Štraparijada

Siguran sam da će biti zabavno i djeci i odraslima i ne treba obraćati pažnju na sitne propuste na plakatu (ime headlinera festivala pogrešno napisano kao Ahbababi ). Ne treba nas brinuti što se dva "main eventa" (štraparijada i korida) održavaju isti dan, pa konji ispadoše "support act" bikovima na "main stageu", sumnja da, ako je pomoćni teren pod vještačkom travom, bikovi koji su trenirali na travnatoj i zemljanoj podlozi gube 0-15 u svakom gemu meča...

Ljetno je vrijeme period kada se sjetim moga druga koji je usamljen sjedio u jednom ugostiteljskom objektu u Crnoj Gori. Nigdje nikoga. Odjednom ga nešto lagano, kao neki veći insekt ili manji slijepi miš udari otpozada u glavu. Okrenuo se instinktivno vidjeti šta ga je to spucalo i primijetio konobara koji mu maše sa šanka i viče: "Šta'š popit'?". Bio je vrlo vješt da nepogrešivo pogodi gosta čepom od pive u glavu i tako, izbjegavajući hod po vrućini, primao narudžbe.

Ljetno vrijeme, kada mi se od vrućine ne pišu kolumne, podsjeti me na simpozij na kome je bio moj drug negdje u Herceg-Novom ili Budvi, ne sjećam se više. Bilo je tu dosta zgodnih kolegica, no njega je u hotelu zapao raspored da doručak, ručak i večeru sjedi za stolom s nekim starim dosadnim ljudima. Odlučio je "uzeti sudbinu u svoje ruke" tako što je tiho, diskretno prišao konobarici, objasnio joj da bi radije sjedio s dobrim kokama nego sa starim dosadnim ljudima, i pitao je može li ikako da ga od sutra premjesti.

Konobarica ga je strpljivo saslušala i ljubazno mu rekla:

"A razumijem ja tvoju muku... No onda bih te ja morala služiti, a ovako si kolegin rejon...!" 

Elvisova razmišljanja

Ljetno je vrijeme kad se malo manje radi a više razmišlja, i pravi trenutak za našu staru dobru rubriku Elvisova razmišljanja.

Još od malih nogu, kada su se košpice kupovale u fišecima u specijaliziranim kioscima "košpicarnama" (ne kao danas u "buticima za košpe") primjećivao sam neujednačenost kvaliteta košpi.

I nisam mnogo razmišljao o tome, drugi su me problemi mučili. Sada, kada mudrost dominira nad brzinom procesuiranja informacije, mislim da sam došao do razloga zašto su košpe kupljene u istom butiku jedan dan odlične, bogate, a drugi dan pune neuspjelih primjeraka.

Zaključio sam da je razloge trebamo tražiti u samoj strukturi tikve u kojoj se neke sjemenke formirane a neke još nisu, pa košpe ne mogu biti ujednačene kvalitete kao, recimo, čips...

Radio Days

Nakon što sam vas oduševio svojim mudrostima o košpicama, ide tipični ljetni "pad kvaliteta kolumne po ugledu na košpe". Idem pisati o onom što bih trebao pisati tek u "pemziji"...

Naime, malo mi je bezveze da na portalu Radiosarajevo.ba pišem o svojim najsretnijim danima - onima koje sam proveo i koje provodim na Radiju Sarajevo!

To mi liči na one medije koji sami sebe hvale u prilozima tipa "zavirimo malo u našu redakciju gdje mi vrijedno radimo za vas"...

No, morate me razumjeti, ja sam stari ljigavi pjevač čija je najčešće izgovorena rečenica u životu "vi ste najbolja publika na svijetu" i koji nemam nikakvu grižnju savjesti što se prodavao za novac i svirao za politička stranke.

Ja sam svirao za SVE političke stranke pa nisam napravio štetu, jer se to onda poništava...

Uglavnom... svi znamo da fizički izgled dosta utječe na uspjeh u poslu, ja sam to proučio i... zaposlio sam se na radiju!

Ali sada ne bih trebao pisati kolumnu Radio Days u fazonu čuvenog filma Woddyja Allena gdje sam prvi put čuo pjesmu South American Way od Carmen Mirande koju sam poslije puštao na Radiju Sarajevo.

O ovim sretnim danima (Pamtim samo sretne dane - Gaby Novak) ću pisati u "pemziji".

Sada vam samo iz svojih starih emisija prilažem jednu svoju izmišljotinu - tzv. Elvisov remix u kojoj sam slagao svoju ljubav prema muzici sa željom da svojem slušateljstvu dam i neku edukaciju uz uhuugodne glazbu: