Popodne babinog sina

Rečenica Alije Izetbegovića da jedno misli prijepodne a drugo popodne, citirana je, parafrazirana, ironizirana i istrošena do banalnosti. Izetbegović otac nije se odrekao tog svog političkog mnijenja, navodeći da mu nije bilo lako donosti teške odluke u nimalo lakom vremenu. To treba uvažiti, posebice s obzirom na njegove političke i državničke gabarite.

Bakir Izetbegović je imao 23. i 24. 1. 2019. svoje prijepodne i popodne, kojima je do besmisla karikirao očev politički nazor. Sin Izetbegović uspio je da napravi politički džumbus s međunarodnim odjekom, u nevelikom vremenskom razmaku.

Upostava entiteta Republika Srpska značila je međunarodno prihvatanje velikosrpskih pretenzija prema BiH i učinaka agresije u njoj. RS je spomenik genocidu, omalovažavanje bh. države i teška uvreda za žrtve agresije i sve Bosanke, Bosance, Hercegovke i Hercegovce. Dakle, osnovano je postaviti pitanje naziva Republike Srpske s (međunarodno)pravnog, historijskog, demokratskog, moralnog i sociopsihološkog stanovišta. Da li je to ostvarivo, nije preveć zanimalo ni inicijatore iz vrha SDA. Pokušali su, po ko zna koji put, demonstrirati monopolnu državotvorno-multietničku brižnost SDA koja je, ionako, bez pokrića.

Popodne babinog sina pred novinarima donijelo je stavove – od konfuznih do besmislenih. Uz ostalo, Izetbegović je naveo da su u RS-u Bošnjaci i Hrvati građani četvrtog ili petog reda (kao do juče to nisu bili), da je RS «nastala na kostima ljudi, na genocidu» (što, dakako, nije novost). Ali zašto je povratak Bošnjaka tamo slabašan a njihov položaj nesiguran. Znano je od početka da povratak SDA ne zanima, jer su joj nevoljnici iz istočne Bosne bitna glasačka baza u sarajevskom i tuzlanskom kantonu i šire. Potom Izetbegović kaže da nije sporno da Republika bude Srpska ali da bude i Hrvatska i Bošnjačka (šta je s Ostalim?) ili s neutralnim nazivom. Jah, a kako to izvesti?

I onda potpuna relativizacija najave apelacije: «SDA neće izazvati krizu, sve ćemo uraditi da nađemo rješenje (...) Dat ćemo pola godine, recimo, ako se stabliziraju odnosi, i mi ćemo promijeniti stav». Sažimajući polurazgovjetne Izetbegovićeve poruke, može se zaključiti kako traži od vladajućih u RS-a da prestanu dovoditi u pitanje bh. državu, njene zakone i već dogovoreno, pa apelacije biti neće.

Naravno, u RS-u su se uhvatili samo najavom zahtjeva za provjeru ustavnosti naziva tog entiteta. U velikosrpskom zanosu, to su shvatili kao dokaz opravdanosti neustavnih, protuzakonitih i antidejtonskih akata i političke destrukcije političara tog entiteta. Pa i najavili da će ići korak dalje.

Čelnici bitnih stranaka RS-a zahvalili su Izetbegoviću što ih je ujedinio u odbrani «Srpske». Isto tako su zahvaljivali Harisu Silajdžiću zbog odbijanja ustavnih promjena (tzv. Aprilski paket). Predlagali su i podizanje spomenika osnivaču Stranke za BiH. Toliko o vjerodostojnosti nazovi bošnjačkih vođa i prvobranitelja bh. države. Toliko i o njihovoj političkoj pameti. Znano je gdje su danas Silajdžić i njegova stranka, gdje li će sutra biti Izetbegović i SDA?

Živnula je odmah i Rusija. Ambasada Ruske Federacije u BiH predložila je partnerima iz Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira (PIC) da bude održana hitna vanredna sjednica zbog namjere SDA da dovede u pitanje dejtonsko ime Republike Srpske: "Smatramo takve izjave opasnim pokušajem revizije mirovnog sporazuma, što podriva stabilnost u zemlji te komplikuje formiranje institucija na svim nivoima". Na sjednicama PIC-a predstavnici Rusije su godinama protiv bilo kakve osude antidejtonskog ponašanja vlastodržaca iz RS.

Što se tiče visokog predstavnika Valentina Inzka, njegovo reagovanje treba »objesiti mačku o rep» kao i čitav njegov unedogledni mandat. Čovjek koji je podnio tolika omalovažavanja i vrijeđanja od Milorada Dodika - a nije preduzeo baš ništa da odbrani čast funkcije koju vrši i ličnu - ne poštuje sebe. Kako onda poštivati njega i njegove stavove.

Kada je riječ o upozorenju i traženju misije Evropske unije u BiH, o njihovom autoritetu i valjanim procjenama govori saglasnost sa sumnjivim ishodom oktobarskih izbora. Tome treba dodati i bezrezervnu podršku Misije EU kompromitovanoj Centralnoj izbornoj komisiji BiH.

I vijest bez komentara: «Zbog djelimične blokade vlasti u Washingtonu, u američkoj Ambasadi u BiH nisu bili u mogućnosti da daju stav u vezi sa inicijativom SDA».

Na kraju, Izetbegović vjeruje da će mu se pridružiti stranke iz Bh. bloka u formiranju federalne i državne vlasti. Bilo kako bilo, nastavlja se postizborno mrcvarenje bh. države. To dodatno depresira rezignirane građane. Sve ovo potvrđuje da je dejtonsko ustavno uređenje učinilo državu nefunkcionalnom a društvo disfunkcionalnim.