Dragan Bursać: Šta sve možeš u BiH kad si sin ratnog zločinca Mladića
"Da je zločinac Ratko Mladić spasio ljude koje su njegove snage pobile, njegov sin Darko danas bi vjerovatno bio niko i ništa. A ovako? E ovako u Bosni i Hercegovini možeš sasvim dobro živjeti od prezimena čovjeka osuđenog za genocid u toj istoj zemlji. Možeš biti gost televizija, zvijezda mitinga, čuvar očevog kulta, uspješan biznismen i partner državnih institucija."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
U Bosni i Hercegovini možeš biti sin čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid, veličati njegov ratni put, obilaziti mitinge, gostovati po televizijama, biti javno relevantan i poslovno uspješan, a onda još zarađivati veliki novac preko institucija države u kojoj je tvoj otac počinio svoje zločine. Možeš, ako se prezivaš Mladić.
Od danas nema ni ljeta ni toplog vremena: Vremenski radar najavio šta nas čeka sve do utorka
Digitalno ozoniranje Mladića juniora
Darko Mladić je, eto, uspio u životu.
Prema istraživanju Žurnala, njegova firma "Digitalni ozon", registrovana u Banjoj Luci, za šest godina prikazala je prihod od 4.537.534 marke, uz jednog zaposlenog. Mašala. Žurnal navodi i 27 javnih ugovora ukupne vrijednosti 573.395,40 KM sa PDV-om. Među institucijama koje se pojavljuju kao poslovni partneri firme su Regulatorna agencija za komunikacije BiH, Ministarstvo pravde BiH, Sveučilište u Mostaru, Zavod za zapošljavanje RS i Univerzitet u Istočnom Sarajevu.
Pročitajte još jednom.
Institucije države Bosne i Hercegovine.
Javni novac.
Darko Mladić.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
I pokušajte shvatiti koliko je ova zemlja izgubila osjećaj za vlastito dostojanstvo kada se takav podatak može pojaviti kao sasvim obična poslovna vijest.
Nije dijete krivo što država srama nema
Naravno, sin pravno ne odgovara za zločine oca. Civilizacija počiva upravo na individualnoj odgovornosti i Darko Mladić nema nikakvu nasljednu krivicu za ono što je Ratko Mladić radio. Problem počinje na potpuno drugom mjestu: Darko je odavno prihvatio ulogu čuvara očevog lika, političkog nasljeđa i mita koji je oko njega izgrađen.
Bursać: Poklonili su se monstrumu Mladiću jer znaju da im Evropa neće NIŠTA!
Na tatinom putu, pitajte ga
Na sahrani oca rekao je: "Na nama je da nikad ne iznevjerimo ono za šta si dao cijeli život i svoju porodicu", a zatim objasnio i šta pod tim podrazumijeva: tamo gdje je njihova vojska stigla, tamo ima Srba.
E, tu prestaje priča o "nedužnom sinu" koji slučajno nosi teško prezime.
Jer Darko Mladić svoje prezime nosi kao politički orden, sasvim lako i lukrativno.
Sa njim gostuje, govori, pojavljuje se na skupovima, tumači istoriju, brani oca i održava njegov kult. Prezime Mladić u takvom društvu predstavlja društveni kapital. Otvara televizijske studije, proizvodi političku relevantnost i garantuje publiku. Sin ratnog zločinca postaje javna ličnost upravo zahvaljujući činjenici da mu je otac ratni zločinac kojeg značajan dio društva smatra herojem.
A onda taj kapital ulazi i u poslovni svijet.
Tu Bosna i Hercegovina ulazi u vlastitu grotesku.
Preživjeli građanin ove zemlje, porodica žrtve ili povratnik mogu plaćati PDV, poreze i račune državi čije institucije sklapaju poslove sa firmom čovjeka koji javno čuva politički kult Ratka Mladića.
Sve uredno.
Sve po proceduri.
Sve to naša Bosna i Hercegovina.
Upravo je ta administrativna urednost možda najodvratniji dio cijele priče.
Jer ova država je razvila nevjerovatnu sposobnost da moralnu katastrofu pretvori u pravilno popunjen obrazac javne nabavke.
A sada napravimo mali misaoni eksperiment.
Dragan Bursać: Slaviš zločinca Mladića? Plati kaznu ili u zatvor, pa nećeš više!
Tata i sin
Zamislimo da je Ratko Mladić 1995. godine ušao u Srebrenicu i spasio svakog zarobljenog čovjeka. Zamislimo da je naredio vojnicima da zaštite civile, da je spriječio ubistva, autobusima odvezao ljude na sigurno i stao pred vojsku govoreći da niko neće dirnuti nijednog Bošnjaka.
Šta bi danas bio Ratko Mladić u dominantnoj nacionalističkoj mitologiji?
Vrlo vjerovatno izdajnik, kukavica i "autošovinista", čovjek koji je "izdao srpski narod".
Njegov sin Darko vjerovatno bi bio anonimni čovjek čije mišljenje o Bosni i Hercegovini, ratu, Srbima i istoriji nikoga posebno ne bi zanimalo.
Upravo tu leži cijela tragedija ove priče.
Ratko Mladić nije društveno obožavan uprkos genocidu i zločinima zbog kojih je osuđen. Njegov kult opstaje kroz interpretaciju rata u kojoj su ti zločini pretvoreni u dokaz odbrane naroda i teritorije. Zato njegovo prezime proizvodi političku moć. Zato njegov sin dobija mikrofon. Zato ga kamere traže. Zato njegove rečenice postaju vijesti.
Da je Ratko Mladić spasavao Bošnjake, Darko Mladić danas bi za taj nacionalistički univerzum bio sin čovjeka koji je propustio priliku da "odbrani narod".
I zato ova priča odavno prevazilazi Ratka i Darka Mladića.
Nije sve ni do Ratka, ni do Darka!
Ona govori o društvu koje je napravilo sistem vrijednosti u kojem potomak osuđenog ratnog zločinca može naslijediti simbolički kapital očevog prezimena, javno njegovati njegov kult i istovremeno sasvim lijepo živjeti unutar države koju taj kult ponižava.
Govori još više o Bosni i Hercegovini.
O državi koja će organizovati komemoraciju žrtvama, položiti cvijeće, održati govor o kulturi sjećanja, usvojiti deklaraciju i zakleti se u evropske vrijednosti, a zatim otvoriti tendersku dokumentaciju i zaključiti da je sve u najboljem redu.
Jer papiri su uredni.
A genocid, valjda, pripada historiji.
Darko Mladić zato predstavlja gotovo savršen proizvod naših posljednjih trideset godina. Možeš biti imućan, poslovati sa institucijama, obilaziti skupove, gostovati po televizijama, braniti oca osuđenog za genocid i uživati javnu relevantnost koju ti je upravo njegovo ime donijelo.
I onda shvatiš nešto mnogo strašnije od činjenice da je Ratko Mladić imao sina.
Da je spasio ljude koje su njegove snage pobile, možda danas niko ne bi znao kako mu se sin zove.
A to više govori o nama nego o njima.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.