Popovi - lopovi!

Uvod: Sjetite se blagoslijanja «Škorpiona» pred pokolje u istočnoj Bosni. Sjetite se blagosliljana četničkih spomenika. Sjetite se pedofilije. Sjetite se raskalašnog života...Sjetite se, ma sami izaberite čega sve ne! 

Naslov kolumne mučki je posuđen-ukraden, jer je nešto slično stavio u zaglavlje na Aljazeeri briljantni Milojko Pantić, no o tom potom.

Nego, zašto su pa sad popovi lopovi?

Biće onih koji to znaju kao univerzalnu povijesnu antivrijednost, a sa druge strane stoje oni koji vele kako je pretjerano uopštavati i nazivati cjelokupan mantijaški kler lopovima, tek tako, ad hoc.

Idemo redom 

Mantijaši okrenuli obraz i glavu od ubijenog djeteta

Prvo je bilo ovo:

Ozren Perduv, član grupe Pravda za Davida oglasio se na FB u vezi sa zabranom okupljanja ove grupe ispred Hrama u Banjaluci.

«Bio sam u policiji. Pokazali su dopis od crkve. Nisu mi dali da ga nosim, niti da slikam. Uglavnom, crkva između ostalog moli policiju da im omogući nesmetan rad i vršenje poslova. Ja samo ne znam kako smo mi to stajanjem smetali ili ometali bilo koga...», naveo je između ostalog ovaj mladi čovjek razočaran reakcijom pravoslavnog banjalučkog klera, koji izgleda vidi nekakvu opasnost u okupljanju doslovno šačice ljudi u porti hrama.

Ona je bilo ovo:

Situaciju u vezi sa zabranom okupljanja grupe Pravda za Davida u porti Hrama Hrista Spasitelja komentarisao je i Davor Dragičević:

«SPC ZABRINUTA ZBOG OKUPLJANJA GRADJANA ISPRED HRAMA.IZDAJTE ZVANIČNO SAOPŠTENJE O ZABRANI OKUPLJANJA" napisao je Davor Dragičević na FB grupi Pravda za Davida.

Srpska pravoslavna crkva u Banjaluci dakle doživljava kao prijetnju šačicu ljudi koji pale svijeće i mirno stoje ciglih pet minuta ispred njihovog objekta u centru grada (sic!).

Njima su prijetnja ljudi, koji se mole za dušu ubijenog djeteta?! Za dušu Davida Dragičevića? Nije jasno kako im ovi ljudi prijete i prijete li baš njima ili sistemu kojem crkveni oci ližu jajca decenijama.

Temelji pravoslavne džamahirije

U konačnici to je taj moralni, duhovni i ljudski sunovrat kojem kumuje srBska crkva i koji vodi narod u potpuno i bestijalno nacionalističko varvarstvo. To su ti apologeti antiljudskog i bezbožnog mišljenja na čijim krajevima mantija niče jedno novoposijano, fašističko lice Srba, lice koje će uz blagoslov ovakve crkve biti čista sramota u narednih nekoliko vijekova.

A namjesto duhovnosti, pravoslavni kler tri decenije narodu isporučuje kilotone nacionalizma u najgorem mogućem obliku. Sjetite se, to su oni crkveni oci što blagosliljaju ratne zločince, Karadžića, Mladića i kliku, to su oni mantijaši što blagosliljaju «Škorpionie» i «Crvene beretke» prije njihovih najkrvavijih pohoda po Bosni, to su oni popovi-lopovi koji škrope nekakvom svetom vodicom tenkove i haubice prije njihovog činodejstovanja po nesrBskom mesu ljudskom. I to su u konačnici oni ljudi, ona bulumenda crnomantijaška koja je od Banjaluke napravila nekakvu pravoslavnu zilotsku džamahirju iz koje ono malo zdrave pameti bježi glavom bez obzira.

Samo tako i nikako drugačije treba i mora da se promatra lice ove institucije koja navodno vodi računa o duhovnosti svoga stada. Samo tako i nikako drugačije treba gledati njihovo rastjerivanje nevinih ljudi iz crkvenog dvorišta Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci. Jer ovo potonje je tek ekstenzija zla koje traje 30 godina.

Pedagoška mantijaška pedofilija

Ali, prije tog konca, Koza Nostra u mantijama, uspjela je dovesti narod do potpunog ludila, uspjela je indoktrinisati mlade ljude do te mjere da su zahtijevali, primjernice, da se na banjalučkom sekularnom Univerzitetu, u njegovom Kampusu, podigne ni više ni manje nego nekakva pravoslavna kapelica. Za šta? Pameti uz onu stvar, ne zna se, ali pitanje je vremena kada će se ovaj klerikalni poduhvat realizirati. O influenciji u osnovnim školala, gdje djecu prati vjeronauka u svakom razredu, ne treba trošiti riječi. Riječi su potrošene i na uvođenje vjeronauke u srednje škole i na univezritete, ali džaba pustih riječi. I onda djeca sjednu u klupe u svim uzrastima i bubaju misli vladike Nikolja, ljubitelja Adolfa Hitlera i mrzitelja Jevreja. Eto to im je zilotska borba dala.

Na koncu, kao šlag, šlaga nastranog, prošle godine je litiju banjalučkim ulicama u povodu polaganja kamena temeljaca za nekakav ruski hram u Banjaluci, predvodio penzionisani vladika Kačavenda, čovjek osumnjičen za pedofiliju i ubistva. I kad je to prošlo, onda prolazi sve! Onda može sve.

U tamnom vilajetu koji se odaziva na ime Repbika Srpska i koji je ekonomski unakažen nakardnim i mafijaškim vodstvom Dodika i kompanije, ostali su popovi da izvrše duhovno poravnanje terena. Asanaciju slobodnih duša!

Istina, nada i ljubav ne stanuju ovdje

Pa je onda, na koncu, baš na koncu, ovo tjeranje ljudi iz porte banjalučkog hrama, ljudi koji traže pravdu, samo udaranje onog finalnog pečata na zdravorazumstvo u gradu na Vrbasu.

Paradoksalno- istina, nada i ljubav, najdalje su od SPC-a, organizacije koja naravno ne plaća nikome porez i koja se bahati preko svake mjere i kojoj su hrišćanske maksime beskonačno daleko.

I da, reći će oni ćudoredni, ima tu finih ljudi...

Pa što se ne bune, majka mu stara, što ne poduzimaju nešto, nego puštaju da se ionako obrukana organizacija, do neba sramoti i bruka???

I opet će biti onih, koji će reći, ma znali smo sve to.

Dabome da ste znali, ali što ćutite?!

No ako je išta dobro, dobro je to da i oni zadnji, naivni ljudi grada Banjaluke konačno shvataju sa kakvim zlom imaju posla.

Budimo posve jasni, to je jedna estradizirana PINK-ovska organizacija, kojoj gravitira polusvijet starleta i političkih starletana, a od kojih živi kler u zlatnim dverima i unikatnim mercedesima (pogledati pod Kačavenda).

Pa se autoru ovih redova, koliko god se napinjao u sjeni potpune izdaje nekakvog ljudstva od strane popova, onaj dio naslova Milojka Pantića čini nenadjebiv.

Popovi, ooo da, jesu lopovi! I ne, ne čine ništa da ubijede sebe i druge kako je to laž.

A Pantić Milojko veli:

«Crkva je, dakle, kod Srba forsirala svoju religijsku dogmu o vrednostima zemaljskog žrtvovanja radi nekog imaginarnog carstva nebeskog, za nekakave svete srpske zemlje. Crkva je bila itekako darežljiva i blagonaklona prema svima koji su te laži širili dalje. To se najbolje videlo u ratovima koji su razorili Jugoslaviju, kada je crkveni establišment ne samo pričešćivao, nego i odlikovao sve te kriminalce i ubice, komandante raznih paravojski, koje su se proslavljale ubijanjem civila.»

Rezimirajmo, to je jedan vrlo opasna organizacija, čiji se predstavnici ne libe bilo čega zarad ovozemaljskih moć i uticaja. Ne vjerujete? Sjetite se blagoslijanja «Škorpiona» pred pokolje u istočnoj Bosni. Sjetite se blagosliljana četničkih spomenika. Sjetite se pedofilije. Sjetite se raskalašnog života...Sjetite se, ma sami izaberite čega sve ne!

E tek, kad se ovako postave stvari, a nemaju kako drugačije, posve je logično zašto je ubijeni dječak David Dragičević bio zapravo breme kojeg se crkva juče konačno riješila.

Na sramotu svih nas i zdravog razuma!