Bursać: Čoviću, gdje ti je taj Treći entitet? Ili kako se laž pretvara u politički program

"Čović kaže da je "treći entitet službeni zahtjev zadnjih 35 godina". Ali, gdje je politički dokument, deklaracija, rezolucija, odluka ili makar jedan zvanični papir na kojem jasno piše da se traži taj treći entitet? Nema ga u programskim dokumentima države, nema ga u međunarodnim sporazumima, nema ga u zvaničnim pregovorima koji su određivali sudbinu Bosne i Hercegovine. Postoji tek kao politički mit koji se po potrebi aktivira, kao zgodna alatka za pritisak, ucjenu i održavanje osjećaja trajne nacionalne ugroženosti."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Dragan Čović je ovih dana izgovorio rečenicu koja bi u svakoj ozbiljnoj državi izazvala politički potres. Gostujući na Federalnoj televiziji ustvrdio je kako je "Treći entitet službeni zahtjev zadnjih 35 godina". 

Trending

Sarajevski Vodovod krenuo u isključenja: Bez vode ostaje oko 60 domaćinstava

Laži sa trećim entitetom

Tvrdnja zvuči monumentalno, gotovo historijski. Jer ako je nešto "službeni zahtjev tri i po decenije", onda iza njega mora stajati politički dokument, deklaracija, rezolucija, kongresna odluka ili makar jedan zvanični papir na kojem jasno piše da se traži taj treći entitet. Politika ipak nije kafanski razgovor niti zbir želja izrečenih pred kamerama. Politika su dokumenti, odluke i službeni stavovi. Upravo zato vrijedi postaviti najjednostavnije moguće pitanje: Gdje je taj zahtjev?

Nigdje.

Nema ga u programskim dokumentima države, nema ga u međunarodnim sporazumima, nema ga u zvaničnim pregovorima koji su određivali sudbinu Bosne i Hercegovine. Postoji tek kao politički mit koji se po potrebi aktivira, kao zgodna alatka za pritisak, ucjenu i održavanje osjećaja trajne nacionalne ugroženosti.

Ali godinama se igra ista predstava.

Kada treba pregovarati, trećeg entiteta nema. Kada treba uvjeravati međunarodne diplomate u evropski kurs HDZ-a, trećeg entiteta nema. Kada treba pokazati umjerenost, govori se o legitimnom predstavljanju, ustavnim reformama i evropskim standardima. A onda, u pogodnom političkom trenutku, iz ladice se izvuče stara Bobanova karta pa se odjednom ispostavi da je treći entitet "službeni zahtjev" još od početka devedesetih.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Da li Čović misli na Herceg-Bosnu?

Takva tvrdnja otvara mnogo ozbiljnije pitanje od pukog političkog prepucavanja. Ako pod trećim entitetom Dragan Čović misli na teritorijalni kontinuitet nekadašnje Herceg -Bosne, onda više ne govorimo o administrativnom preuređenju države niti o ustavnim reformama. Tada govorimo o političkom projektu za koji je Haaški tribunal donio sasvim jasne zaključke. Presude u predmetu hercegbosanskoj šestorci ostavile su vrlo malo prostora za kreativna tumačenja. Sud je utvrdio postojanje Udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo etničko preuređenje dijela Bosne i Hercegovine.

Otuda proizlazi pitanje koje se uporno izbjegava postaviti: Traži li Dragan Čović politički kontinuitet projekta koji je međunarodni sud označio kao Udruženi zločinački poduhvat? Ukoliko ne traži, onda bi bilo korektno da građanima objasni šta pod tim trećim entitetom zapravo podrazumijeva. Gdje počinje njegova vizija ustavne reforme, a gdje završava politička nostalgija za Herceg-Bosnom?

Prije 3 dana

Dragan Bursać: Amidžiću, svaka ti je za zatvora i šamara!

Normalizacija nenormalnog

Još veći problem krije se u samoj činjenici da se takva tema ponovo uvodi u javni prostor kao nešto legitimno i normalno. Upravo tako funkcioniše politička rehabilitacija kompromitovanih ideja i normalizacija nenormalnog. Prvo se pojave kao usputna opaska i tema opsurnih desničarskih domjenaka. Zatim postanu predmet televizijskih debata. Nakon toga ih analitičari počnu predstavljati kao jednu od "mogućih opcija". Na kraju se stvori utisak da je riječ o sasvim legitimnom prijedlogu o kojem valja razgovarati. E to vam je tako i sa "trećim entitetom".

Tako se nenormalno pretvara u normalno.

Posebno je zanimljivo što se sve događa u trenutku kada sve više političkih aktera govori o potrebi ustavnih promjena i redefinisanja odnosa unutar Bosne i Hercegovine. Federacija je opterećena složenom birokratijom, kantonalni sistem proizvodi apsurde, a institucionalna efikasnost često završava kao kolateralna šteta beskrajnih nadležnosti.

15.05.26. 13:39

Dragan Bursać: Darijana Filipović i san o trećem entitetu - kad neznanje postane politički program!

A šta ćemo ako je Komšić sve vrijeme u pravu?

Razgovor o reformama zato ima smisla. Bosni i Hercegovini treba funkcionalniji ustavni okvir. Samo što se odmah nameće pitanje kome bi te reforme služile. Građanima i efikasnijoj državi ili etničkim elitama koje već tri decenije žive od podjela? Jedan put vodi modernizaciji države, a drugi ka dodatnom teritorijalnom cementiranju etničkih granica. Između ta dva koncepta nalazi se čitava politička provalija.

U tom kontekstu postaje zanimljivo prisjetiti se upozorenja koja je godinama ponavljao Željko Komšić. Bez obzira na političke simpatije ili antipatije, teško je ignorisati činjenicu da je Komšić uporno tvrdio kako se iza priče o legitimnom predstavljanju krije mnogo širi projekat teritorijalnog preuređenja Bosne i Hercegovine. Tada su ga optuživali za pretjerivanje, histeriju i političku paranoju. Danas predsjednik HDZ-a javno govori da je treći entitet službeni zahtjev već 35 godina. Ispada da je Komšić sve vrijeme pokazivao upravo na ono što danas gledamo otvoreno i bez zadrške.

Prije oko 19h

Dragan Čović: "Treći entitet je službeni zahtjev HDZ-a"

Sarajevo mrtvim, predizbornim snom spava

Možda je ipak najzanimljivija reakcija, odnosno njen potpuni izostanak iz političkog Sarajeva. Osim nekoliko izuzetaka, gotovo niko nije smatrao potrebnim ozbiljno odgovoriti na Čovićevu izjavu o Trećem entitetu. Kao da je riječ o rutinskoj dnevnoj politici, a ne o pokušaju vraćanja jedne od najkontroverznijih tema poslijeratne Bosne i Hercegovine u centar javnog diskursa.

Razloge nije teško naslutiti. Dio sarajevskih političara računa na predizborne (dobitne) kombinacije, dio ne želi kvariti odnose s HDZ-om, a dio je odavno prihvatio logiku prema kojoj je Dragan Čović trajna i neupitna politička konstanta bez koje nema vlasti, nema stabilnosti i nema evropskog puta. Godinama se gradi predstava o njegovoj političkoj nedodirljivosti, pa svaka ozbiljnija kritika unaprijed djeluje kao uzaludan posao.

A upravo tu leži suština problema. Svaka politika koja opstaje na proizvodnji osjećaja kolektivne ugroženosti mora s vremena na vrijeme izvući novu ili staru prijetnju iz političkog arsenala. Jednom je to legitimno predstavljanje, drugi put izborni zakon, treći put federalizacija, a četvrti treći entitet. Važno je održavati tenziju i stalno podsjećati birače da bez svog zaštitnika navodno ostaju nezaštićeni.

Zato Čovićeva izjava nije gaf niti nespretno formulirana misao. Ona predstavlja pažljivo plasiranu političku poruku. Poruku da se granice prihvatljivog političkog govora pomjeraju, da se stare ideje pokušavaju vratiti pod novim imenom i da se javnost polako privikava na ono što je donedavno bilo politički neprihvatljivo.

Na kraju ostaje isto pitanje s početka teksta, jednostavno i krajnje neugodno:

Ako je treći entitet službeni zahtjev 35 godina, gdje je taj zahtjev?

Gdje je dokument? Ko ga je usvojio? Kada je usvojen? Ko ga je potpisao?

Dok odgovora nema, ostaje samo još jedna politička konstrukcija predstavljena kao historijska činjenica. A Bosna i Hercegovina je već platila previsoku cijenu konstrukcijama koje su se predstavljale kao neminovna sudbina. Takve laži nikada ne počinju velikim planovima. Počinju jednom rečenicom izgovorenom pred kamerama. A završavaju mnogo dalje nego što je iko spreman priznati.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.