Dragan Bursać: Tipov Drvar

U realnosti ovoj pravoj, Tipov Drvar je grad- slučaj. Zapravo veliko je pitanje i da li je grad. I u tom gradu sluđeni narod, između partizanske prošlosti, obećane četničke budućnosti i servirane ustaške sadašnjosti, levitira u svojoj bijedi.

Tipov Drvar je mala opština u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine ili u sjevernom dijelu Herceg-Bosne, po najnovijim željama, čestitkama i pozdravima Bože Ljubića, predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH. Tipov Drvar je do rata bio Titov Drvar, pa samo Drvar, da bi se na koncu pretvorio zajedničkim Čović-Dodikovim djelovanjem u vukojebinu.

Koji si ti tip?

No nije lijepo za Grad-heroj iz Drugog svjetskog rata u kojem je pokrenut ustanak protiv fašista i koji je pretrpio nacistički desant reći da je tek vukojebina. Zato ga i zovemo Tipov Drvar.

To je grad tipova, preciznije dva tipa, Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su zbog svoje «tipologije» ličnosti napravili nepopularnu vukojebinu kroz koju prolaze tek čopori pasa lutalica, izgubljeni turisti, koji udaraju navikagaciju u kolima, misleći da ne radi i Vučićevi posilni Dačić i Vulin u šizofrenoj misiji obnavljanja zapadnog srBstva. Eto, to je Tipov Drvar. To i mnogo više.

A mnogo više je teatar apsurda, ludilo nestvarno, koje se dešava u ovoj maloj opštini, tamo na zapadu.

Naprvo je, ako ne znate to, HDZ lokalni saopštio još u julu kako će 13. septembra proslaviti «Dan oslobođenja grada», tj. trenutak kada su bojovnici Herceg-Bosne «oslobodlili» Drvar od domicilnog srpskog stanovništva. Za one koji ne znaju, Drvar je prije rata bio većinski srpki grad. Kada kažemo većinski, mislimo baš, baš većinski. I to ispražnjeno, pa nekako vraćeno stanovništvo, naivni bi rekli, s pravom se buni što bojovnici sa šahovnicama slave dan etničkog čišćenja čaršije.

I da, zato i jesu naivni.

Kada protjerani glasaju za one koji su ih protjerali

Jer, samo naivan čovjek ne razumije logiku Tipovog Drvara. A u Tipovom Drvaru, na izborima 2018. većinsko srpsko stanovništvo je glaslo za hrvatske pulene. Budimo posve precizni-Na tim izborima najviše glasova je dobio Dragan Čović 711 (51,41%), a slijede Jerko Ivanković- Lijanović 198 (14,32%), Diana Zelenika 188 (13,59%), Željko Komšić 99 (7,16%).

Dakle, Čović i resto Hrvata imaju rezulate, da im i Lištica pozavidi. Dakle, i opet dakle, baš su Srbi bili ti, koji su na nagovor svog vožda, a Čovićevog velikog prijatelja Milorada Dodika, doveli ljubitelje Herceg-Bosne i onih što ih protjeraše '95 , na vlast 2018.

Mislite da je ovo apsurdno?! Ma jok, nije to ništa.

Oni koji bolje prate šou postpajtonovski i postdejtonski u Kantonu 10, u režiji SNSD-HDZ, znaju da su baš ove parije i njihovi igrači na lokalu pokušali izgurati Srbe iz Ustava, oduzimajući im pravo na ćirilicu, školski sistem i udžbenike. Dakle, utrenirana je ovo farsa pišanja po sopstvenom narodu, samo je malo znana, izvan granica vukojeb... pardon Tipovog Drvara i Kantona 10. 

