Ja mislim / Dragan Bursać: Genocid je dokazan korijen i temelj postojanja Republike Srpske!

01. 03. 2021. u 16:51:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 3766

Uvod: O toj “nižoj ljudskoj kategoriji“, u toj “sekti“ kako se tada izražavaju poslanici srpske skupštine, izgleda je već donesena odluka. Pošto, po njima Bošnjaci nisu narod, a ni vjera im nije čak dosljedna muhamedanska, taj “niževrijedan genetski materijal“ treba da bude kolektivno uništen. Ništa manje od toga!

Memorijalni centar Srebrenica predstavio je rezultate ogromnog i neviđeno važnog istraživanja pod radnim naslovom ‘Transkripti genocida / Genocide papers’.

I šta nam oni govore?

Zašto smo slijepi na genocid?

Piše: Dragan Bursać

Pa kazuju nam dvije vrlo bitne stvari: Prvo, genocid je sistematski pripreman od 1991. godine, organizovan i po horizontali i po vertikali od strane srpskih paravlasti u Bosni i Hercegovini, koje ne samo da cijepaju zemlju, nego se baš pripremaju na organizovano, gotovo industrijsko ništenje jednog cijelog naroda. Drugo, svi ili velika većina transkripata bila je sve vrijeme dostupna i javnosti, ali još više vlastima naše zemlje. Pa je pravo pitanje, zašto se do sad čekalo, preciznije zašto je Memorijalni centar morao sam da radi stvari, koje je odavno trebala raditi država? Na žalost, nećemo dobiti odgovor na ovo pitanje.

Dakle, ono što znamo jeste da se čitavim nizom dokumenata genocid itekako pripremao i da je bio utkan u ustav RS-a.

Najsignifikantniji primjer, a možda i najpoznatiji kaže:

“Lјudi i narodi nisu pilјci niti klјučevi u džepu pa ćemo ih premjestiti tamo amo. To je lako reći a teško ostvariti...Prema tome mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je lјudi genocid“.

Ove riječi ne izgovara bilo ko, niti bilo kada. Iza njih stoji Ratko Mladić direktno, a vezane su za odluke o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koje su donesene na 16. sjednici, održanoj 12. maja 1992. godine. Dakle, komandant srpske (para)vojske vrlo dobro, odlično zna do kakvih reperkusija će dovesti odluke o tim “ciljevima“. Ne, Mladić niti jednog trenutka nije odbio da izvrši naređenja, što je na koncu kulminiralo i srebreničkim genocidom, samo ukazuje da je izvršavajući te direktive genocid bio svrha svega:

Odluke su, da podsjetimo:

1. državno razgraničenje sa druge dvije nacionalne zajednice;
2. koridor (povezanost teritorije) između Semberije i Krajine;
3. uspostavlјanje koridora u dolini rijeke Drine, eliminisanje Drine kao granice između srpskih država;
4. uspostavlјanje granica na rijekama Uni i Neretvi;
5. podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavlјanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti;
6. izlaz Republike Srpske na more

Ciljevi Republike Srpske su identični kao i u vrijeme kreiranja genocida

Iz ovih ”strateški ciljeva“ isčitavaju se dvije jako bitne stvari: Prvo, RS, ili prije toga tzv. Srpska Republika Bosna i Hercegovina u svojoj unutrašnjoj strukturi i dijelektici imala je za cilj da bude etnički očišćena i drugo, možda bitnije, ta ista (para)država ima identične nakane i danas, tri decenije nakon sijanja sjemena zla, a aminovanja njenog postojanja.

Ali hajmo sad par mjeseci unaprijed, da vidimo kako se od strane tih vlasti Bošnjaci ne samo nacionalistički, nego i rasistički doživljavaju kao “niža vrsta“:

Tada, na sjednici Skupštine od 8. januara 1993. poslanik Savo Knežević poručuje:

“…mislim da je potpuno nepotrebno i besmisleno posrblјavati one koji su se rasrbili. I ako su nekada bili Srbi više nisu i nisu dostojni da se zovu ovim imenom… Oni su muhamedanci turske provenijencije i ništa drugo. Nisu čak ni pravi pripadnici islama, jer su eto više sekta nego pravi pripadnici islama. Oni su nekakva niža kategorija. Ipak je predsjednik Skupštine u pravu, oni su sekta. I nikako da ih posrblјavamo, molim vas“.

Na ovaj nacistički izliv misli u mozak, nadovezuje se Momčilo Krajišnik pa dodaje: „Hoćemo li onda sada da rasrbimo Muslimane za sva vremena. Dobro, gospodo, možemo sada da se opredijelimo i zauzmemo stav, da su Muslimani kao narod komunistička tvorevina. Mi ne prihvatamo tu vještačku naciju. Smatramo da su Muslimani sekta, grupacija ili skupina, turske provenijencije“.

O toj “nižoj kategoriji“, u toj “sekti“ kako se tada izražavaju poslanici “srpske skupštine“, izgleda je već donesena odluka. Pošto, po njima Bošnjaci nisu narod, a ni vjera im nije čak dosljedna islamska, taj “niževrijedan genetski materijal“ namijenjen je kolektivnom odstrelu. Ništa više i ništa manje od toga!

