Dragan Bursać: Putuj Evropo, nemoj čekati na nas!
"Prije dvije i po godine slavili smo "historijski uspjeh" i kitili gradove EU zastavama. Danas ugledni Politico javlja da EU sprema ubrzani put za Crnu Goru, Albaniju, Ukrajinu i Moldaviju, dok Bosne i Hercegovine nema ni na mapi. Dodik je blokirao, Čović kalkulisao, Trojka potrošila mandat objašnjavajući vlastite kompromise, Evropa se o svom jadu zabavila i krenula dalje. Skraćeno,Crna Gora, Albanija, Ukrajina i Moldavija na ubrzanom EU putu, Bosna i Hercegovina na propalom kauču."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Sjećate li se onog evropskog plavetnila i EU zastava?
Sjetićete se 21. marta 2024. godine. Teško je zaboraviti onoliko plave pa još malo žute boje. Evropsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, a srajevske zgrade, mostovi i znamenitosti bile su osvijetljene bojama zastave Evropske unije, kamere su radile, političari se gurali pred njih, a riječ "historijski" potrošena je u jednom danu više nego u prethodnih deset godina.
Liga nacija | Zmajevi ne staju: Tabaković postigao pogodak za 3:1
A kakva je to fešta bila, samo kad se sjetim.
Trojka je dobila potvrdu da njena politika kompromisa daje rezultate, Milorad Dodik još je bio partner bez kojeg se, je li, ništa nije moglo, Dragan Čović tradicionalno se ukazivao kao nezaobilazni eUropski čovjek iz Mostara, a čitava konstrukcija državne vlasti predstavljena nam je kao dokaz da je pragmatizam konačno pobijedio rovove. Godinama smo slušali kako se sa Dodikom ništa ne može, a sada će se odjednom moći; godinama smo gledali Čovića kako jednu ruku drži prema Bruxellesu, a drugu prema Banjoj Luci, ali sada će eUropska agenda sve to dovesti u red; Trojka je obećala da će umjesto patriotskog urlanja ponuditi konkretan rezultat.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
I opalac, rezultat je stigao.
Dvije i po godine kasnije ugledni Politico objavljuje da Evropska unija priprema posebne mape puta za četiri zemlje koje su se izdvojile u procesu proširenja: Crnu Goru, Albaniju, Ukrajinu i Moldaviju. Trebale bi dobiti jasnije rokove, prioritete i konkretniju putanju prema članstvu.
Bosne i Hercegovine tamo kako vidimo nema.
Oni odoše, mi ostadosmo
Možemo sada do besvijesti analizirati briselski rječnik, mape puta, pregovaračka poglavlja, klastere, metodologije i procedure, ali prevod na naš jezik stane u četiri riječi:
Oni odoše, mi ostadosmo.
I tek iz te perspektive treba pšet pogledati mart 2024. i sve one evropske zastave. Dvije i po godine ranije slavila se odluka o otvaranju pregovora, a danas gledamo kako Evropska unija pravi uži krug država koje smatra sposobnim da krenu brže prema članstvu.
Mi smo za to vrijeme uspjeli ostati na početku ili otići u rikverc.
Još se bavimo zakonima koje smo odavno trebali usvojiti, pravosuđem koje smo odavno trebali početi ozbiljno čistiti, pregovaračkom strukturom koju smo odavno trebali imati i glavnim pregovaračem koga NEMA oko kojeg smo napravili još jedno nacionalno-političko pitanje kao da biramo papu, a ne državnog službenika koji treba voditi tehnički i politički proces pristupanja Evropskoj uniji.
Dvije i po godine.
Za toliko vremena dijete prohoda, progovori i krene u vrtić.
Bosna i Hercegovina još bira ko će joj biti glavni pregovarač.
Dodik blokirao, Čović kalkulisao, Trojka pravdala
Odgovornost ovdje valja rasporediti precizno jer nisu svi radili isto, ali su svi itekako bili dio vlasti koja je evropski trenutak iz marta 2024. pretvorila u septembar 2026.
Milorad Dodik je blokadu države pretvorio u unosan politički zanat. Godinama proizvodi krizu, zatim se pojavljuje kao čovjek bez kojeg se kriza ne može riješiti, pa vlastitu deblokadu naplaćuje kao ustupak. Evropske institucije su dokumentovale poteze vlasti entiteta Republika Srpska protiv ustavnog i pravnog poretka zemlje, udare na državne institucije i političku krizu koja je direktno usporavala evropski put Bosne i Hercegovine.
