Naučnici žele oživjeti još jednu izumrlu životinju: Da li je moguće vratiti tasmanijskog tigra?

Tasmanijski tigar ili tilacin dugo je bio tužna "ikona" izumiranja koje su uzrokovali ljudi.

U 1800-ima i ranim 1900-ima, europski kolonizatori u Tasmaniji krivo su okrivili tobolčara mesoždera veličine psa, prugastog tigra, za ubijanje njihovih ovaca i kokoši.

Doseljenici su poklali hiljade životinja, mijenjajući životinjske kože za vladinu nagradu. Posljednji poznati tasmanijski tigar provodio je dane hodajući po kavezu zoološkog vrta u Hobartu (Tasmanija) i umro je od zanemarivanja 1936, podsjeća Scientific American.

Trending

Uživo iz Zagreba s utakmice kvalifikacija za Eurobasket: Hrvatska - Bosna i Hercegovina 40:37

Sada bi ovo stvorenje moglo postati simbol inicijative koja nastoji stvoriti nove verzije izgubljenih vrsta. Colossal Biosciences, teksaška tvrtka, o kojoj su mediji već pisali kada su otkrili da planiraju oživjeti vunastog mamuta, objavila je da će njen drugi projekt biti oživljavanje tasmanijskog tigra.

Australski naučnici od 1999. nadaju se da će upotrijebiti nove genetske tehnologije kako bi pokušali vratiti ovu životinju iz mrtvih.

Kada je vrsta izumrla, Tasmanija je izgubila svog vrhunskog grabežljivca. U teoriji, ponovno uvođenje tasmanijskog tigra u prirodu moglo bi pomoći u ponovnom uspostavljanju ravnoteže u preostalim šumama Tasmanije uklanjanjem bolesnih ili slabih životinja i kontroliranjem preobilnih biljojeda poput valabija i klokana, kažu neki istraživači.

No rani pokušaji kloniranja životinje iz DNK muzejskih primjeraka nisu uspjeli, a napor nije privukao značajna sredstva - sve do ove godine.

Colossal Biosciences, čiji su suosnivači genetičar George Church s Univerziteta Harvard i tehnološki poduzetnik Ben Lamm, surađuje s Andrewom Paskom sa Univerziteta u Melbourneu, koji je već sekvencirao većinu genoma tasmanijskog tigra.

Kažu da je ova životinja savršen kandidat za "vraćanje u život", jer je relativno nedavno izumrla, DNK dobre kvalitete je dostupan, a njegov plijen i dijelovi njegovog prirodnog staništa još uvijek postoje.

Nakon što je ovo partnerstvo uspostavljeno, Pask sada kaže da je razumno očekivati ​​da ćemo imati tasmanijskog tigra za jednu deceniju.

Ta bi prva 'verzija' mogla biti "90 posto tasmanijski tigar", kaže on, iako je krajnji cilj 99,9 posto. Naposljetku – nakon mnogo godina praćenja modificiranih životinja u velikom zatvorenom prostoru – Colossalov cilj je pustiti održivu, genetski raznoliku populaciju od možda 100 zamjenskih tasmanijskih tigrova u divljinu.

Međutim, i ovaj i projekt oživljavanja mamuta još uvijek se suočavaju s mnogim preprekama, a dio naučnika nije optimističan u pogledu projekta.

Stručnjak za sisare Kris Helgen iz Australskog muzeja, koji je 2009. godine radio na sekvencioniranju mitohondrijskog genoma tasmanijskog tigra, smatra da će ovo biti nemoguć pothvat - tu su tehnički izazovi, ali i etička zabrinutost, dodaje i Carol Freeman, istraživačica životinja na Univerzitetu Tasmanija.