Igra crvenih linija

Na zajedničku izjavu čelnika SDA, DF, SBB Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Fahrudina Radončića i intervju visokog predstavnika Valentina Inzka za  TV Al Jazeera (26. 2. 2020.), sutradan je gotovo psihotično reagovao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vođa SNSD-a Milorad Dodik.

Dodik je, uz ostalo, poručio: "Ne možemo prihvatiti odluku Ustavnog suda jer je ona neustavna." Dakle, odlukom najvišeg bh. suda o tome da je titular državnog zemljišta država - što je i jedino logično - i dalje je prekoračena dodikovska crvena linija. Tu frazu koristila je i vodeća trojka patriotskog bloka, upozoravajući Dodika da je ne prelazi. Inzko je, pak, kazao da je Dodik prešao crvenu liniju odbijanjem odluke Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom zemljištvu u Republici Srpskoj. Biće baš zanimljiv nastavak igre crvenih linija.

Odlučno moljakanje - Mediji su iz istupa predsjednika triju stranaka u prvi plan stavljali upozorenje da će odgovoriti odlučno i snažno na ugrožavanje teritorijalnog integriteta, suvereniteta i ustavnog poretka BiH. I naglasili da se o tome ne pregovara, kao ni o sastavu Ustavnog suda BiH.

Međutim, jednaku težinu ima poziv Dodiku na razgovor i gotovo molba trojke da se "vrati radu u institucijama BiH, na način kako to predviđaju Ustav i zakoni BiH". To je iznio Komšić, kazavši o Dodiku da "ne možete baš uvijek racionalno razgovarati sa njim (...) teško je racionalno pristupiti takvom mentalnom sklopu". Pozivanje Dodika na dijalog je i zbog stranog pritiska. Prethodno se za to založio šef misije Evropske unije Johann Sattler, koji ne voli priče o crvenim linijama. U saopštenje tzv. Kvinte (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija) ponavlja se da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće, osuđuje secesionistička retorika, blokade i ultimatimi i sve to naziva štetnim za razvoj zemlje i njeno približavanje EU. Nema prijetnji sankcijama.

Izetbegović je u ime trojke tražio od OHR i Tužilaštva BiH da reaguju na Dodikovo ponašanje (a, istodobno, ga zovu na razgovor) i naružio ih što to ranije nisu uradili. Podsjećamo na vijest: "Bakir Izetbegović, nakon sjednice Predsjedništva SDA (21. 2. 2020.), kazao je da će Klub zastupnika SDA u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine pozvati i druge klubove da protiv Milorada Dodika i Željke Cvijanović podnesu krivične prijave." Pa, odustao.

Bh. zvaničnicima, pa ni iz SDA, niko nije branio da i ranije podnose krivične prijave protiv kolega političara zbog neprovođenja odluka ustavnih sudova. Bilo je itekako razloga za to.  

Izetbegović je pozvao lidera HDZBiH Dragana Čovića da im se pridruži u odbrani ustavnog poretka i zahtjevu da vlast profunkcioniše. I zaoštrio porukom da ne bi bilo dobro da HDZ bude na drugoj strani. A Dodika opomenuo da je 5. korpus Armije BiH bio nadomak Banje Luke.

Toksične nebuloze - U nastojanju da urazumi Dodika, Komšić ga je podsjetio da je upravo u Predstavničkom domu Parlamenta BiH na odlučivanju grant koji bi dobro došao i RS-u.

Paradoksalno, SNSD je ignorisao tu tačku, ali je bilo dovoljno glasova da RS dobije novac. Još je paradoksalnije moliti Dodika  za dijalog kad je, primjerice, potegao pitanje entitetskog vitalnog interesa, što je omogućilo Narodnoj skupštini RS da spriječi posjetu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića BiH i, još bitnije, odbije sporazum između EU i BiH kojim bi Evropska granična i obalska straža (FRONTEX) pomogla bh. državi u čuvanju granice u vrijeme migrantske krize. Poziv Dodiku znači političko legitimiranje njegovog nelegalnog djelovanja.

Dodik je i u ovoj prilici izrekao niz objeda, uvreda, neistina - nastavljajući s politikom mržnje, velikosrpskog i ratnohuškačkog naboja: "(...) postoji interes Bošnjaka da eliminišu Srbe i Hrvate iz BiH (...) Bošnjaci mrze Srbe (...)". Tome treba dodati i nazivanje svih Bošnjaka muslimanima, što u posljednje vrijema radi i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Kad smo kod toga, Dodik će: "Banjaluka pripada Republici Srpskoj i Srbima. Banjaluka više pripada Vučiću nego Izetbegoviću. Republika Srpska je više zagledana u Srbiju nego u Bosnu i Hercegovinu".

Goodbaye Mile -  Opozicioni ortaci SDS i PDP, u nadmetanju sa SNSD-om i trabantima ko je više za ćosićevsko-miloševićevsko-karadžićevsko-mladićevsku "Srpsku", koriste svaku Dodikovu eskapadu da mu preotmu velikosrpski barjak kojim on mlatara više od decenije. Replicirajući na nedovni mucajući Dodikov slogan: "Goodbye BiH, welcome RS exit", predsjednik PDP-a Branislav Borenović uzvikuje: "Goodbaye Mile!".

E, to zavisi od međunarodnih autoriteta. Nema šta im Dodik  nije nagovorio. Za visokog predstavnika kaže da je "zlotvor prema srpskom narodu", da je "Inzko plaćenik međunarodnog faktora koji pokušava da se dodvori Amerikancima kao što je Metju Palmer (Matthew Palmer), koji prijeti (a on je za Dodika samo bezopasni trećerazredni američki funkcioner)". Uprkos tome, i iz ambasade SAD pozivaju na dijalog domaćih političara.

Vrhunac otrovne bedastoće je tvrdnja da Inzko podržava "pokušaj stvaranja islamske države pod plaštom projekta koji se zove 'Islamska deklaracija' Alije Izetbegovića". To podsjeća na propagandni velikosrpski uvod u agresiju na BiH, kada se za satanizaciju tadašnjih Muslimana koristila kvalifikacija da su islamski fundamentalisti i time smrtna prijetnja Srbima i drugima. Na kraju, to je dovelo do najstrašnijih ratnih zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, sve do genocida nad Bošnjacima. Negacija genocida je strateška tačka nove političke agresije velikosrpstva na BiH s obje strane Drine.  

Dodik je nesabran čovjek. Sebe je učinio sve težim ovisnikom o moskovsko-beogradskim stimulatima. Nagon samoodržanja tjera ga i na pomirljive poruke, uz nezaobilaznu dozu iracionalnosti i kontradiktornosti: "Republika Srpska ima legitiman cilj da preferira izvorni Dejton i nadležnost (...) U Republici nema niti jedan plan za secesiju, nije donesena ni jedna odluka u tom pravcu". Pa zatim evropsko-demokratska po(r)uka: " Incko i drugi stranci u BiH ignorišu dijalog u BiH, ustavna prava i Dejtonski sporazum, osnovne vrijednosti i prava i slobode vezane za slobodu govora, koji su osnovna stvar u Evropi".

Dobra mu je ova o slobodi govora. Kakva je, recimo, u Putinovoj Rusiji, Vučićevoj Srbiji, Dodikovoj "Srpskoj". Sloboda jednogovora.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.