Balvan revolucija Vol. 2

E, tako preglasanom, iznevjernom i izlaganom narodu, koji čeka da mu za petanestak dana dođu bojovnici na marš, obratio se Milorad Dodik, željan publiciteta i pažnje poslije otkantavanja i ignorancije, valjda svakog razumnog čeljadeta u BiH. Ni više ni manje, nego će on na «barikade» sa «svojim Drvarčanima» pod čizmu ustašku ako treba, tog famoznog 13. septembra. Ovaj retorički pamflet, ovaj poziv na apgrejdovanu Blavan revoluciju i nije imao nekakve snage, niti medijske, a niti poltičke. Prezicnije, boli ostatak zemlje i čovječanstva za Tipovim Drvarom, još preciznije, nije se primilo Miloradovo heroisanje uprazno.

Jer da jeste, sad bi i dalje pričali i odbrojavali dane do vojne parade i kontraparade, do konačnog sukoba između Dragana i Milorada, SNSD-a i HDZ-a. A ovako?

Kakva parada, kakvi balvani...? Bošnjak in fabula

Ovako su se dva tipa, po kojima Drvar i nosi ime u 21. vijeku dogovorila. Dragan je izdao naredbu lokalnim HDZ-ovcima, da šute i zaborave nekakvu blentavu paradu, a Dodik ga je samo podsjetio da je između ostalog, baš zahvaljujući srpskom življu u Kantonu 10 i Tipovom Drvaru, HDZ na vlasti. Vrlo jednostavno, rekli bi. 

Samo se tražio politički muflon, koji je trebao urbi et orbi pojasniti, kako nikad nije postojao prijedlog HDZ-a za proslavom «Oslobođenja grada» i kako su to podle insinuacije, a koga drugog, do li «zlih Bošnjaka». Izbor je pao na Marinka Čavaru, predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, koji se morao nekoliko sati praviti lud i mutav po BiH medijima, što i nije tako strašno i naporno za bilo kojeg ovdašnjeg političara pa ni za Čavaru. 

«Nemam pojma ko je to najavio. To su spinovi koji se pokušavaju ubacivati i zamagliti postojeća situacija. Nađite odluku i jednog tijela koje je reklo da će biti tamo. Ne postoji apsolutno'', rekao je Čavara za N1, praveći se po direktivi slijep kod očiju na odluku HDZ-a, koja je donesena još u juli mjesecu. Tako se iz postojanja maraša bojovnika, isti pretvorio u nepostojanje. 

Ostao je još samo dio sa zlim Bošnjacima. 

I to je odradio: 

«Određeni spinovi interesnih skupina koji nastoje napraviti problem. Taj sukob je potpuno isprovociran. Ne. To tvrdi neko ko je proširio priču i mediji, možda ovi probosanski'', rekao je on u razgovoru sa voditeljem Zvonkom Komšićem u emisiji N1. 

Tako je Marinko, za sve su krivi Bošnjaci, koji su izmislili i vojnu paradu, i kontramiting i Dodika na barikadama i bojovnika pod šahovnicama...!Vjerovatno su izmislili i Titov Drvar, pošto on po vama nije postojao. 

Eto, usluga za uslugu i dođosmo (sad za sad) do kraja nadrealne sage. Drvar, možda jedini grad u kojem su prognanici glasali za one koji su ih prognali, pokazao je još jednom svu snagu nadrealnog ludila. Nakon pokušaja protjerivanja iz Ustava ljudi od strane onih za koje su glasali, nakon pokušaja ovog Herceg-bosanskog ludila, ostaju Drvarčani sami sa hordama pasa i pokojim izgubljenim turistom. 

U političkoj realnosti, pokazalo se da nema tog problema koji bratiju Čovića i Dodika mogu rastaviti i da nema tog, čak ni nacionalnog interesa, na koji oni neće pljunuti, ukoliko su interesi fotelja i pozicija preči. A preči su UVIJEK. U realnosti ovoj pravoj, Tipov Drvar je grad slučaj, zapravo veliko je pitanje i da li je grad. I u tom gradu sluđeni narod, između partizanske prošlosti, obećane četničke budućnosti i servirane ustaške sadašnjosti levitira u svojoj bijedi. 

Desant je odavno izvršen, onaj mentalni, politički i mafijaški na mjesto koje nam je bilo puno usta dok je bilo Tita. Od nacista se Drvar odbranio. Sumnjam da će od ovih padobranaca.