Akademik Duraković: Muslimanski svijet je zanijemio, u Gazzi izvršava kukavno samoubistvo

Gazza. 

U Gazi se neizreciv ljudski nagon za nasiljem, za zločinom usavršava. Danas se pod teretom zla i sāmā zemlja u grč savija, ali upravo taj zločin radost ljudskome rodu izopačenom pričinjava. 

Piše: Akademik Esad Duraković, za Radiosarajevo.ba

Trending

Dirljivo pismo zaposlenika OŠ Prečko: Srca su nam slomljena, ali niste sami. Tuga je cijena ljubavi

I na arenu antičku Gazza neodoljivo podsjeća – na arenu gdje gledaoci ushićeni kliču nasilju i krvi, uznose se bolom i poniženjem za neslobodne i na smrt osuđene robove. Između arene i Gazze razlika je samo u usavršenosti nasilja, u radosti za masovne zločine.

U Gazzi slika epska

U areni se makar kakvo oružje davalo gladijatorima, a u Gazzi je na smrt osuđeno na stotine hiljada djece i žena, bez hrane, bez ičega osim beznađa, i prije nego što je toj djeci mladost iscvjetala. Danas je tu publika krvožednija nego ikada jer ne uživa ni u borbi već u mahnitanju, u pobješnjeloj osionosti nad djecom i njihovim majkama – nad nedužnim i bespomoćnima.

U Gazzi slika epska:

Oskudan bijeli prah prosuta brašna po prašini i pijesku panično grabe ručicama na stotine djece i trpaju ga kao spasenje zajedno sa zemnom prašinom u svoje male džepove u koje bi trebali stavljati igračke i baršunaste snove dječje.

Tlo se grči, zemlja stenje – ni suzi više snažni grč ne dopušta da se otisne, da krene. Suze se negdje zaustavljaju skamenjene, pretvorene u stijenje. 

A otuda, ponad pučine u zaprepaštenosti pjenušave, sa šumnog i uplakana mora, dopiru očajnički kliktaji galebova.

I svijet vascijeli – poput drevne arene za užitak u krvi i za patnju ljudsku sazdane – uživa i slavodobitno kliče: 

- Sve odreda treba ih pobiti i potom svu tu umorenu mladost u more baciti!

Moj Ummete

Danas evo u Gazzi slobodarstvo i humanost najmizernije i u ludilu skončava. Naš svijet zlikovački kojeg se gnušam, prepun prezira, danas proklinje i Vaseljena sāmā.

U Gazzi danas, u samoponiženju i pred svijetom vascijelim, pa još u nazočnosti Boga, Ummet zanijemio kukavno samoubistvo izvršava.

Danas se kletva i prokletstvo za Vječnost artikulira.

Nasilnici, pristigli iz memljivih mitskih dubina i oni što kliču njima, danas tonu u najmračnije ponore Vremena, a žrtva se uzvisuje u svetost Povijesti i Svjetlosti.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.