Dragan Bursać: Dodikov san- Banjaluka kao Donjeck i Lugansk?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

“Milorad Dodik je u Briselu bio ono što jeste; bizarni rusofilski opskurnjak koji je uživo još veća kukavica i sirovina, nego što su mnogi mogli i zamisliti, dok se smije na pomen genocida. Smijeh zla. “

I to je, eto, sve što je juče ponudio Milorad Dodik, svijetu, prvenstveno Evropi, koja ga je ribala za sve pare.

Trending

Sindikat traži da se zabrani upotreba mobitela tokom nastave u školama u Sarajevu

Znam šta ste radili tog dana za Lavrovom

Tako ga je europarlamentarac Michael Gahler ispred Odbora za vanjska pitanja Evropskog parlamenta upitao o čemu je razgovarao s ruskim šefom diplomatije Sergejom Lavrovom u Antaliji:

“Gdine Dodik, bio sam u Sarajevu 10. decembra i vi ste u Banjaluci održali govor koji je predviđao izlazak Republike Srpske za šest mjeseci iz države. Pitam vas držite li se i dalje toga plana? Mislite li da će SAD i EU to dozvoliti? O čemu ste razgovarali s Lavrovom u Antaliji i da li vam je nešto obećao? Hoće li Banjaluka biti priznata kao Donjeck ili Lugansk?“

Umjesto odgovora, Evropa i svijet su opetovano morali slušati Milorada Dodika i njegove nakaradne priče o “muslimanskoj većini“, “muslimanskoj Bosni“ “dominantnim muslimanima“ sve sa zaključnim urlikom nacionalističkog šibicarskog luzera iz Banjaluke:

“Borili ste se protiv muslimanske države, zašto nas sada gurate u to!?”

Ovaj blef-pokušaj dolijevanja ulja na vatru islamofobije, spektakularno je propao, jer se niko u svijetu ne peca na ove Dodikove priče o Srbima i “ugroženosti od islama“. Pogotovo u svjetlu agresije Rusije na čelu s ratnim zločincem Putinom (kako ga od danas Amerika krsti). Jasno je svakoj lasti na briselskoj, a bogme i berlinskoj grani da je Milorad Dodik uz Dragana Čovića ruski igrač na terenu i da su sankcije ovoj dvojici neizbježne, jer njihovo ponašanje i djelovanje, to je nešto što više nije (samo) politički, nego i sigurnosni problem za Zapadni Balkan, ali bogme i za cijelu Evropu.

Naravski, posipao se pepelom Dodik pred predstavnicima Odbora, opet lažući u maniru seoskog nakupca, kako njemu ne pada na pamet da odcjepljuje RS od Bosne i Hercegovine, time demantujuću samog sebe i kompletnu svoju pređašnju priču, misleći valjda kako je EU parlament njegov RTRS, na kome se svakodnevno fabrikuju laži, a koje u tom momentu odgovaraju Miloradu i rektalnim alpinistima mu.

Odcijepljene kao modus operandi

Da samo podsjetim metodom ubacivanja riječi “Dodik“ “samostalnost“ i ““RS“, odmah vam iskoči u moru podataka (preko 190 hiljada) recimo ovo:

“Neskriveno radimo na projektu samostalne Republike Srpske kazao je u utorak, 12. oktobra, Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, uoči sjednice predsjedništva njegove stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Banjaluci.“

Ili ovo:
“Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je 10. januara u Brčkom da je samostalna Republika Srpska njegov zavjet, te da on vodi nacionalnu politiku koja mora za cilj imati svoju državu.“

I tako 190 hiljada puta po Googlu…

I zato, nemoj da se zavaravamo, u opijenoj rusofilskoj glavi Dodikovoj, buja izmađijan san o kome sanja svaki srpski rusofil, a u tom snu, ruski vojnik stupa na tlo Balkana, komada države kako mu se ćefne, a onda “nagradi Srbe“, za viševjekovno dupeuvlačenje jednim ogromnim komadom zemlje, koja će nekako izlaziti na Jadransko more. U tom snu, bolje reći u toj noćnoj mori ima mjesta i za Vučića, i za Dodika, i za glavare Crkve Srbije, kao ideološke nositelje putinofilije na Balkanu.

U toj noćnoj mori Banjalučka regija, koja već sad živi kvaziživot Luganska ili Donjecka, postaće sa ostatkom entiteta nekakva samostalna država, ujedinjena u srpski svet o kome svakodnevno telale i Dodikovi, ali još više Vučićevi kerberčići poput Dačića i Vulina.

Beograd, vjerski i politički bastion putinizma u Evropi

Najjednostavnije rečeno, Milorad Dodik je u Briselu pognuo glavu zašto što je morao i što je bio stjeran u ćošak, a ne nikako zato što je uvidio da je put ruske agresije, put zločinca Putina, put propasti. Naprotiv! Na koncu, konaca, niko u Srbiji (čast izuzecima) ne razmišlja u proaktivnom smjeru euroatlantskih integracija. I zato je na meti osuda Brisela i režim u Beogradu ali i Crkva Srbije.

Pa zašto?

Beogradski režim, jedini u Evropi održava aviolinije sa Moskvom i Sankt Peterburgom. Istovremeno putinofilija je tolika da odavno prevazilazi stepen iste bolesti u Rusiji. Opozicioni antiputinovski pokret je, hoću kazati, daleko jači u Rusiji, nego u Srbiji. Srbijanska “opozicija“ po pitanju ruske agresije većinski dijeli mišljenje sa Vučićem, smatrajući to tek “ruskom vojnom operacijom“.

Crkva Srbije od samog početka pokazuje da je zapravo istureno odjeljenje ruske patrijaršije sa raspopom Kirilom na čelu, a agresivno sektaško svetosavlje samo je pogonsko gorivo koje ždere mir i stabilnost na Balkanu.

E tako, u tom ozračju Dodik naravski razmišlja isto kao i patrijarh Porfirije, koji šalje pomoć proruskoj crkvi u Ukrajini obmanjujući javnost da je to pomoć za Ukrajince; isto Dodik razmišlja kao i Vučić, koji se drži tobože neutralnosti, a jedini u Evropi kljuka zemlju medijskim pilulama bolesne putionofilije.

Čovjek koji se smije genocidu je nepopravljiv

Očekivati od ovakvog Dodika, da promijeni mišljenje, u najmanju ruku je iluzorno, jer i kad bi to uradio-a neće- postao bi odbačena politička kesa u nadopingovanom srpskom ratnom miljeu.

Trebamo se svi zajedno pogledati u oči i kazati -da BiH sad ima, jedina u Evropi uz Srbiju, čak dva političara, od kojih je jedan član Predsjedništva, a koji otvoreno podržavaju zločinca Putina i njegovu agresiju na Ukrajinu.

To ne da je nominalno breme Bosni i Hercegovini, nego će joj biti, bojim se, kamen oko vrata prilikom bili kakvog pokušaja pristupnih pregovora sa EU.

A Dodik, seoski đilkoš, koji stoluje po principima, lako ćemo, sa svima dok je meni Rusa?

On će ostati sasvim sigurno tu gdje jeste, ako ne bude poslan u političku penziju od strane civilizovanog dijela svijeta. Inače ćemo imati, a zapravo već imamo ideološku bazu Donjecka i Luganska na Balkanu.

Ne vjerujte? Posjetite Banjaluku, pa se malo raspitajte kako “diše“ javnost.

Ako smijete.

I na koncu, najbolje je neko primijetio, kako su se EU parlamentarci zgrozili kad su vidjeli Dodikov osmjeh na pomen genocida srebreničkog. Kako da im objasnim, to je Dodiku prirodna reakcija ne genocid. Smijeh zla.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba