Bursać: Čovićeva logika - Glasaćemo sve dok HDZ ne dobije doživotnog člana Predsjedništva BiH!
"Sjećate li se kad je onomad objavljeno da se u Srbiji ponovo snima "Boj na Kosovu", pa je neki mudri internet komentator zaključio da će ga snimati sve dok Srbi konačno ne pobijede? E, tako nekako izgleda i Čovićeva demokratija u Bosni i Hercegovini: Glasaćemo sve dok HDZ ne dobije svog člana Predsjedništva, a kad ga jednom dobije, valjda ćemo urediti Ustav tako da ga više nikada ne izgubi, jer čemu izbori svake četiri godine ako unaprijed znamo koji je Čoviću jedini prihvatljiv rezultat tih izbora?."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Znate onu priču kada je prije nekoliko godina objavljeno da Srbija ponovo snima "Boj na Kosovu", novu verziju stare nacionalne mitologije u kojoj se unaprijed znaju junaci, izdajnici i neprijatelji, samo historijski rezultat nikako da se uklopi u scenario, pa je neki mudri komentator na internetu, preciznije od stotinu istoričara, zaključio kako će ga snimati sve dok Srbi konačno ne pobijede?
Lavrov očekivao popuštanje, a stigao hladan tuš: Rusi su bijesni
E ta genijalna rečenica pala mi je na pamet dok sam slušao Dragana Čovića kako objašnjava šta bi se moglo dogoditi ukoliko Hrvati ponovo budu, kako on kaže, "preglasani" na izborima za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ovoga puta komanant BiH HDZ-a otišao je dalje od uobičajenog repertoara o legitimnosti, jednakopravnosti i ugroženosti pa je poručio da bi takav izborni rezultat mogao dovesti do zastoja institucija Bosne i Hercegovine, da Vijeće ministara možda ne bi bilo uspostavljeno, a rad Vlade Federacije mogao bi stati.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Prevedeno na jezik pomenutog komentatora: Glasaćemo sve dok HDZ ne pobijedi.
Ako rezultat odgovara Draganu Čoviću, demokratija je položila ispit, a ako bude drugačiji, slijede blokade, novi zahtjevi za izmjenama Izbornog zakona i dodatne garancije da se takva "izborna nepogoda" više ne ponovi. Nastavimo li tu logiku do njenog kraja, najjednostavnije bi bilo u Ustav Bosne i Hercegovine upisati da mjesto hrvatskog člana Predsjedništva pripada HDZ-u, po mogućnosti trajno, jer čemu izbori svake četiri godine ako unaprijed znamo koji je jedini prihvatljiv rezultat tih izbora?
Dragan Bursać: Šta sve možeš u BiH kad si sin ratnog zločinca Mladića
Hrvat po rođenju, HDZ-ovac po Ustavu
Čovićev koncept odavno je prevazišao pitanje može li Hrvat birati Hrvata, jer se suština spora pomjerila prema tome ko uopšte ima pravo predstavljati Hrvate i ,da prostite, biti Hrvat. Moja rodbina od Breze i Kiseljaka do Odžaka i Orašja može cijeli život ići na misu, slaviti svetog Antu, izjašnjavati se kao Hrvati što i jesu, govoriti Hrvatskim jezikom i osjećati se Hrvatima od rođenja do smrti, ali ako njihov glas završi kod "pogrešne političke opcije", njihova politička, pa i nacionalna autentičnost postaje sumnjiva.
U Hrvatskoj, pak, čovjek može biti Hrvat i glasati za HDZ, SDP, Most, Možemo ili za neku desetu stranku, dok Čovićev model u Bosni i Hercegovini politički hrvatluk svodi na sve uži prostor u kojem autentična volja hrvatskog naroda postaje ona koja na kraju proizvede kandidata HDZ-a i HNS-a. Tu već govorimo mnogo manje o zaštiti identiteta, a mnogo više o održavanju političkog, partokratskog monopola u kojem stranka (čitaj HDZ) postaje narod, a izborni rezultat dokaz nacionalne ispravnosti.
Dragan Bursać: A gdje su ti, Čoviću, u Banjoj Luci Hrvati, da prostiš?
Čović govori šta hoće, Sarajevo šuti i broji fotelje
I upravo ovdje priča postaje zanimljivija od samog Dragana Čovića, jer od njega odavno znamo šta možemo očekivati. Čovjek javno izgovara i zagovara svoje zahtjeve, podiže cijenu i čeka trenutak kada će oni koji su ga tokom kampanje predstavljali kao problem početi računati koliko im njegovih ruku treba za formiranje vlasti.
Na sarajevskoj političkoj ljevici već se može čuti računica prema kojoj bi "idealan scenario" bio Denis Bećirović i Darijana Filipović u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. SDP je, prema objavljenim medijskim izvještajima o instrukcijama svojim biračima, već slao poruku da glasove treba koncentrisati na Bećirovića i da ih ne treba "rasipati" na Slavena Kovačevića. Računica je krajnje praktična: Sačuvati Bećirovića, a izbor hrvatskog člana Predsjedništva prepustiti političkoj matematici u kojoj pobjeda HDZ-ove kandidatkinje više nikoga naročito ne uznemirava, dapače.
