Ljiljana Tica je bila najljepša i najpopularnija manekenka Jugoslavije

Nešto zbog stabilizacije, nešto i zbog siromaštva duha, televizijsko "Nedeljno popodne" i cijela večer pretvorilo se u epizode između propagandnih programa, u kojima nam se kao glavni glumac smiješi lijepo lice Ljiljane Tice.

Dvadeset i tri godine starosti. Studentica druge godine prava. Profesionalna manekenka već pet godina. Visoka metar i sedamdeset i devet, teška oko 65 kilograma. Plavooka.

Što je manekenstvo: umjetnost pokazivanja, zanat oblačenja i svlačenja, ili nešto treće?

"Zanat nije, jer nije u pitanju samo skidanje i oblačenje, to je jedna vrsta umjetnosti, koja u sebi sadrži elemente kreativnosti. Dok se krećem pistom ja moram stvoriti odnos prema kameri, prema publici, stvoriti atmosferu dobrog raspoloženja. Ako je publika hladna da je razveselim osmijehom, šarmom, ako je neozbiljna da joj svojom strogošću lica i pojave vratim ozbiljnost, da je navedem da razmišlja o modelima koje prikazujemo...

Pravi maneken treba diktirati publici, nametati se, voditi je. Neki to nauče, neki, kao ja, to nose talentom. Nisam pohađala nikakav tečaj, meni je moja divna Bosna podarila šarm, ljepotu, neposrednost... Uvjeti u kojima radimo su vrlo loši. Tijesne i hladne garderobe, kuhinje u kojima se presvlačimo, grbave piste, loši organizatori... Zbog te muke na kojoj smo se prekalili, mi smo najbolji manekeni na svijetu"...

Trinaestog aprila izabrani ste za predsjednicu Udruženja manekena Beograda s mandatom od godinu dana. Što radi i za što se bori drugarica predsjednica Tica?

"Moja jedina prava funkcija je izgleda da potpisujem virmane i da budem zakonski odgovorno lice za poslove Udruženja. Sve ostalo radi naša tajnica Bina koja je ovdje od osnivanja udruženja 1968. godine. Njoj se obraćaju za posao, za cijene, za sve... Mi smo kao Udruženje riješili problem radnog staža, socijalne i zdravstvene zaštite, ali nismo prebrodili muke oko statusa. Mnogi ugledni ljudi su mi obećali da ćemo i to srediti. Ništa, samo obećanja.

Udruženje ima preko 300 članova, od čega je svega njih 60 aktivno. Svaki član za usluge plaća osam posto od svojih honorara... Trenutno najviše problema nam zadaju privatni menadžeri koji nam kradu posao, zaradu, pa i manekene. Radi se o nelojalnoj konkurenciji privatnih lica, fotografa, menadžera, čak i ljudi iz propagande velikih radnih organizacija... Inače, zbog stabilizacije posao nam je u opadanju, dok je prijava novih članova sve više. Mislim da je to samo trenutna kriza"...

Zaljubljeni ste u ovu vašu "umjetnost"?

"Volim ovaj posao zbog putovanja i para. Vidjela sam Ameriku, New York i Washington, bila sam u Parizu, Hagu, Amsterdamu, Brnu, Pragu, Varšavi. Na jesen idemo u Kinu. Ovog proljeća, samo dva dana sam provela kod kuće... Dosta dobro zarađujem. Od 20 - 30.000 dinara mjesečno, ali imam i velike troškove".

Vi ste sada na vrhuncu. Traženi ste, možete da dobijete ogromne honorare, ima i filmskih ponuda?

"Radim isključivo po cjeniku koji je svima dostupan. Imam štednu knjižicu i na njoj ni dinara. Volim pare u ruci... Što se filma tiče. Ima ponuda. Ipak, nisam oduševljena, igrala sam u "Treneru", jer sam bila uvučena...

Onda mi je Bulajić nudio uloge u "Šćepanu" i "Visokom naponu". Došao je i da razgovaramo, ali kada je video da nemam velike grudi sve mu je bilo jasno. Tako sam ga bez riječi odbila!"

Postoji li nešto što ne volite, nešto što kao gorku pilulu gutate dok radite na pisti?

"Smeta mi što, dok radim, trošim strašno mnogo vremena. Nemam nikakvih uvjeta, ni mogućnosti da se obrazujem, da čitam. Neprestano sam u pokretu".

Kakva je Ljiljana Tica kao djevojka za kojom se okreću i djevojke i mladići?

"Ne idem kod frizera, ne šminkam se, puder uopće ne upotrebljavam. Volim sportsku garderobu i preporučujem je svima koji su mladi jer mislim da mladost može sve nositi, a da ostane lijepa. Sva ona odjeća koju nosim na pisti često mi se smuči, zgadi, ponekad otkupim nešto, ali samo ono što je lepršavo, komotno, u čemu se osjećam slobodno.

Ne ističem obline. Nemam ih, zato se nisam ni slikala za "Playboy". Njegujem tijelo trčanjem, vozim bicikl, a u posljednje vrijeme dižem utege, dva od po tri kilograma... Vidite ove mišiće...?"

Tekst: M. L. (Intervju, 1981.)