Dragan Bursać: "Cjenovnik patriotizma - Trump Junior između banjalučkih ćevapa i 200.000 dolara!"

"Sto hiljada do dvjesta hiljada dolara za pojavljivanje uživo. Pedeset do sto hiljada za online varijantu. Realno, pola sbijanske estrade skuplje je od Trumpa Juniora. Dajte Cecu, dajte Karleušu, dajte Lukasa, dajte bilo kog turbo-folk aristokratu i cifra ode gore u nebo. Trump Junior ispada budžetska ekonomy varijanta. Mid-range geopolitika. Nije vrhunski proizvod, ali može poslužiti za lokalnu političku upotrebu."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

U regionu u kome se patriotizam mjeri zastavama, a politički uspjeh fotografijama sa moćnicima, stigao je i taj trenutak: Donald Trump Junior slijeće u Banjaluku. Avion, protokol, uzbuđenje, blokada grada. I, naravno, neizbježna rečenica Igora Dodika-za ovu oriliku Dodika Juniora: "Dolazi (Trump) na moj poziv, na prijateljskoj osnovi."

Trending

Meteorolozi najavili nagli pad temperature u BiH: Nakon sunca stiže mraz i zahlađenje

Na prijateljskoj osnovi, kažete?

Ta formulacija u RS-u vrijedi više od bilo kakvog ugovora, tendera ili javnog poziva. Ona briše tragove, pere biografije i amortizuje cijene. Jer, kad je nešto prijateljski, onda valjda nema cjenovnika, nema tragova, a ni dokaza. A opet, gle čuda, na zvaničnom sajtu Trump Juniora, provjerite to sa sva klika – lijepo, transparentno, američki – stoji tarifa. Nema skrivanja. Nema "prijateljskih osnova". Sve crno na bijelo. U Americi za sve postoji tarifa.

Od burgera do Kongresa - za sve postoji cjenovnik

Sto hiljada do dvjesta hiljada dolara za pojavljivanje uživo. Pedeset do sto hiljada za online varijantu.

Od burgera do Kongresa, Amerika je zemlja cjenovnika. Kod njih i govor ima cijenu, i slika ima cijenu, i rukovanje ima cijenu. Što bi rekli Amerikanci, nema besplatne večere. Samo kod nas "prijateljstvo" košta tačno onoliko koliko niko neće da prizna.

Pa se čovjek mora zapitati: je li Banjaluka dobila popust za "prijatelje kuće"? Ili je ovo onaj skuplji VIP paket, sa fotografijom, osmijehom i političkom legitimacijom?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Jer, realno, pola sbijanske estrade skuplje je od Donalda Trumpa Juniora. Dajte Cecu, dajte Karleušu, dajte bilo kog turbo-folk aristokratu i cifra ode gore u nebo. Trump Junior ispada budžetska ekonomy varijanta. Mid-range geopolitika. Nije vrhunski proizvod, ali može poslužiti za lokalnu upotrebu.

I tu dolazimo do suštine.

Ovo nije posjeta. Ovo je investicija u sliku.

Igor Dodik kaže prijatelj. Grad  Banjaluka se blokira. Protokol diže na nivo državne posjete. Mediji u ekstazi. Narod zbunjen. Jer, ako vam dolazi prijatelj, ne zatvarate pola grada. Ne uvodite mjere kao da dolazi predsjednik planete. Ne pravite spektakl od "drugarskog susreta", zar ne.

Osim ako taj prijatelj nije zapravo roba.

I to skupa roba.

A onda nastupa stara balkanska magija: poricanje očiglednog. Nije plaćeno. Nije kupljeno. To je rezultat dugogodišnjih odnosa. Povjerenja. Savezništva. Hrišćanskih vrijednosti.

Prije oko 3h

Zašto Donald Trump Jr. danas dolazi u Banju Luku? Oglasio se Igor Dodik i otkrio razlog

Hrišćanstvo od 200K $

Hrišćanske vrijednosti od 200.000 dolara po sastanku.

Jer, ako ćemo iskreno, jedina vrijednost koja se ovdje dosljedno praktikuje jeste vrijednost novca. Sve ostalo je dekor. Zastave, parole, "narod", "sloboda", "pravda". Sve to ide kao prateći program uz glavnu tačku: fotografiju.

Milorad Dodik već ima jednu sa Putinom. Sad ide nova. Album se puni. Svaka slika pokušaj da se pokaže kako je izolacija zapravo umreženost, kako sankcije zapravo znače uticaj, kako politička marginalizacija izgleda kao globalna relevantnost.

A građani? Oni su statisti u tom teatru. Spikerka na lokalnom radiju uspaničeno pita-kad će te penzije-dok se grad kupa u blokadi. Popričekaće penzije. 

A građani plaćaju poreze. Gledaju blindirane kolone. Slušaju bajke o prijateljstvima. I ne znaju da li da se smiju ili da pitaju: iz čijeg džepa ide tih 200.000 dolara? Ako je 200.000. 

Jer, jedno je sigurno. Trump Junior ne dolazi iz ljubavi prema Vrbasu, ne bi znao naći Vrbas ni uz Google mape. Ne dolazi zbog banjalučkih ćevapa. Ne dolazi jer ga je ganula historijska sudbina srpskog naroda. Dolazi jer mu je to posao.

I to legala, prijavljen posao. Transparentan posao. Američki posao.

Problem nije u njemu.

Problem je u sistemu koji se pravi da ne zna ono što svi znaju. U politici koja prijateljstvo koristi kao dimnu zavjesu za finansijske aranžmane. U društvu koje više ne razlikuje javni interes od privatnog spektakla.

I onda Igor Dodik kaže: "Ovo je rezultat dugogodišnjeg rada."

Jeste. Ali ne onog rada o kojem on govori.

Ovo je rezultat dugogodišnjeg rada na pretvaranju politike u pijacu. Na kojoj se kupuju kontakti, iznajmljuju imena i prodaju iluzije. Na kojoj je najvažnije imati sliku, ne sadržaj. Na kojoj je bitno ko vam je bio gost, ne šta je rekao.

A šta će Trump Junior reći?

Ništa što već nismo čuli. Malo "zdravog razuma", malo "suvereniteta", malo "naroda koji odlučuje o svojoj sudbini". Sve upakovano u fraze koje se dobro prodaju u ovom dijelu svijeta. Jer ovo je tržište. Desni, tranzicijski, frustrirani dio planete.

Idealno za eksport političkih slogana.

Prije oko 4h

Donald Trump Jr. putuje prema Banjoj Luci: Slijetanje aviona se očekuje oko 13 sati

Biznis ideja

Zato se nameće jedna briljantna biznis ideja.

Dodik Junior i Trump Junior.

Rent-a-despot paket.

Jedan nudi lokalnu infrastrukturu, drugi globalni brend. Zajedno mogu pokriti čitav spektar autoritarnih aspiracija od Balkana do Latinske Amerike. Cijena fleksibilna. Prijateljska, naravno.

Jer, na kraju dana, sve se svodi na isto pitanje.

Koliko košta slika?

I koliko košta istina?

Jer dok se mi bavimo time je li posjeta plaćena ili nije, suština nam prolazi ispred nosa. Politika se pretvorila u Instagram. U zbirku fotografija sa "važnim ljudima". U dokazivanje kroz tuđe ime.

A vlastita država?

Ona stoji po strani. Bez strategije. Bez ozbiljne diplomatije. Bez stvarnog uticaja.

Ali sa puno, puno slika.

I još jednom iluzijom više.

Da smo nekome važni.

A nismo.

Samo smo dobro tržište.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.