U dijelu sarajevske političke javnosti ide se još dalje pa se pobjeda Darijane Filipović predstavlja gotovo kao poželjan rasplet kojim bi Hrvatima konačno bio oduzet argument o preglasavanju. HDZ, dakle, dvije decenije tvrdi da mora dobiti svog člana Predsjedništva, a odgovor dijela Sarajeva svodi se na ideju da im se ta pobjeda konačno omogući kako bi prestao govoriti o ugroženosti. Samo što politički pokreti koji dvije decenije žive od proizvodnje nacionalne ugroženosti rijetko gase vlastiti pogon kada ostvare jedan zahtjev; obično pronađu sljedeći.
SDA trenutno javno nastupa drugačije i Bakir Izetbegović scenario sa Darijanom Filipović i Željkom Cvijanović u Predsjedništvu opisuje kao izrazito loš za Bosnu i Hercegovinu, ali će pravi test za SDA, jednako kao i za SDP i sve druge stranke koje će poslije izbora slagati državnu i federalnu vlast, doći tek kada se zatvore birališta. Tada će se vidjeti koliko su Čovićevih političkih zahtjeva spremni pretvoriti u "realnost", "kompromis" i "nužnost formiranja vlasti", pogotovo kada sam Čović kaže da već mjesecima razgovara sa svim važnim predstavnicima bošnjačkih stranaka o izmjenama Izbornog zakona.
Drugim riječima, Dragan Čović vrlo dobro zna koliko vrijedi njegova politička roba i kome je poslije izbora može prodati.
Dragan Bursać: Slaviš zločinca Mladića? Plati kaznu ili u zatvor, pa nećeš više!
Kad Darijana pobijedi, ko će onda ugrožavati Hrvate?
Hajmo se sad malo (ne)realno poigrati:
Pretpostavimo da Darijana Filipović pobijedi i postane članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, čime bi HDZ konačno dobio upravo ono što dvije decenije predstavlja kao centralno pitanje političkog opstanka Hrvata. Tada se nameće vrlo jednostavno pitanje: Šta ćemo sa svim onim preglasavanjem, majorizacijom, ugroženošću i nacionalnom dramom na kojoj je izgrađen dobar dio HDZ-ove političke moći i identiteta?
Odgovor možda već imamo, jer je sama Darijana Filipović hrvatski (treći)entitet javno spominjala kao jednu od mogućnosti ukoliko se pitanje ravnopravnosti i predstavljanja, prema njenom viđenju, ne riješi. Zato pobjeda HDZ-ove kandidatkinje može predstavljati završetak samo jedne etape, nakon koje slijede Izborni zakon, dodatne institucionalne garancije, pa onda možda i teritorijalna reorganizacija Bosne i Hercegovine ili makar Fedeacije BiH, jer stranka koja je decenijama gradila vlast na osjećaju kolektivne ugroženosti teško može jednog jutra svojim biračima saopštiti da je problem riješen i da više nema razloga za okupljanje oko nacionalnog stožera.
A upravo tu dolazimo do pitanja za buduće Čovićeve partnere u Sarajevu koje je mnogo važnije od toga vole li oni HDZ, Dragana Čovića ili Darijanu Filipović:
Gdje je njihova granica?
Ako prihvataju izmjene Izbornog zakona koje traži HDZ, neka prije izbora objasne kakve izmjene prihvataju. Ako odbacuju ideju hrvatskog entiteta, neka to jasno kažu, a ako je smatraju mogućim predmetom budućih pregovora, neka i to kažu ljudima od kojih ovih dana traže glasove. Ako smatraju da HDZ ima trajno pravo na hrvatsko mjesto u Predsjedništvu, neka objasne kako se to pravo uklapa u izbore koje ćemo 4. oktobra održati.
Jer najskuplja bosanskohercegovačka politička prevara nastaje upravo između izborne nedjelje navečer i prvog sastanka o formiranju vlasti, kada jučerašnji ultimatum postane današnji kompromis, crvena linija se pretvori u političku realnost, a ono zbog čega su se stranke mjesecima klele biračima završi kao sitna fusnota koalicionog sporazuma.
Dragan Čović barem svoje karte već drži na stolu. Govori šta želi, njegova kandidatkinja govori o hrvatskom entitetu kao jednoj od mogućnosti, a on sada govori i o mogućem zastoju (čitaj blokadi) institucija ukoliko izborni rezultat ponovo bude onakav kakav HDZ smatra neprihvatljivim. Zato poslije izbora niko od njegovih budućih partnera neće imati luksuz da kaže kako nije znao šta je bilo u ponudi.
Jer, eno vam je gore ponuda!
Znamo mi, znaju SDP i SDA, znaju svi koji već računaju mandate i crtaju buduće parlamentarne većine, a ponajbolje zna Dragan Čović, koji je svoju verziju "Boja na Kosovu" već režirao. Samo što se njegov film zove izbori u Bosni i Hercegovini, a scenario mu je jednostavan: Glasaćemo ili mijenjati Izborni zakon sve dok HDZ ne pobijedi, a kada jednom pobijedi, promijenićemo pravila da više nikada ne može izgubiti.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
