Zašto jedemo kada nam je dosadno, iako zapravo nismo gladni?

Da li ste ikada otvorili frižider samo zato što vam je dosadno, iako ste nekoliko sati ranije normalno jeli? Ili ste nakon stresnog dana poželjeli nešto slatko ili masno, iako niste osjećali klasičnu fizičku glad?

Takvo ponašanje nije neobično. Na naš odnos prema hrani ne utiču samo potrebe organizma za energijom već i emocije, navike, okruženje i način na koji doživljavamo određene situacije. Upravo zbog toga ponekad možemo imati osjećaj gladi iako našem tijelu zapravo nije potrebna nova količina hrane.

Stručnjaci ovaj obrazac često nazivaju emocionalnim jedenjem, jedenjem koje je povezano s emocijama poput stresa, dosade, tuge, ljutnje ili čak nagrade i zadovoljstva.

Trending

Jesen kuca na vrata: Građani Sarajeva prilagodili odjevne kombinacije vremenskim uslovima

Istraživanja su posebno počela obraćati pažnju na dosadu. Jedna studija objavljena u PubMed-u pokazala je da je veća sklonost dosadi bila povezana s većom sklonošću emocionalnom jedenju.

Zašto baš dosada može pokrenuti želju za hranom?

Kada nam je dosadno, tražimo nešto što će nam pružiti stimulaciju ili promijeniti trenutno stanje. Hrana, posebno ona bogata šećerom, mastima ili kombinacijom različitih okusa i tekstura, može pružiti kratkotrajno zadovoljstvo.

Zbog toga se može dogoditi da ne jedemo zato što nam fizički nedostaje energije, već zato što želimo nešto raditi, popuniti vrijeme ili jednostavno doživjeti ugodan osjećaj.

Zanimljivo je da je novije istraživanje, objavljeno 2026. godine, eksperimentalno ispitivalo upravo vezu između dosade i jedenja. U tom istraživanju istraživači nisu pronašli jednostavnu vezu u kojoj bi sama dosada kod svih učesnika automatski dovela do većeg unosa hrane. To pokazuje da je priča složenija i da na ponašanje utiču i individualne razlike.

S druge strane, drugo istraživanje objavljeno 2026. godine pokazalo je da su osobe izložene stanju dosade u eksperimentalnim uslovima konzumirale više čipsa nego grupe izložene neutralnom stanju ili tuzi. Drugim riječima, dosada može biti okidač za jedenje kod nekih ljudi, ali nije univerzalno pravilo.

Šta se događa kada smo pod stresom?

Stres može uticati na apetit na različite načine. Kratkotrajan intenzivan stres kod nekih ljudi može čak privremeno smanjiti apetit. Organizam tada ulazi u stanje pojačane pripravnosti, a jedenje nije njegov prioritet.

Međutim, kod dugotrajnog stresa situacija može biti drugačija. Harvard Health navodi da hronični stres može biti povezan s povećanim apetitom i većom željom za kaloričnom hranom. U tom procesu mogu učestvovati hormoni poput kortizola, ali i naučene navike i način na koji koristimo hranu kao oblik nagrade ili utjehe.

Zbog toga osoba nakon stresnog dana može imati snažnu želju za čokoladom, grickalicama ili brzom hranom, čak i kada nije fizički gladna.

Harvard Health također navodi dosadu kao jedan od mogućih znakova emocionalnog jedenja, posebno kada osoba poseže za hranom iako ne osjeća fizičku glad.

Kako razlikovati fizičku od emocionalne gladi?

Fizička glad se obično razvija postepeno. Možemo osjetiti prazninu u želucu, krčanje, pad energije ili jednostavno potrebu za hranom. Kada smo fizički gladni, najčešće smo spremni pojesti različite vrste hrane.

Emocionalna glad često se pojavljuje naglo i može biti vrlo specifična. Odjednom nam se jede baš čokolada, čips, hamburger ili neki drugi određeni proizvod. Često se javlja u određenoj situaciji – dok gledamo televiziju, radimo za računarom, osjećamo stres ili nam je jednostavno dosadno.

To ipak nije savršen test. Glad i emocije se mogu preklapati, pa nije uvijek moguće jasno razdvojiti jedno od drugog.

Šta možemo uraditi kada shvatimo da jedemo iz dosade?

Prvi korak može biti vrlo jednostavan, napraviti kratku pauzu prije nego što posegnemo za hranom i zapitati se: Jesam li zaista gladan ili mi je samo dosadno?

Ako je odgovor ovo drugo, ponekad je dovoljno promijeniti aktivnost. Kratka šetnja, razgovor s nekim, muzika, nekoliko minuta fizičke aktivnosti ili jednostavno udaljavanje od kuhinje mogu prekinuti automatizam.

Cilj nije da se svaka želja za hranom potiskuje. Hrana je normalan izvor zadovoljstva i nije problem pojesti nešto samo zato što nam se jede. Problem može nastati kada hrana postane glavni način suočavanja sa stresom, dosadom ili drugim emocijama.

Istraživanja pokazuju povezanost između dosade i emocionalnog jedenja, dok novija eksperimentalna istraživanja ukazuju da taj odnos nije isti kod svih ljudi.

Zato sljedeći put kada nekoliko sati nakon obroka otvorimo frižider bez pravog osjećaja gladi, možda vrijedi zastati na trenutak. Ponekad nam ne nedostaje hrana nego stimulacija, promjena aktivnosti ili jednostavno nešto što će prekinuti dosadu.