Jeste li već probali: Kako je naan, nekada kraljevski hljeb, postao jedno od najpopularnijih jela

Mekan poput jastuka, naan - dizano ravno pecivo popularno u Južnoj Aziji - u kombinaciji s bogatim, kremastim umakom od 'butter chickena' predstavlja jednu od najomiljenijih 'comfort food' kombinacija u regiji, ali i jedno od najpoznatijih indijskih jela u svijetu.

I dok se pikantni, aromatični umak često smatra glavnom zvijezdom, bez svog skromnog partnera izgubio bi veliki dio čari.

Žilavost naana daje teksturu svakom zalogaju, a njegov blagi okus savršeno nadopunjuje začine i aromu umaka. Zapravo, ovaj svestrani hljeb nenametljivo "nosi" jelo s kojim se služi, dopuštajući glavnom sastojku da zablista.

Trending

Najbolje sa streaminga: 10 TV serija zbog kojih ćemo pamtiti 2025. godinu

Upravo zato naan je postao jedan od najpopularnijih hljebova na svijetu. Nedavno je 'butter garlic naan' - aromatična verzija klasičnog naana - zauzeo prvo mjesto na listi najboljih hljebova prema Taste Atlasu.

Priprema se tako što se vrući naan premaže maslacem i pospe obilnom količinom sitno sjeckanog bijelog luka. Na listi se našao i "aloo naan", punjen krompirom začinjenim mješavinom začina i korijanderom.

Iako su danas naan i njegove varijacije nezaobilazni u restoranima indijske i bliskoistočne kuhinje, nekada su se služili isključivo na dvorovima islamskih vladara.  Kako je ovaj hljeb stigao iz kraljevskih kuhinja na naše tanjire, piše BBC.

Prije oko 1h

Kao iz pekare: Donosimo recept za najmekanije kifle

Porijeklo iz drevne Perzije

Porijeklo naana nije potpuno jasno, ali mnogi historičari hrane vjeruju da potiče iz drevne Perzije, budući da naziv dolazi od perzijske riječi za hljeb. Perzijanci su ga pravili od brašna i vode, a pekao se na zagrijanom kamenju.

Naan je na indijski potkontinent stigao sa sultanima koji su vladali velikim dijelovima regije između 13. i 16. stoljeća. Muslimanski vladari donijeli su kulinarske tradicije Zapadne i Centralne Azije, uključujući i korištenje tandoora, glinene peći.

Indo-perzijski pjesnik Amir Khusrau u svojim zapisima s dvora spominje dvije vrste naana: naan-e-tanuk (tanak i nježan) i naan-i-tanuri (deblji, napuhnut hljeb pečen u tandooru). Tokom Delhijskog sultanata, naan se uglavnom služio uz mesna jela poput kebaba i keeme.

Luksuz rezervisan za elitu

Kraljevski kuhari dodatno su unaprijedili pripremu naana uvođenjem posebnih tehnika miješenja i dodavanjem kvasca, tada rijetkog sastojka, kako bi hljeb bio mekši i prozračniji. Zbog složene i skupe pripreme, naan je dugo bio luksuz namijenjen isključivo aristokratiji.

18.12.25. 19:22

Recept za domaću makovnjaču kakvu su naše nane i bake pravile

Tokom Mugalskog carstva, koje je trajalo naredna tri stoljeća, tradicija se nastavila. Postojali su specijalizovani kuhari, tzv. naan bais, koji su razvijali nove varijante, od slojevitog naan-e-warqi do manjih hljebova koji su bolje upijali umake.

Neki naani su čak dobijali imena po kuhinjama u kojima su nastajali, poput Baqir Khanija, nazvanog po visokom dvorskom zvaničniku.

Od kolonijalnog do globalnog jela

Tokom britanske vladavine naan je ostao hrana elite, ali je zahvaljujući putovanjima britanskih činovnika stigao i na Zapad. Vremenom su složene tehnike pojednostavljene, pa je naan postao dostupniji široj populaciji.

Danas se pravi od brašna, jogurta i kvasca, tijesto se ostavlja da naraste, oblikuje ručno i peče u vreloj glinenoj peći dok ne nabubri i ne dobije karakteristične smeđe mrlje. Prije posluživanja premaže se maslacem ili ghee masnoćom.

Nova era kreativnosti

Devedesetih i dvijehiljaditih godina naan doživljava novi val inovacija. Restorani širom svijeta počinju ga puniti sirom, povrćem, mesom i čak tartufima.

"Naan je Indiji dao globalni kulinarski identitet. On simbolizira pluralizam i suživot različitih kultura", kaže chef Suvir Saran.

Iako se naan vezuje i za druge kuhinje Bliskog istoka i Južne Azije, njegova povezanost s Indijom ostaje duboka i trajna.