Genocid je izvršen, kajanja nema

Na koncu, ovog krokija smrti, izdvaja se umotvorina Radovana Karadžića, koji u oktobru 1995, dakle nakon izvedenog genocida potvrđuje svoju tapiju i daje konačni muhur na uništenje bošnjačkog naroda:

Ja sam kao vrhovni komandant stao iza plana za Žepu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom, Žepa se podrazumijevala. Gospodo mi bismo izgubili rat da postoji Žepa sa 90 hilјada naoružanih muslimana, izgubili bismo rat. Lično sam nadgledao plana bez znanja General-štaba, ne ni krijući nego slučajno nailazeći generala Krstića i savjetovao mu da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije ćemo se juriti sa Turcima po šumama, odobrio sam i biliži zadatak i radikalni zadatak i ne kajem se za to“.

E zato ”Transkripti genocida“! Zato što pokazuju (između ostalog) da genocid nije incident ili djelo “par ludih generala“ na samo jednoj, uskoj teritoriji. Transkripti su, ponavljam, dali uvid u genezu zla, u tesanje i oblikovanje genocida, kao “konačnog rješenja“ i to združeno-i od civilnih i od vojnih vlasti Republike Srpske, koje ne samo da su bile, kako se to lakonski govorilo “involvirane“, nego su kreirale, u najbukvalnijem smislu, radile arhitektoniku zla sa ciljem prvo dehumanizacije, pa onda fizičkog uništenja cijelog jednog naroda.

Onaj ko to ne vjeruje - ako ima takvih, neka dobro isčita Mladićevu konstataciju o genocidu, dakle nju nije je dao neki čovjek sa drugog kraja plente, nego izvršilac radova-jedan od glavnih, neka vidi i isčita genezu te dehumanizacije Bošnjaka i neka na koncu pročita Karadžićev nepokajnički iskaz o “svršenom poslu“.

A opet, kada se povuče crta - zašto je još važna - u formi prekucanih stenograma ovakva jedna opservacija?

Uputstvo za upotrebu genocida

Pa zato što nije samo Srebrenica bila u genocidu! Nije samo i jedino jedan toponim određen za “konačno rješenje“. Doslovno - od Prijedora i Bosanskog Novog, do Višegrada i Trebinja, Bošnjaci su na ovaj ili onaj način trebali nestati sa lica zemlje. Prvi način je tzv. humano preseljenje (čitaj etničko čišćenje), čiji je direktni pokrovitelj bila vlast RS-a (naći i pročitati oglase u tadašnjem Glasu Krajine u kojima se ne naslovnici reklamiraju agencije, koje preseljevaju-iseljavaju nesrbe iz tog dijela zemlje). Potom je uslijedilo rušenje bogomolja, otvaranje konncenrtracionih logora, uz masovna ubista, silovanja i paljenje ljudi na kućnim pragovima i onda se pristupilo drugoj fazi - odnosno ”rasijavanju ljudskog otpada” ili precinije GENOCIDU! Transkripti nam prezentuju na neki način-uputstvo za upotrebu genocida!

I sad, kad se nakon tri decenije ovako poslože stvari, e ne mogu nikako nego ovako, pitamo se svi- barem oni sa malo svijesti ili savjesti, zašto prvo baš srpska strana nakon rata nije ustala i ogradila se od narečene ideologije zla, sve sa njenim protagonistima.

U odgovoru se krije zapravo najveća opasnost po državu Bosnu i Hercegovinu. Stavovi, ratni stavovi srpskog rukovodstva u uncu su isti sa stavovima ovdašnjeg i ovovremenog rukovodstva Srba u Bosni i Hercegovini.

Beskonačna privremenost kao uvertira za nove genocide

Ili da citiram Milorada Dodika, za njih je ”BIH beskonačna privremenost“, koje se nastoje riješiti kad-tad. U prošlosti je cijena bio genocid, naravno drugog naroda, a u budućnosti je to demoniziranje sopstvenog naroda, koji je i dalje na kolektivnom stubu srama, ali dobrovoljno to uvijek treba potcrtati, zarad veliksosrpskih interesa koji se generišu uvijek ili u Beogradu ili u Moskvi, a najčešće na obje adrese.

Budućnost?

Pa u najbližoj budućnosti, umjesto Dodikove sulude namjere da se štampa Dejtonski mirovni sporazum i dijeli domaćinstvima u RS-u, treba štampati, ili u PDF-u umnožavati do besvjesti ”Transkripte genocida“, treba ih staviti u udžbenike i one u RS-u, zapravo tamo najviše i treba krenuti, ne od nule, nego ispod nule, e da bi se u neko isprojektovano vrijeme došlo do početne tačke u kojoj će svako dijete znati za genezu genocida, za institucije i pojedince koji su ga kreirali, a još više za ideje koje su mu prethodile.

Tek tada - od Tomašice, do Potočara, moći ćemo govoriti da cijela zemlja zna, razumije i osjeća genocidno zlo koje se nije “nekako desilo“, nego je planski bilo izvedeno na njenoj suverenoj i nedjeljivoj teritoriji u ime velikosrpskog nacizma, fašizma, ksenofobije i rasizma.

Do tada, negiranje genocida prelazi, a to gledamo svaki dan, u trijumfalizam i zazivanje novog genocida. Jer, stari, onaj genocid od prije tri decenije ne da nije kako treba procesuiran, nego nije ni adekvatno kažnjen, a genocidno rukovodstvo RS-a je nagrađano entitetom koji u svojim korijenima, u svojim temeljima počiva na genocidu.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

NEMA KOMENTARA