava Bosnu i Hercegovinu i vrši ekonomski genocid nad entitetom Republika Srpska iz koga se bježi kao sa Titanika, do Šmita je.

Ko mi ne vjeruje nek' se jebe!

Što se tiče Milorada Dodika, on se sprema boriti za tu svoju stražnjicu, do posljednjeg Srbina ili makar svog glasača. Nakon toga - Dedinje ili Podmoskovlje - ako ne bude odgovarao.

I on se ne šali, kad kaže pijanom narodu Manjače, ko mi ne vjeruje nek' se jebe. Isto to u malo izmjenjenom obliku, kazao je srpskom narodu onomad ratni zločinac Radovan Karadžić.

Stvar je jednostavna, srpski svet raspisuje konkrus za novog Dodika i do tada pušta ovog starog da napravi najveću moguću šetetu za BiH. Dodik je toga svjestan i navjećom mogućom štetom se želi dokazati srpskom svetu i Vučiću kao još uvijek koristan igrač. U međuvremenu BiH je silovana od strane Dodika i tog srpskog sveta, koji se preko njene državnosti, teritorije i resursa, nadjebavaju.

Neko bi Kristijanu Šmitu sve ovo trebao prenijeti što prije, jer nam se stvarnost ubrzava neviđeno, ali u rikverc. A Dodik kao piroman sa otvorenim plamenom hoda oko presušenog plasta sijena što se Bosnom i Hercegovinom zove. 

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba