Adriana Jadranka Sidro: Predizborna kampanja nije prilagođena gluhim osobama

Javni RTV servisi u Bosni i Hercegovini godinama diskriminiraju građane koji imaju poteškoće sa sluhom, time što ne prilagođavaju svoje programe.

To nijemo posmatramo već godinama, ali smo se još jednom uvjerili tokom mjesec dana predizborne kampanje, piše Adriana Jadranka Sidro, sekretarka Udruženja gluhih Kantona Sarajevo u svom komentaru za portal Radiosarajevo.ba.

Piše: Adriana Jadranka Sidro za Radiosarajevo.ba

Trending

Heroji.ba: Online mapa i registar šehida i poginulih branitelja dostupni javnosti

Nijedna emisija u kojoj su kandidati predstavljali svoje programe, niti jedna centralna informativna emisija, nije prilagođena potrebama gluhim i nagluhim osoba.

Gluhe i nagluhe osobe ne mogu putem javnih servisa dobiti ni informacije o rezultatima izbora, problemima sa prebrojavanjem listića; oni ne mogu pratiti ono što govore analitičari o stanju u Bosni i Hercegovini, niti jednu emisiju debatnog tipa… A i inače ne mogu putem javnih servisa dobiti ni informaciju iz kulture, sporta, a pritom se u emisijama i ne govori o problemima i potrebama ove kategorije stanovništva.

Uvijek me nanova plaši ignorantski odnos vlasti u ovoj zemlji prema nama gluhima, mi jednostavno kao da ne postojimo.

Evo iznijet ću primjer: Uključim TV i na prvom kanalu prikazuju Vijesti, prelazim na drugi – prikazuju se neka politička emisija koju ja kao gluha osoba mogu samo da gledam. Kakva korist od slike kada ne čujem šta se govori. Ne mogu pratiti jer program nije prilagođen za nas gluhe.

Svrha postojanja javnog servisa je da služi javnosti, koja i finansira njihov rad. Mjesec dana prije izbora, javni servisi – ali i svi drugi elektronski mediji – potpuno su zanemarili građane sa poteškoćama sluha. Isto tako su ih zanemarili i političari koji su se kandidovali na ovim izborima.

Za izbore nijedna od stranaka nije iznijela program u kojem bi se vidjelo kako će oni koji budu na vlast pomoći osobama sa invaliditetom da se osjete kao ravnopravni članovi naše zajednice.

Nijedna politička stranka nije nas pitala šta se to može uraditi na državnom nivou da se poboljša život i rad gluhih osoba u njihovoj zajednici.

Smeta mi nadmetanje u broju i veličini stranačkih plakata, za koje se troši mnogo novca a najviše silna obećanja, a nikada nisu našli za shodno da dođu do malog čovjeka u ovom slučaju gluhe osobe i pitaju ga šta to oni misli, želi i očekuje.