Dragan Bursać: Gospodar haosa zvan Dragan Čović – I kako mu svi redom drže svijeću!

"Zato, kad vam Dragan Čović sljedeći put kaže da nešto 'neće prihvatiti', nemojte se pitati zašto. Pitajte se: ko mu je dao pravo da o svemu odlučuje? A odgovor će vas zaboljeti. Jer ćete na tom spisku vidjeti i imena onih za koje ste glasali. I znajte: nije Čović problem. Problem je što smo svi mi – domaći, strani, institucionalni i kafanski ljudi – prihvatili da on bude rješenje."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Dragan Čović, taj neumorni šaptač aparthejdu, ponovo je zaigrao svoj najdraži balet – balet uvrijeđene mlade. Ovoga puta, pred domaćom i međunarodnom publikom, ambasadorima PIC-a, sav zadihan od tobožnje nepravde, saopštava da "hrvatski narod" – što će reći on i njegova klijentelistička svita – neće prihvatiti da Bošnjaci ponovno biraju dva člana Predsjedništva. Jer, zna se, kad nema hrvatskog člana koji govori isključivo ono što HDZ želi čuti, onda je to, jelte, diskriminacija. Ako je član Predsjedništva Hrvat koji nije Draganov Hrvat – to je kao da i nije Hrvat. Jeste nebulozno, ali mu je Schmidt omogućio ovu nebulozu!

Trending

Srebrenička majka 30 godina traži sina jedinca: "Da mi je da ga nađu, pa neka sutra umrem..."

E sad, neko će se pitati: otkud Čoviću tolikog samopouzdanja da iz dana u dan razara institucije, opstruira procese, nameće ultimatume, blokira izbore, drži lekcije čak i ambasadorima najmoćnijih zemalja svijeta? Odgovor je jednostavan i porazan – jer može. Jer mu je dozvoljeno.

A zašto može?

Zato što moć crpi iz tri izvora: iz neznanja naroda, iz servilnosti međunarodne zajednice i iz beskrupulozne izdaje Trojke, te nesretne hobotnice kvazinormalnosti koja je jedino normalizirala i legalizirala Čovića kao "partnera".

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Vidite, nije Čović sam sebe postavio za doživotnog misionara vascijeloh hrvatskog naroda u BiH. Postavila ga je politika etničkih feuda, uz pomoć kuhinjskih ustavnih improvizacija i šupljeg Dejtona, koji je postao Sveto pismo za sve koji žele državu pretvoriti u salamu – pa svako sebi rež’ po malo.

Pa je onda u BiH fundamentalni problem što su u javnom diskursu Čović i njegova ekipa desperadosa izjednačeni sa SVIM Hrvatima u BiH. I to čak i nije njegovo maslo. Schmidte, da u tebe gledam!

03.06.25. 17:43

Nebojša Vukanović nakon sjednice PIC-a: Čović me nije demantovao, samo je škripao stolicom

Prema time nije ga ni Dayton zaštitio koliko su ga zaštitili oni koji su Dayton trebali mijenjati i usavršavati ka građanskoj državi.

Nisu ga sačuvali strani ambasadori zato što ga vole – nego zato što nemaju petlju da priznaju kako su u BiH pogurali i ojačali etnokratije. A ako jednom to priznaju – pada kula od institucionalnih karata. Zato se oni i dalje prave ludi, pa kad Čović izvali ultimatum, to se u Briselu zove "zabrinutost oko legitimnog predstavljanja". E pa, jebiga, tako je to kad je razbijanje države postalo "legitiman narativ", a partner u vlasti politički razbijač.

Trojka – glavni saučesnik

No, ne dajmo međunarodnima svu slavu. Jer bez domaćih izviđača radova, njihov čin bi bio napola gotov. Trojka – ili bolje rečeno: tronožac za državni harakiri – dala je Dragančetu ono što ni HDZ-ova mašinerija nije mogla izmoliti u najluđim snovima. Legitimaciju. I to ne onu izbornu, nego moralno-političku: da je on taj koji "predstavlja sve Hrvate". Pa kad vam jednom opozicija kaže da je neprijatelj države "partner", onda vi više ni ne znate s kim ste u braku.

Oni misle da su ga "ukrotili". Da se, eto, može razgovarati. Da je "pragmatičan". Ne, gospodo – vi ste se prodali! Vi ste mu dali tastaturu da piše program rastakanja BiH iznutra. I sad vam je neugodno što više ne možete izbrisati to poglavlje. A nije vam ni neugodno, koliko ste se zabrinuli za svoje političke stražnjice!

Vukanović – lekcija iz dostojanstva

Zato je jučerašnji istup Nebojše Vukanovića pred diplomatama PIC-a bio udarac istine u lice. Čovjek koji inače ne bira riječi, ovoga puta ih je složio precizno kao hirurg. Rekao je ono što svi znamo: da Dragan Čović već godinama drži poluge vlasti, institucije, pare, medije i partijske kancelarije – pa ipak se javno ponaša kao da je goloruki prognanik iz dubina "diskriminirane nacije".

Vukan je rekao ono što nijedan zvaničnik iz Trojke nije smio – jer bi im Čović, jelte, zamjerio. A i Schmidt. A možda i ambasadori iz Ujedinjene zadrugarske unije. A oni vole da budu fini. I da ne talasaju i da se ne zamjeraju.

Zato je Vukanov istup važan – ne zbog njega samog, nego jer je pokazao da još ima ljudi u ovoj zemlji koji ne padaju ničice pred lažnim moćnicima. Pa makar ne postao državni ministar!

A šta ćemo mi?

I tako, dok mi raspravljamo o "legitimnom predstavljanju", Dragan Čović rasparčava BiH. Ne na kantone i entitete – to je već urađeno – nego na koncepcije. Na uvjerenje da ovdje možeš postojati samo ako si član neke interesne etnije. Na vjeru da ti je predstavnik samo onaj koji ti je krvno blizak i politički podložan.

To je kraj države. Makar građanske koja, ruku na srce, nikada nije ni zaživjela! Ne zato što je neko bacio bombu. Nego zato što se šutnjom, trulim kompromisom i političkom trgovinom – sistematski ubija njena ideja.

Zato, kad vam Dragan Čović sljedeći put kaže da nešto "neće prihvatiti", nemojte se pitati zašto. Pitajte se: ko mu je dao pravo da o svemu odlučuje? A odgovor će vas zaboljeti. Jer ćete na tom spisku vidjeti i imena onih za koje ste glasali.

I znajte: nije Čović problem. Problem je što smo svi mi – domaći, strani, institucionalni i kafanski ljudi – prihvatili da bude rješenje.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba