Doktor antivakserima: Liječit ćemo vas, ali preziremo vaš štetočinski mozak

Srđan Lukić, beogradski stručnjak i pulmolog koji živi i radi u Izoli u Sloveniji, jučer je na društvenim mrežama opisao iskustvo jednog pacijenta, oboljelog od COVID-a, te je poslao poruku i antivakserima.

Njegovu poruku objavljujemo u cijelosti:

"Svakako da neću moći zapamtiti sve COVID-pacijente koji su prošli kroz moju bolnicu, ali jednog svakako neću zaboraviti. U pitanju je pacijent srednjih godina koji je na prijemu u bolnicu u anamnezi naveo: 'Nisam se cijepio protiv covida jer želim virus preboljeti prirodno.'

Trending

Dirljivo pismo zaposlenika OŠ Prečko: Srca su nam slomljena, ali niste sami. Tuga je cijena ljubavi

Nakon toga je zbog COVID-upale pluća neko vrijeme ležao na COVID-odjelu gdje je, prirodno, dobivao dodatni kisik, prirodnu antikoagulantnu terapiju da bi se prirodno spriječio nastanak tromboembolije i još nekoliko specifičnih i nespecifičnih, nadasve prirodnih lijekova.

Pošto je zbog slabog stanja bio u krevetu, prirodno su ga njegovale medicinske sestre, i povremeno je, prirodno, bio na snimanju pluća kako bi se potvrdilo da bolest progresira, što se već vidjelo klinički. Zbog toga je, prirodno, prebačen na potentnije modalitete oksigenoterapije.

Zbog dalje progresije bolesti bio je, prirodno, prevezen u drugu ustanovu, višeg ranga. Tamo je, prirodno, liječen u jedinici intenzivne terapije, gdje je za njega, prirodno, brinulo još više liječnika i sestara. Uz pomoć prirodne tehnologije, danas dostupne. Preživio je.

Nakon toga je zbog, ovaj put zaista prirodne, slabosti svih mišića zbog dvomjesečnog ležanja, upućen u treću ustanovu, na rehabilitaciju, kako bi ga digli na noge. Opet angažiranje prirodnog saniteta uz pratnju. I nakon toga još bar jedno mjesec dana, prirodne, rehabilitacije.

Nakon rehabilitacije bit će mu potrebno bar još šest mjeseci, ako ne i godinu dana, da dođe blizu razine fizičkih mogućnosti koje je imao prije bolesti. Vjerojatno nikada neće uspjeti dostići istu razinu koliko god se, prirodno, trudio. Ali to je ono što je i želio. Ili ipak ne?

Da smo poštovali njegovu inicijalnu želju, koje se on svakako odrekao onog momenta kada je zakoračio u bolnicu, i da smo ga pustili da prirodno preboli virus, njega nakon par dana već ne bi bilo. On je preživio uz pomoć desetina ljudi koji se, evo, već dvije godine lavovski bore.

Cjepivo je došlo prije godinu dana i nažalost nije ispunilo sva očekivanja. Ali je i više nego dovoljno da spriječi ovakve teške oblike bolesti. I zato je nemoguće opisati osjećaj kada svaki dan gurate sebe do maksimuma da ispravite ono što je moglo da se riješi jednostavnim cijepljenjem.

Mi ne biramo svoje pacijente. Podjednako liječimo i one koji su odgovorni prema sebi i ove druge. Ali i mi smo ljudi, sa svim spektrom emocija koje su, kako pandemija teče, sve naglašenije. Te emocije ne utječu na naš posao, ali utječu na nas osobno. I na poslu i van njega.

I zato ne možemo šutke gledati poteze raznoraznih anonimnih i javnih osoba koje iz svog sebičluka i samoživosti, ljudske gluposti, ograničenosti i zatucanosti, rade sve kako bi sabotirali borbu protiv virusa i otežali nam posao. To nije samo pitanje razuma, nego i emocija.

Kao što svako ima pravo pozivati se na svoje slobode i pravo ponašati se kako mu se digne, isto tako i mi imamo pravo da nas bole ku*ci za to vaše trabunjanje i bulažnjenje koje je samo paravan za vaš egocentrizam. I ne, ne zanimaju nas vaše filozofije, to se žalite mami.

Kada jednog dana zbog svoje gluposti zaglavite u bolnici, a to će se dogoditi, liječit ćemo vas po svim protokolima, ali ne očekujte ni zrnce empatije jer to nećete dobiti. Bit ćemo poslovično uljudni, ali znajte da iza toga preziremo svaku vijugu vašeg štetočinskog mozga. Doviđenja."