Ne morate ići u pekaru: Domaći slanci koji će vas vratiti u djetinjstvo
/ Komentari (1)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Nikakvi prstici ni hajde recimo slanci nisu bili. Ovo su siptari donijeli, trecerazredno masno tijesto. Kad se danasnje kifle ohlade mozes ih baciti. Skroz je drugacije tijesto bilo i nisi znao jeli bolje vruce ili hladno bilo. Takvo tijesto zadnje u sarajevu je bilo u pekari nina kod markala, dok nisu suptari i to preuzeli. Tako da te prstice ili slanci nigdje veze. Bile su kifle, zemicke, pereci. Kifle i pereci bili sa slanim onim bijelim preko, i bile obicne kifle bez slanog bijelog. Zemicke bile one sa razrezanom sredinom, tako da si mogao rukom podijeliti na dvije. Somuni su se pravili sa curekotom, a danas sa malo curekota u tragovima samo za ramazan. Tako da...........