Vazduh trepti kao da nebo gori

Dobro došli u kolumnu gdje čitatelji nemaju neki veliki respekt prema autoru koji nikome ništa neće ostaviti, zaboravljenom pjevaču koji više od 20 godina nije imao hit, koji ganja koke od 50 godine... i navija za FK Željezničar!

Uvijek pred Novu godinu on vas maltretira pričama "kako je nekada bio popularan", kako je nekada on odbrojavao "10,9,8,7... sretna Nova godina!" i tjera vas da gledate insert koji dokazuje da je jedne Nove godine bio toliko omiljen da ga je čak i Halid poljubio!

Ovo je naša posljednja kolumna u ovoj godini, u kojoj za razliku od "prve kolumne u novoj godini" ne obećavam "da ću marljivo učiti i raditi", nego rekapituliram postignuto, slično kao kada se političari hvale šta se sve napravilo (i koliko je duga napravljeno) za njihova mandata. Malo se pohvalim koliko sam uradio radio emisija, napisao kolumni:

Kolumne: Elvis J. Kurtović

To se svake godine sve više pretvara u "uh, previše sam radio" i "moram hvatati  krivine u narednoj godini"...

Evo nečega što sam primijetio, a moglo bi se primijeniti da mi se olakša pisanje kolumni.

Studenti "ghostwriteri", koji su mi do sada pisali kolumne, počeli su da fušere i "ne unose dovoljno mog stila", "pa sve moram sam".

"Ne možeš se ni na koga osloniti" pa sam i ja, kao i koautor moje pjesme "Dabogda crko RnRoll" sa početka kolumne, zabrinut "kakav će današnji mladi svijet meni ostaviti".

Skontao sam da bih mogao da "prepakiram svoje stare kolumne" što bi malo ko primijetio, jer ih i malo ko čita, a i tako su pisane da se odmah zaborave...

Naime, neko je na FB objavio divnu sliku starih autobusa "londonera" sa "starinskim registarskom tablicama" i nazivima i brojevima linija:

Pa sam pronašao na stranici GRAS-a (nekad GSP) popis vozila i podatke o njima:

Onda sam skontao kako sam davno iz starog filma "Ram za sliku moje drage" isjekao kako je izgledala vožnja "londonerom" 1968. godine:

Uglavnom, pojma nemam koliko dugo pišem ove kolumne i koliko sam ih napisao (10 godina, 500 kolumni?) ali sam skontao da o čemu god počnem pisati – Ja sam o tome već pisao!?

Možda bih trebao raditi "remikse" svojih starih kolumni, da recirkulišem svoje stare ideje? Nisam džaba "loša kopija Brege"...

Elvis J. Kurtović: Loša kopija Brege

Recimo, naletio sam neki dan na jednu pjesmu koju sam vam davno priložio kao "moguću inspiraciju za čuveni hit Hotel California". Tad sam vam napisao kako se Ian Anderson sjetio da su na turneji po Americi kao band koji zagrijava publiku imali Eaglese, kako su Jethro Tull svirali tu pjesmu, i kako je moguće da su nenamjerno Eaglesi uzeli sličan slijed akorda.

No to nipošto "nije za tužbe" i ne pada mu na pamet da pomisli da je u pitanju "namjeran plagijat".

Ono o čemu trenutno "u remiksu kolumne" razmišljam: Da li je moguće da jednog dana ipak nasljednici Iana Andersona tuže nasljednike Eaglesa? Autorska prava zastarijevaju 70 godina nakon smrti autora, o čemu je bilo riječi u kolumni "My Baby Just Cares for Me".

Elvis J. Kurtović: My Baby Just Cares for Me

To što današnji autor misli "da je sve korektno i nije za suda" - to ne mora biti mjerilo nekim budućim pravnicima.

Naredna godina je značajna ne samo po pitanju "hoću li i ja za Halidom u Njemačku", nego i kada su u pitanju nova pravila o korištenju interneta.

Pitanje je hoću li ja moći nastaviti "da isjecam inserte za svoju kolumnu" Ili ćemo morati u budućnosti kao ilegalci da komuniciramo u šiframa?

Zato, da kolumnu završimo ovim davno isječenim insertom i našom starom lozinkom. Jesmo li je zaboravili ?

Ja: Vazduh trepti kao da nebo gori.

Vi: ?