Damir Nemir Janeček: Nije nas malo i nismo govna!

Piše: Damir Nemir Janeček

Koliko god da nam u pamet uguruju činjenicu da se nekada nije smjelo kontrirati, talasati jer se mnogo plašilo, nekada se više kontriralo, nekada se više talasalo, nekada se manje plašilo.

Tako nema više onog što se zvala Kontravizija. Dakle dok je glupa preglupa ogavna primitivna Eurovizija, postojala je alternativa, a to je Kontravizija. I mirna Bosna. Tko ne voli, ne izvoli. Al kako će danas to i postojati kada često i neki fini ljudi zanemaruju taktiku pa u borbi za popularnost i egzistenciju pristaju na tu besmislenost Eurovizije.

Mjesto radnje Zagreb. Vrijeme, predizborno. Dakle kišno i hladno. Čovjek koji voli da ga zovu imenom puške, sa suludim mačem i sviješću veličine nokta na malom nožnom prstu iskoristio je priliku za zaradu i zatupljivanje. Iskoristio je to što se dan pred izbore nitko neće buniti od licemjerne oporbe kojoj trebaju odobrovoljeni branitelji i kvazi branitelji da pobijede na izborima za gradonačelnika. Iskoristio je Thompson i to da ga nitko neće prijaviti zbog vrijeđanja i govora mržnje jer su to neki pokušali pa baš i nisu uspjeli u pravnoj, lijepoj, evropski orjentiranoj, latentno ustaškoj Hrvatskoj. No... tj. Ali... Nije Muhamed Ali, ali je ali...




Pomislio sam da odem do trga da vidim taj cirkus i da promatram taj ritual i lažnu katarzu. Mogao bih shvatiti da se to dešava negdje daleko, negdje na nekom kamenjaru na vrhu brda (ne u šumi jer ne želim da šuma to sluša), negdje gdje može svoj mač njegov tim da mu zabija a on da ga poput Arthura izvlači, ali da se to dešava u centru Zagreba, par stotina metara od bioskopa Europa gdje se prije dva dana odvijao Jevrejski Filmski Festival koji se borio protiv ovakvih stvari... Sramotno! A možda je to tolerancija kojom nas očito nisu još dobro naučili.

Dakle, pomislio sam da odem tamo, ali...U zagrebačkoj Tvornici te prohladne zagrebačke noći namjeravale su da zaore Letu Štuke i Dino Šaran, njihov frontmen. Došli su da ispune svoju misiju širenja svijesti i ljubavi. Pa sam sam se ipak odlučio na to. Sve se orilo. Razlog tome je bio i to što je tonac očito bio preumoran pa nije baš skontao kako sve probija i kako sve trešti. Dakle, nije bilo sjajno. Ali... Ništa to nije bitno koliko je bitno da je Dino Šaran bio strahovito energičan i da je masa ljudi koja je ispunila Tvornicu, koja se nalazi nedaleko od Trga, kontrirala crnilu koje se dešavalo u centru Zagreba.

Letu Štuke su pjevale o ljubavi, o odnosima, o ulasku u sebe, o svijetu koji je u nama, o spaljivanju zastava svih, o mahanju čunama....


Kontrathompsonija je održana. I mislim da se mora održavati na mjestima na kojima taj nesvjesni mladić pjeva i na kojima se blamira i vrijeđa zdrav razum. To je neophodno jer će to pružiti nadu ostalima, pokazati da nas nije malo i da nismo govna. Dok se jedan naziva po oružju drugi se nazivaju imenom ribe. Dok jedan nosi mač u ruci, drugi pjeva o ljubavi. Ako i ime Letu Štuka povežemo s avionima ta usporedba ima veze samo s tim što oni lete visoko i što se uzdižu iznad primitivnog. Militarnom tu nema mjesta.


Bravo za Tvornicu, bravo za Letu Štuke i za sve koji su pjevali o ljubavi i tako stvorili neprobojni štit pozitivne energije koji ne mogu ni puške ni pištolji probiti.

Policijski izvještaj kaže, a policija valjda ne laže, da je na koncertu na kojem je puška pjevala prisustvovalo 70 000 ljudi. U Tvornici ih je bilo mnogo manje. Unatoč tome, ne pristajem na šatro šaljivo Malo nas je al smo govna, već na sva zvona govorim: Nije nas malo i nismo govna!

Za kraj, završimo tekst s osmjehom i stihovima, Aleksandra Antića (T.B.F.): “Heroji! Ne trebaju nam puške ni pištolji! Samo čisto srce i ničeg se ne boj!”

A Marku Perkoviću od srca poručujem, kroz stih Letu Štuka: “Probudi se i uđi u sebe...”

radiosarajevo.ba