Dragan Čović sve ovo vrijeme igra mnogo elegantnije. Njegova evropska retorika besprijekorna je, kravata uvijek na mjestu, Bruxelles mu nikada nije daleko, evropski put "nema alternativu", ali nekim čudom višegodišnje političko partnerstvo s Dodikom preživi svaku Dodikovu blokadu tog istog evropskog puta. Čović decenijama uspijeva biti Evropljanin u rečenici i Dodikov partner u praksi, bez naročite potrebe da objašnjava kako te dvije stvari stanu u istu političku biografiju.
A Trojka je upravo zbog toga došla na vlast. Obećala je da će razbiti taj začarani krug, da će umjesto beskrajnog prebrojavanja nacionalnih krvnih zrnaca ponuditi funkcionalnost, da će progutani kompromisi imati smisla jer će država zauzvrat krenuti prema Evropskoj uniji.
Progutalo se mnogo.
Krenulo se malo.
Zato danas više nije dovoljno kazati da Dodik blokira EU put. Naravno da ga blokira. Znali ste ko je Dodik kada ste s njim pravili vlast. Znali ste ko je i Dragan Čović. Znali ste kakav je ustavni sistem Bosne i Hercegovine. Upravo ste nas uvjeravali da ste vi ljudi koji unutar tog sistema mogu napraviti rezultat.
Evo rezultata.
Crna Gora, Albanija, Ukrajina i Moldavija na ubrzanom EU putu.
Bosna i Hercegovina na propalom kauču.
Kako smo propali kao kauč
Jer Bosna i Hercegovina nije spektakularno ispala iz evropskog voza. Nije se dogodio jedan veliki politički prasak nakon kojeg smo se probudili izvan evropskog procesa. Mi smo propadali polako, gotovo neprimjetno, kao stari kauč u dnevnoj sobi kojem prvo popusti jedna opruga, onda malo ulegne sredina, pa ukućani preko rupe prebace deku, podmetnu jastuk i nastave sjediti.
Poslije pukne druga opruga.
Pa treća.
I svakog dana potonete centimetar dublje, ali se naviknete, prilagodite položaj tijela i uvjerite sebe da kauč još služi svrsi, sve dok jednog jutra ne shvatite da sjedite gotovo na podu.
Tako smo mi za dvije i po godine potonuli od "historijskog dana" do vijesti da četiri države odlaze ubrzanim putem, a nas nema.
Jedna blokada ovdje, jedan neusvojeni zakon tamo, malo Dodikovog razvaljivanja države, malo Čovićevog čekanja pogodnog trenutka, malo Trojkinog pravdanja kompromisa, pa sastanak, ručak, fotografija, dogovor o potrebi postizanja dogovora, optimizam nakon sastanka, blokada nakon optimizma i eto nas.
Kauč je na podu.
Bursać: Čovićeva logika - Glasaćemo sve dok HDZ ne dobije doživotnog člana Predsjedništva BiH!
Evropa se o svom jadu zabavila
A Bruxelles?
Bruxelles nas više ne čeka onako kako smo se navikli da nas čeka.
Evropa iz 2026. živi u potpuno drugom svijetu od Evrope koja je prije deset ili petnaest godina mogla Zapadnom Balkanu obećavati evropsku perspektivu bez naročite žurbe. Ruska agresija na Ukrajinu i trumpizam, promijenili su sigurnosnu arhitekturu kontinenta, proširenje je ponovo postalo geopolitički instrument, Ukrajina i Moldavija dobile su sasvim novu težinu, Crna Gora odmakla u pregovorima, Albanija ubrzala reforme, a Evropska unija traži države na kojima može pokazati da politika proširenja još proizvodi konkretan rezultat.
U toj Evropi Bosna i Hercegovina koja dvije i po godine nakon zelenog svjetla još prebire po istim domaćim zadaćama više nije dramatičan problem.
Postali smo dosadni, bezvezni, skrajnuti i nedovoljni.
A to je možda gore od svake diplomatske kritike.
Još jedno saopštenje o teritorijalnom integritetu i suverenitetu, još jedan poziv domaćim liderima da pokažu političku volju, još jedno podsjećanje da budućnost Bosne i Hercegovine leži u Evropskoj uniji, rukovanje, fotografija i doviđenja.
Evropa se o svom jadu zabavila, a nas više, narodski kazano, ne ferma ni dva posto.
Dragan Bursać: Slaviš zločinca Mladića? Plati kaznu ili u zatvor, pa nećeš više!
A možemo li sada kriviti Bruxelles?
Možemo, i za ponešto ćemo biti u pravu.
