Dragan Bursać: Hoće li nas EU čekati ovakve i zašto neće?

"Ako iko misli da će nas Evropska unija čekati dok Čović piše novi izborni zakon, dok Dodik prijeti otcjepljenjem, dok se Dino premišlja između podrške ovoj dvojici i deklarativne pravne države— taj ne razumije ništa. Evropa, kakva god da je, nas neće čekati ovakve. I iskreno — ne treba."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Pitanje iz naslova nije retoričko. Nije ni poetsko. Nego brutalno stvarno. Šamar u lice uspavanom narodu. Hoće li nas Evropska unija odista čekati ovakve — korumpirane, etnički podijeljene, mentalno zamrznute u 1993, sa Čovićem, Dodikom, Konakovićem i ostatkom vladajuće etnopolitičke elite koja misli da može zauvijek švercovati Dayton kao lažnu ulaznicu za Bruxelles?

Trending

Savez kolumnista | Tomislav Marković: Ratni zločinci - najzaslužniji građani Srbije

Pa, neće. Jasno je to svima. Ako ćemo iskreno, nije ni Evropi do nas, ali je to drugi par rukava. Ovdje je ipak riječ o nama kao takvima.

Evropska komisija je baš ovih dana rekla – dosta. I to ne nekim deklaracijama, apelima ili diplomatskim "izražavanjima zabrinutosti", nego tamo gdje najviše boli — udarila je po džepu. Skinuli su nam 108,5 miliona eura. Kažu — niste uradili domaći zadatak. Niste usvojili potrebne reforme. Niste proveli zakon o sukobu interesa. Niste reformisali pravosuđe. Niste osigurali poštene i transparentne izbore. Ukratko, niste zaslužili ni pfening.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

A naši domaći etno-menadžeri, navikli da ih se tetoši, da ih maze i hvale samo zato što su se pojavili na poslu, sada su u šoku. Kažu – kako to, pa mi smo se trudili! Trudili se da reforme minirate, da podijelite društvo do posljednje ćelije, da zatrpate institucije etničkim fikusima i partijski obučenim rođacima.

E pa neće više moći. Makar tako kaže Bruxells!

18.07.25. 13:51

Ćerimagić za Radiosarajevo.ba nakon što je EU smanjila sredstva za BiH: Nova rezanja na jesen!

Čovićev europski krst protiv Evrope

U isto vrijeme kada Evropski parlament traži da se BiH konačno prestane dijeliti po etničkoj liniji i da se uvede model građanskog predstavljanja, Dragan Čović daje svoj maksimalni politički doprinos: traži ukidanje OHR-a i najavljuje izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a sve sa obrisima trećeg entiteta. Drugim riječima, poručuje: BiH može u EU samo ako Hrvati dobiju "legitimne" i "zacementirane" pozicije, Dodik ostane car u RS-u, a Bošnjaci – neka se međusobno tuku gdje stignu. To je logika trenutka, ali i logika epohe. Na žalost!

Evropski parlament je sada rekao – ne može. Nema više konstitutivnih građana. Ili ste građani, ili niste. Ili imate državu, ili imate tri stada sa tri pastira, koja se kolju oko međa. Kako se sa ovim uklapa ukidanje tužbe u slučaju Kovačević?

Pa nikako!

Jedna velika kontradikcija i u Evropi, kao i kod nas. Jer ako se ta ista Evropa zalaže za građanski prnicp, zašto onda u korijenu sasijeca svaku inicijatiu da se BiH izdigne, zakonski iznad etničkih torova???

I šta kaže Čović na sve ovo?

"Treba ukinuti OHR."

Pa naravno, kad god mu nešto ne odgovara, treba to ukinuti. Kad mu odgovara — onda visoki predstavnik treba da interveniše i nametne zakon o "legitimnom predstavljanju". Kad ne odgovara — onda OHR ruši suverenitet. To je ta selektivna etika koju prodaje godinama, kao pokvareni sir na pijaci, samo se ovaj "čuje" po zapadnoj Hercegovini, Bruxellesu i Kremlju zajedno.

EU rezolucija kao ogledalo za etnopolitičke vampirčine

Rezolucija Evropskog parlamenta odaslana je direktno etnokratama. U toj rezoluciji se jasno kaže: nema više konstitutivnosti, nema više etničkih ključeva, nema više ucjena pod firmom "mi smo ugroženi narod".

A kako su naši domaći mozgovi to preveli? E to je zanimljivo!

Dodik to vidi kao napad na RS. Čović kao negiranje Hrvata i to od strane OHR-a (sic!). A zapravo se radi o napadu na njih same — na njihov način vladanja, na njihovu privilegiju da budu iznad zakona, iznad građana, iznad stvarnosti.

Jer stvarnost u BiH je jednostavna: 30 godina istih ljudi, istih priča, istih pljački. Dovoljno da se i bolesno strpljivoj Evropskoj uniji smuči.

Mediji ugašeni, svjetla pogašena, narod u mraku

U isto vrijeme kada se ova zemlja navodno približava EU, gasi se posljednji bastion slobodnog novinarstva — Al Jazeera Balkans. Novinari na ulici, program ugašen, pluralizam – pokoj mu duši. N1 i Nova S pod udarima, a javni emiteri odavno su partijski bilteni. Dodikov RTRS više liči na Putinovu RT nego na bilo kakav medij u demokratskom društvu.

Slušajte ovo: Reporteri bez granica nas stavili na 86. mjesto po slobodi medija. Znači, negdje između Ugande i Mijanmara. Bravo majstori, uspjeli ste! Dok Evropa traži jačanje medijskog pluralizma, mi medije gasimo kao sijalice za vrijeme ratnog stanja— da nas neprijatelj ne vidi. Samo što je neprijatelj – istina.

I šta ćemo sad?

Mi se ponašamo kao da EU ima beskrajno strpljenje. Kao da će nas vječno moliti da se urazumimo. Kao da će im uvijek biti interesantno da čitaju izvještaje o tome kako RS blokira rad državnih institucija, kako HDZ ucjenjuje partnere, kako Trojka igra dvostruku igru.

Neće.

Evropska unija ima i drugih problema. Ima i pametnijih stvari. Ima i drugih kandidata. Ako mi nećemo — neće nas ni čekati.

Evropa ne čeka ljude koji se kolektivno prave glupi. A mi to radimo profesionalno, sistemski, sa državnim pečatom.

Na kraju balade

Nisu ovdje problem nikakve rezolucije, ni zakoni, ni OHR, ni Bruxelles. Problem su ljudi koji ovu zemlju vode kao da je njihova privatna kasaba. Ljudi kojima je konstitutivnost izgovor za nerad i (ili) pljačku. Ljudi kojima su narodi moneta za potkusurivanje. Ljudi koji gledaju građane kao budale, a Evropsku uniju kao bankomat.gencija za

E pa bankomat je blokiran. Neće više da izbacuje eure bez PIN-a. A taj PIN se zove: reforma, demokratija, vladavina prava, sloboda medija.

A mi?

Mi još psujemo bankomat.

Ako iko misli da će nas Evropska unija čekati dok Čović piše novi izborni zakon, dok Dodik prijeti otcjepljenjem, dok se Dino premišlja između retradicionalizacije i deklarativnog modernizma — taj ne razumije ništa.

Evropa nas neće čekati ovakve.

I iskreno — ne treba.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.