Bursać: Još jedna besmislena deklaracija u RS-u za još jedne izbore i spas Milorada Dodika

“Premijer RS-a Savo Minić, vjerovatno ni ne shvatajući koliko je iskren, najavio je da će se 9. januara građanima obratiti kao predsjednik entiteta, dok će Milorad Dodik govoriti kao predsjednik Vlade. Jednom rečenicom razotkrio je svrhu cijele posebne sjednice Narodne skupštine. Nije, dakle, tema ni bizarna deklaracija, ni Dejton, ni imovina, ni famozni vitalni nacionalni interesi. Tema je, kao i uvijek pod ovim tužnim svodom, Dodik. Čovjek kojem su sud i Ustav Bosne i Hercegovine zabranili obavljanje javne funkcije, unaprijed se promoviše u budućeg premijera. Jadno i bijedno!.“

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Ima nešto gotovo dirljivo i tragikomično u upornosti vlasti Republike Srpske. Ona svakih nekoliko mjeseci proizvede još jedan "historijski" dokument. Nekad zakon, nekad zaključke, nekad, saopštenje, nekad set besmislenih i ništavnih zakona, nekad deklaraciju. Svaki put uz fanfare, dramatična upozorenja, pozivanje na narod, vitalne interese, odbranu Republike Srpske i sudbonosne trenutke. Svaki put uz presicu od koje su čak i “novinari“ RTRS-a i Srne odustali. A onda se dogodi ono što se događa godinama. Dokument završi pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Ili ga obori međunarodno pravo. Ili ostane mrtvo slovo na papiru. Ili ga svi zaborave čim se ugase televizijske kamere. Ili ga Dodik trampi, da ne kažem Trumpi za svoju poltičku kožu.

Trending

Mirsad Tokača uhapšen u Rogatici zbog zastave s ljiljanima, pravdu će tražiti na sudu

Deklaracija koja samu sebe poništava

Tako će završiti i nova, najnovija “Deklaracija o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“, koju je, na prijedlog Nenada Stevandića, usvojila Narodna skupština Republike Srpske. Ne zato što je neko protiv Republike Srpske, jer nije niko. Ne zato što neko mrzi Srbe, osim Srba na vlasti samih-ali to je već druga stvar. Nego zato što entitetske deklaracije ne mogu poništavati Ustav Bosne i Hercegovine, presude međunarodnih sudova niti suhe činjenice.

Ali ako joj pravni život unaprijed nije zagarantovan, da ne kažem ograničen je i besmislen, čemu onda služi?

Prije 1 dan

Bursać: Hoće li policija RS hapsiti pripadnike Oružanih snaga BiH zbog grba sa ljiljanima?

Odgovor je jednostavan. Ova deklaracija nije pisana za sudove. Pisana je za izbore. Ovo je puki predizborni pamflet, dosta jeftiniji od hladnog pečenja i mlakog piva ispod šators negdje na Manjači.

Već u prvim rečenicama dokumenta entitet Republika Srpska postaje "zemlja", gotovo država, a agresija na Bosnu i Hercegovinu pretvara se u "tragični građanski sukob". Jednim potezom pera pokušava se promijeniti historija. Samo što historija nije školska tabla koju može obrisati znojava skupštinska većina. Presude međunarodnih sudova nisu grafiti koje ćete prefarbati novom političkom bojom. Činjenice ne glasaju niti stanujuu Narodnoj skupštini RS-a.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Naravno, sve to nije slučajno. Revizija prošlosti uvijek je prvi korak u kontroli sadašnjosti, pa makar do jeseni. Ako uspijete uvjeriti ljude da se rat nije dogodio onako kako jeste, mnogo ćete ih lakše uvjeriti da su i današnje političke bitke nastavak nekakvog "odbrambeno-otadžbinskog" rata koji nikada nije završio. Tako se proizvodi anksiozni osjećaj trajne ugroženosti. A čovjek koji je ugrožen ne pita za plate, bolnice, škole i odlazak djece. Pita samo ko će ga spasiti od sudbine klete.

Deklaracija kao lista želja Srpskog sveta

Deklaracija potom traži poništavanje odluka visokih predstavnika i vraćanje navodno oduzetih nadležnosti. Tu glupost slušamo godinama. Zanimljivo je samo da su upravo oni koji danas osporavaju Bonska ovlaštenja dvije decenije sasvim uredno gradili svoje političke karijere u sistemu oblikovanom tim istim odlukama visokih predstavnika. Milorad Dodik bio je predsjednik Vlade Republike Srpske, predsjednik Republike Srpske i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine upravo u ustavnom i političkom okviru koji danas proglašava nelegalnim. Dakle, kada je taj sistem njega uzdizao a to je trajalo bezmalo tri decenije, bio je sasvim prihvatljiv. Tek kada ga je počeo ograničavati, postao je "okupacioni".

To nije princip. To je politički oportunizam, ali dobro, to je i Dodik, jasno nam je.

Posebna priča je državna imovina. Opet ista predstava. Opet isti narativ. Opet ista obećanja kako će jedna deklaracija riješiti pitanje koje su već razmatrali i domaći i međunarodni sudovi. Kao da je dovoljno izglasati želju da bi ona postala pravna činjenica. Kao da parlament može glasati protiv ustavne arhitekture zemlje čiji je i sam dio.

Ali možda najzanimljiviji dio deklaracije nije ono što piše, nego ono što ne piše.

31.05.26. 08:18

Dragan Bursać: Ko god je optužen za ratne zločine može računati na trg, ulicu ili spomenik!

