Dragan Bursać: A, šta ako Zoran Milanović govori istinu da nikad nećemo u EU?!

"Milanović je možda je u jednoj rečenici rekao više nego svi briselski izvještaji zajedno. Da, njegov ton je bahat. Da, njegovi motivi su često nacionalistički i proračunati. Ali rečenica koju je izgovorio – da više niko neće u EU – zvuči bolno tačno."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Zamislite ovo: predsjednik jedne članice Evropske unije kaže javno, otvoreno, bez uvijanja i diplomatskih rukavica – da niko, ama baš niko, osim možda Crne Gore, više nikad neće ući u EU. Ni Ukrajina, ni Moldavija, ni Albanija, ni Kosovo, a pogotovo ne Bosna i Hercegovina. I onda se region zgrozi, EU se pravi mrtva, a domaće političke ćate panično traže semantičku rupu kroz koju bi pobjegli od suštine i nešto same sebi pojasnile.

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

A suština je jeziva.

Suština je da – ili Milanović brutalno laže, ili brutalno govori istinu.

Treće nema.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I, hajde da ne budemo licemjeri kao Brisel. Hajde da ne budemo ni karikature kao domaći političari koji već dvadeset godina žvaću gumu proširenja i iz te žvake hrane svoje kampanje, budžete, šefovske fotelje i infantilnu nadu vlastitog naroda. Hajde da kažemo: ako Milanović laže, neka mu to kažu Ursula von der Leyen, Charles Michel, Josep Borrell i svi ostali eurobirokrati koji nas svakih šest mjeseci tapšu po glavi i govore – samo još ovaj reformski korak, još ova lista, još ovo izvješće, još ova tehnička pomoć i eto vas, iza ćoška.

Mračna čekaonica

A ćošak postaje polukrug. A polukrug zatvoren krug. A krug – zatvor.

Jer hajde da se pogledamo u ogledalo: nismo mi ovakvi, na žalost, za EU, ali nije ni EU više ono što je bila.

BiH je kolonija u statusu kandidata. Mi smo istočno predziđe EU – ali ne kao budući građani Unije, već kao tampon zona. Kao mračna čekaonica, kao migrantski filter, kao rusofilska laboratorija, kao problem koji je lakše zalediti nego riješiti.

U toj čekaonici, Milorad Dodik briše zadnjicu evropskim zakonima, otvoreno se grli sa Putinovim izaslanicima, hapsi i prijeti novinarima i uvodi sopstvene zakone iz arsenala ruskog autoritarizma. Dragan Čović i HDZ drže evropsku zastavu u džepu dok pod stolom ucjenjuju partnere iz Trojke, naplaćuju HDZ-izaciju Federacije i čekaju znak iz Zagreba, koji sad više ni ne krije da želi institucionalno raspolućenu BiH.

A Trojka? Pa Trojka je kao onaj srednjoškolac koji još uvijek vjeruje da će ga zaljubljena djevojka pozvati na matursko, iako mu ni poruke ne otvara. Umjesto da razotkriju igru i kažu narodu istinu, oni i dalje glume reformsku zrelost pred lažnim EU zrcalom. Ali ih razumijem: narativ "uspješnosti" su gradili na EU zastavicama pa sad kad je od EU ostalo par poparanih zastavica valja šutjeti.

I sad dolazimo do ključa: Milanović, čovjek koji je sve samo ne diplomata, možda je u jednoj rečenici rekao više nego svi briselski izvještaji zajedno. Da, njegov ton je bahat. Da, njegovi motivi su često nacionalistički i proračunati. Ali rečenica koju je izgovorio – da više niko neće u EU – zvuči bolno tačno.

A zna se i zašto: proširenje je mrtvo, i to ne od jučer. Proširenje je ubijeno krizom u Grčkoj, ubijeno migrantskom krizom, ubijeno Brexitom, ubijeno Putinom, ubijeno unutrašnjim zamorom Unije i usponom desnice. Danas ni Švedska ne zna hoće li zadržati evropski liberalizam, a kamoli da Bosna i Hercegovina postane njegova nova članica.

EU limbo

Mi se, dragi moji, nalazimo u EU limbu. Nezvani, nepozvani, bijedni, siromašni i (is)korišteni.

Nama je preostala jedna uloga – da čuvamo dvorište Evrope. da gasimo požare, da budemo živi štit protiv ruskog utjecaja, da se povremeno uključimo u NATO vježbe i da držimo glavu nisko dok čekamo vizne olakšice.

U tom limbu Milanovićeva izjava nije eksces. Ona je mjerna jedinica za istinu. I zato boli. Jer nas tjera da se probudimo iz dobrovoljne EU hipnoze u koju su nas bacili i domaći vladari i međunarodni nadzornici.

Ruku na srce, bolje i brutalna istina nego trajna iluzija.

Jer, ako je ovo istina – hajde da prestanemo lagati sebe. A ako je laž – neka nam to kažu oni koji su nas godinama lagali.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.