Možemo pitati kako Ukrajina koja je usred rata i Moldavija s neriješenim pitanjem Transnistrije mogu dobiti ubrzanu putanju dok Bosna i Hercegovina trideset godina nakon rata još sluša lekcije o vlastitoj funkcionalnosti. Možemo govoriti o dvostrukim standardima, sigurnosnim interesima, geopolitičkoj računici i činjenici da evropsko proširenje nikada nije bilo sterilna školska učionica u kojoj svi kandidati polažu isti test pod jednakim uslovima.
Samo ćemo nakon svega morati odgovoriti na nekoliko neugodnih pitanja.
Jesu li nam Ukrajinci blokirali državne institucije?
Jesu li Moldavci trebali usvojiti naše zakone?
Jesu li Albanci trebali reformisati naše pravosuđe?
Jesu li Crnogorci trebali izabrati našeg glavnog pregovarača?
Nisu.
To smo trebali MI.
Dragan Bursać: A gdje su ti, Čoviću, u Banjoj Luci Hrvati, da prostiš?
Čak smo i evropski novac uspjeli zakomplikovati
Ako vam evropska perspektiva zvuči isuviše apstraktno, prevedimo stvar na jezik novca.
Bosni i Hercegovini kroz evropski Plan rasta otvorena je mogućnost korištenja gotovo milijardu eura, vezanih za reforme i ispunjavanje jasno postavljenih uslova. Soreca je već upozoravao da je BiH zbog kašnjenja izgubila dio sredstava i da joj prijeti gubitak još stotina miliona.
Dakle, čak smo i situaciju u kojoj vam neko daje novac da uredite vlastitu zemlju uspjeli pretvoriti u problem.
Za takvo što više nije dovoljna obična politička nesposobnost. Potrebna je gotovo savršena organizacija nerada.
Dragan Bursać: Šta sve možeš u BiH kad si sin ratnog zločinca Mladića
Građani su odavno shvatili
Zato vrijedi pogledati reakcije ljudi ispod vijesti o novoj evropskoj brzoj traci. Iza psovki, cinizma i neizbježnih nacionalnih prepucavanja provlači se zapravo vrlo trezvena dijagnoza.
Jedni prozivaju Dodika i Čovića zbog dugogodišnjeg blokiranja države. Drugi pitaju Trojku gdje je evropski rezultat kojim je pravdala ulazak u vlast i sve kompromise koji su nakon toga napravljeni. Treći su bijesni na Evropsku uniju i njene dvostruke standarde, pa se pitaju kakav je to proces u kojem ratom razorena Ukrajina i Moldavija s Transnistrijom mogu naprijed, dok BiH ostaje sa strane. Četvrti odgovaraju najjednostavnije: Nikakav Bruxelles neće očistiti našu korupciju, urediti pravosuđe i natjerati domaću vlast da radi vlastiti posao.
I možda je u tom metežu komentara sadržana najpreciznija slika današnje Bosne i Hercegovine.
Evropa ima svoje interese, Dodik svoje, Čović svoje, Trojka svoje.
Sve je teže pronaći ko u toj jednačini ima interes Bosne i Hercegovine.
Sačuvajte fotografije iz marta 2024.
Zato sačuvajte one fotografije plavih zgrada, mostova i EU zastava iz marta 2024.
Trebaće nam.
Jednog dana biće izvrstan historijski dokument o zemlji koja je slavila otvaranje vrata kroz koja potom dvije i po godine nije uspjela proći.
Helem, Politico danas javlja da Crna Gora, Albanija, Ukrajina i Moldavija trebaju dobiti ubrzani put. One će imati svoje probleme, kašnjenja, unutrašnje otpore i evropske prepreke, ali trenutno gledaju prema sljedećoj etapi.
Mi gledamo jedni u druge.
Trojka će objasniti šta je blokirao Dodik, Dodik će objasniti šta mu radi Sarajevo, Čović će ponoviti da evropski put nema alternativu, a Bruxelles će izraziti zabrinutost i potvrditi evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine.
I tako ćemo svi biti u pravu, u začaranom krugu.
Samo će drugi biti bliže Evropskoj uniji.
Mi smo od marta 2024. do septembra 2026. od "historijskog uspjeha" stigli do države koju nema među onima za koje Bruxelles sprema ubrzani put. Dvije i po godine potrošili smo objašnjavajući jedni drugima zašto se nešto ne može, dok su drugi radili ono što se može.
Prokockali smo Evropu, a Evropa ispustila nas.
A najgore je što kauč na kojem sjedimo više nema gdje propasti. Odavno je dotakao pod. Samo mi, gledajući kako drugi odlaze, još jedni druge uvjeravamo da smo negdje krenuli.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.