Potvrđena jeziva informacija: Naučnici prvi put otkrili mikroplastiku u ljudskoj krvi

Nažalost, potvrđeno je - u venama mnogih od nas teče plastična prašina...

Rezultati najnovije studije koja je tražila mikroplastične zagađivače u ljudskim tkivima ne bi trebali biti iznenađenje. Naposljetku, gotovo nijedno mjesto na Zemlji nije bez ovog zagađivača, od najviših planina do naših najintimnijih organa...

Ipak, spoznaja da prožima i našu krv donosi novu svijest o tome koliko je plastičnog otpada postalo ekološki problem koji se širi.

Trending

Kantonalno tužilaštvo USK: Trostrukom ubici Mehmedu Vukeliću (61) potvrđena optužnica

Istraživači s Vrije Universiteit Amsterdam i Amsterdamskog univerzitetskog medicinskog centra analizirali su uzorke krvi uzete od 22 zdrava anonimna darivatelja na tragove uobičajenih sintetskih polimera širine od 700 nanometara.

Nakon što se tim potrudio da svoju opremu ne bi zagađivao i testirao pozadinske razine plastike, dvije različite metode za identifikaciju kemijskog sastava i mase čestica otkrile su dokaze nekoliko vrsta plastike u 17 uzoraka.

Iako su se tačne kombinacije razlikovale između uzoraka, mikroplastika je uključivala polietilen tereftalat (PET) - koji se obično koristi u odjeći i bocama za piće - i polimere stirena, koji se često koristi u dijelovima vozila, tepisima i spremnicima za hranu.

U prosjeku je izmjereno 1,6 mikrograma plastičnog materijala na svaki mililitar krvi, pri čemu je najveća koncentracija bila nešto više od 7 mikrograma.

Istraživači nisu mogli dati preciznu analizu veličina čestica zbog ograničenja metoda ispitivanja. Sigurno je, međutim, pretpostaviti da bi tijelo lakše primilo manje čestice bliže granici od 700 nanometara analize nego veće čestice veće od 100 mikrometara.

Šta sve to znači za naše zdravlje i dobrobit na duge staze, nije u potpunosti jasno...

S jedne strane, još uvijek postoji toliko toga što jednostavno ne znamo o hemijskim i fizičkim učincima sićušnih plastičnih materijala smještenih u našim ćelijama. Studije na životinjama upućuju na neke ozbiljne zabrinjavajuće učinke, ali tumačenje njihovih rezultata u kontekstu ljudskog zdravlja daleko je od jednostavnog.

Ipak, problem je sve veći, a plastični otpad koji ulazi u naše oceane trebao bi se udvostručiti do 2040. Kako se sve te odbačene cipele, kese, naljepnice za kruh, volani i omoti od čokolade postupno raspadaju, veća koncentracija mikroplastike postupno će pronaći svoj put u naš krvotok.

Ako je doza ta koja stvara otrov, moguće je da bismo u nekom trenutku mogli prijeći granicu gdje bi relativno bezopasni tragovi stirena i PET-a mogli početi imati alarmantne učinke na način na koji naše stanice rastu. Pogotovo tokom ljudskog razvoja.

"Također općenito znamo da su bebe i mala djeca osjetljiviji na izloženost kemikalijama i česticama", rekao je Dick Vethaak, ekotoksikolog na Vrije Universiteit Amsterdam. "To me jako brine."

Nažalost, ovo je još jedan dokaz da prašina koju proizvodi naš sintetički svijet nije u potpunosti filtrirana u našim plućima i crijevima.

Tu je i pitanje pluta li plastika u plazmi ili su je progutala i bijela krvna zrnca. Svaki scenarij imao bi posljedice na to kako se čestice kreću i na koje tjelesne sisteme mogu najviše utjecati. Bit će potrebno puno više istraživanja na većim, raznolikijim grupama kako bi se mapiralo kako i gdje se mikroplastika širi i nakuplja u ljudima te kako je naše tijelo na kraju odbacuje.

Ovo istraživanje objavljeno je u Environment International.