Kako se nosite sa stresom: Postoje tri vrste ljudi od čelika, plastike i stakla

Kažu da “materijal” od kojeg smo “napravljeni” zavisi od svakodnevnih prepreka koje nam život postavlja. Tako možemo biti osjetljiva osoba od stakla, čovjek od plastike, ali i od čelika. Zapravo, riječ je o tri najčešća tipa odgovora na stres.

Kada je riječ o mentalnom i emocionalnom zdravlju, postoji jedan odlučujući faktor – naše razumijevanje koji mehanizam odbrane treba da iskoristimo kako bismo prevazišli probleme. Dva najpopularnija mehanizma su bježanje (izbjegavanje) i stajanje (nepružanje otpora).

Priča se tokom života stalno ponavlja – suočavamo se sa životnim preprekama, patimo strašno i krivimo sebe što nismo shvatili kako da iz svega toga izađemo, po mogućnosti nepovrijeđeni, piše Cdm.me.

Ipak, umjesto da kažnjavamo sebe i tražimo krivca, treba da obratimo pažnju na vrlo važnu stvar. Činjenica je da je želja da pobjegnemo ili stoički podnosimo udarce zapravo “programirana” reakcija mozga. Figurativno rečeno, to su “fabrička podešavanja” koja mogu da se nadograde i unaprijede! Baš kao što radite sa mobilnim telefonom.

Ta “fabrička podešavanja” pomažu nam da preživimo, i pomogla su nam u mnogim situacijama, čak i kada nismo bili svjesni. Ali, ona će nas rijetko odvesti do sreće. Kad bolje razmislimo, preživjeti nije isto što i biti srećan, zar ne?

Iz ovoga možemo zaključiti da je naša otpornost direktno povezana sa kvalitetom života, a dublje razumijevanje mehanizma otpornosti može mnogo da vam pomogne.

Zašto je nečiji mozak otporan na stres, a nečiji ne?

Većina ljudi često razmišlja o ovome. Zašto nesreću i nepovoljne okolnosti podnosimo i vidimo drugačije? Neki ljudi su kao stijene, i njima se obično divimo na upornosti, optimizmu i sposobnosti da sve prevaziđu. Drugi se odmah slome, neki nikada više ne uspiju da se “sastave”.

Ključ otpornosti leži u našem mozgu. Ljudi koje doživljavamo kao otporne na stres imaju takav mozak, a pritom znaju kako da “isključe” anksioznost i iracionalne misli u ekstremnim situacijama.

Naučnici sa Univerziteta u Njujorku sproveli su zanimljivu studiju, tokom koje su otkrili direktnu vezu između odgajanja djeteta u zdravoj vezi i sredini i njegove sposobnosti da se bori sa stresom i anksioznošću u odraslom životu.

Dakle, i to potiče iz djetinjstva. Djeca na koju se obraća malo pažnje, nose taj trag u svom mozgu. Najviše je pogođena amigdala, dio mozga zadužen za kontrolisanje straha i emocija. To znači da dijete koje u djetinjstvu nije imalo dovoljno pažnje i nije se osjećalo bezbjedno, u budućnosti ne umije dobro da vlada svojim emocijama.

Da li ste vi osoba od plastike, stakla ili čelika?

Ljudi od čelika

Stres se bukvalno “odbija” o ove ljude. Ipak, takav odgovor na stres može biti veoma štetan; može da nosi više rizika nego dobiti. Naime, kada se potpuno izolujemo od stresa, propuštamo priliku da naučimo važne životne lekcije. Ne postoji način da steknemo nova iskustva, koja bi nam pomogla da kasnije u životu ne ponavljamo takve greške.

Ipak, nijedna osoba na svijetu nije potpuno otporna. Niko nije potpuno napravljen od čelika. Maska hladnoće koju ljudi nose na licu čisto je emocionalna, i kao takva sklona pucanju, i to kada se osoba najmanje nada. Moramo da shvatimo da niko od nas ne može i ne treba da bude zid o koji će se problemi bukvalno odbijati. Tako nikuda nećemo stići. Naš zadatak je da usavršimo potrebne vještine koje će nam pomoći da se nosimo s problemima na najbolji način, ali i da ih riješimo.

Ljudi od plastike

Najveći broj ljudi na svijetu koristi baš ovu strategiju. Ljudi “od plastike” već imaju neku “ranu” izazvanu stresom ili nekim teškim problemom. Takvi ljudi su fleksibilni, elastični poput plastike, i to ih istovremeno čini otpornim. Tako “savitljivi”, oni su mnogo puta imali osjećaj da će pući, ali uglavnom se izvuku.

Ljudi od stakla

Ovo je definitivno najgori mehanizam. Kada se staklo slomi, više nema pomoći. Takve ljude i manji problemi mogu da unište, da ih rastave na djeliće koje više niko ne može da sastavi. Ljudi od stakla ili potpuno otupe i otuđe se od svega i svih, ili budu potpuno uništeni.

Ključ zdrave otpornosti

Kako da postanemo otporni i istrajni? Kako da ne puknemo pred udarcima sudbine? Ključ zdrave otpornosti postoji – morate da nađete sredinu između snage i fleksibilnosti, da dostignete nivo zrelosti koji će biti dovoljan da možete da kontrolišete svoje emocije, ali i da postavite prioritete i promijenite svoj način razmišljanja i mehanizam odbrane.

Ako dopustimo urođenom mehanizmu da preovlada, na kraju ćemo postati ljudi od stakla i slomiti se kada naiđe najmanja životna prepreka.

Ako vam mehanizam čelika djeluje kao najbolji izbor, ne zalijećite se. Ta taktika će vam uzeti svu energiju i učiniti da razmišljate samo o tome da ne budete povrijeđeni. Istovremeno ćete pravi život staviti na čekanje.

Možda se s pravom pitate: Ako nijedna od strategija nije dobra, šta da radimo? Odgovor je – vjera u sebe i vjera da zaslužujete bolje.

Ključ je da postanete neki “materijal” između plastike i bambusa. Materijal koji je fleksibilan, ali u isto vrijeme izdržljiv, i dozvoljava da prevaziđemo teškoće.