Deklaracija koju je trebalo napisati

Nema ni riječi o tome zašto entitet Republiku Srpsku svake godine napuštaju desetine hiljada ljudi. Nema odgovora zašto sela ostaju bez djece, gradovi bez ljekara, škole bez učenika, fabrike bez radnika. Nema objašnjenja zašto mladi svoj vitalni nacionalni interes sve češće pronalaze u Minhenu, Beču, Ljubljani ili Novom Sadu.

Zato je gotovo komično kada ista deklaracija govori o demografskoj obnovi i obračunu s kriminalom i korupcijom.

Ko će se obračunati? Ko će, da prostite, praviti djecu? Ko će izaći na crtu loklanim i manje loklanim mafijašima?

Vlast koja gotovo dvije decenije upravlja entitetom Republika Srpska? Pa oni su to i proizveli!

Ako su javna preduzeća opljačkana, ko ih je vodio? Ako je korupcija sistemska, ko je sistem stvarao? Ako mladi odlaze, ko je upravljao institucijama iz kojih bježe?

Marsovci sigurno nisu.

13.05.26. 09:41

Dragan Bursać: SAD traži stečajnog upravnika za gašenje OHR-a i ostavlja BiH domaćim predatorima!

Ko o čemu, neočetnici o korijenju

A onda se dogodio trenutak potpune političke iskrenosti. Nenad Stevandić, čovjek koji je predložio deklaraciju, poručio je da svako ko ne podrži veto srpskog člana Predsjedništva "ispisuje sebe iz srpskog korijena".

To je vjerovatno najopasnija rečenica izgovorena tog dana.

Jer više nije riječ o političkom neslaganju. Više nije riječ o različitim programima. Sada politički protivnik nije čovjek koji drugačije misli. On postaje manje Srbin. Gotovo izdajnik po definiciji.

Tako se naciji oduzima pravo na pluralizam.

Tako se patriotizam pretvara u partijsku knjižicu.

Tako se narod privatizuje.

Dobro, nije da narod dobrovoljno ne sudjeluje u ništenju samog sebe.

I upravo tu prestaje svaka priča o nekakvim “vitalnim nacionalnim interesima“. Jer vitalni interes nijednog naroda nije jednoumlje. Vitalni interes svakog društva jeste sloboda da se misli drugačije bez straha da će vas neko izbrisati iz vlastitog identiteta.

A onda je stigao završni čin predstave.

A sve ovo je napravljeno za…

Premijer Republike Srpske Savo Minić, vjerovatno ni ne shvatajući koliko je iskren bio, rekao je da očekuje kako će se narednog 9. januara građanima obratiti kao predsjednik Republike Srpske, dok će Milorad Dodik govoriti kao predsjednik Vlade Republike Srpske.

Jednom jedinom rečenicom razotkrio je cijelu svrhu ove posebne sjednice.

Dakle, nije tema neka bizarna deklaracija.

Nisu tema ni vitalni nacionalni interesi.

Nije tema ni Dejton.

Nije tema ni imovina.

Tema je kaop što je uvijek tema pod tim tužnim svodom Milorad Dodik.

Čovjek kojem su sud i Ustav Bosne i Hercegovine izrekli zabranu obavljanja funkcije unaprijed se promoviše u budućeg premijera. Kao da sudska odluka ne postoji. Kao da Ustav predstavlja prijedlog, a ne najviši pravni akt zemlje.

I tada sve dolazi na svoje mjesto.

Stevandić je pripremio scenografiju.

Boračka organizacija i "Stvaraoci Republike Srpske" dali su patriotsku kulisu.

Skupštinska većina odigrala je svoju ulogu.

Opozicija je, nažalost, pristala da bude blesavi statist u predstavi, glasajući za dokument koji će vrlo vjerovatno završiti tamo gdje su završili i brojni prethodni "istorijski" akti- u pravnoj ništavnosti ili pod udarom državnog Ustavnog suda.

A Minić je, sasvim slučajno, poentirao kraj predstave prije nego što je spuštena zavjesa.

Ovo dakle nije deklaracija o Republici Srpskoj.

Ovo nije deklaracija o srpskom narodu.

Ovo nije deklaracija o Dejtonu.

Ovo je deklaracija o političkom opstanku Milorada Dodika.

Sve ostalo služi kao bijedna i jeftina scenografija jer su cijene jaganjaca, pjevača/ice i hladnog piva za šatore otišle u nebesa.

Jer svaki put kada ponestane odgovora na pitanja o korupciji, odlasku ljudi, urušenom zdravstvu, propalim javnim preduzećima i ekonomiji koja preživljava na kreditima, vlast izvadi novu "historijsku" deklaraciju. Nije važno što će pasti na sudu. Nije važno što će biti pravno bezvrijedna. Važno je samo da nekoliko sedmica, ako i toliko, puni naslovnice, podigne nacionalnu temperaturu i još jednom uvjeri građane da im najveća prijetnja nisu siromaštvo, kriminal i beznađe, nego Bosna i Hercegovina, Ustav, visoki predstavnik ili neka nova međunarodna zavjera.

A kada prođu izbori, ova će deklaracija završiti tamo gdje su završili i svi njeni prethodnici, u beskonačnoj arhivi političkih promašaja.

Jedino će račun, kao i uvijek, ostati građanima entiteta Republika Srpska. Jer svaka deklaracija koja služi jednom čovjeku, a ne društvu, na kraju se naplati svima.

*** Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.