Za sve su krivi - Jevreji

Piše: Ahmed Burić

Svi u Sarajevu imaju teoriju o nastanku i razvoju kosmosa. No, to nije najveći problem, tako je i drugdje gdje ljudi nemaju pametnijeg posla. No, ono što muči je to da što je teorija besmislenija, spremni su je jače braniti. Ovo je monolog prodavca s pijace Markale, prije dva - tri dana.

Intervencije u zagradama su tu samo zbog lakšeg praćenja teksta, a ukoliko je nešto od ovih nevjerovatnih misli ispalo, krivo je pamćenje. Ono još, manje-više - dobro služi.

Elem, zagledavam mandarine i banane, prve već skoro propale, stresao ih mraz, druge, banane iz Ecuadora kao da i same ne vjeruju da su tu gdje jesu, kad prodavac započe crescendo…

“Da vam kažem nešto gospodine, često vas viđam na televiziji i vidim, onako, pametan ste čovjek. Moram vam reći kako ja vidim ovu situaciju. [Povuče me za rukav ustranu.] Ovako, vi znate da jedan posto Jevreja vlada Amerikom, je l’ tako – tako je!? E sad, možete mislit’ kakvi su ovi iz Istočne Bosne, ja hin zovem IB [hin pozitivan, što kaže moj drug Dino Šaran] kad su i Jevreje otjerali otamo. Znate li vi kako? Vagali im jaja.  

E, a nama su ovdje doveli ove IB u policiju i vidite kakvo društvo imamo? To se u ovakvim vremenima inače događa, šljam se obogati a pošteni, čestiti i radini ljudi se moraju skloniti. Oni najviše mrze nas koji smo imali prije rata.  Evo, naprimjer – ja. Da vam kažem nešto o sebi: ja sam 1979. godine krenuo raditi uporedo sa srednjom školom učenika u privredi i otada sam na pijaci.

Za jedan dan sam mogao zaraditi mjesečnu platu inžinjera [u tome, očigledno, “majstor” ne vidi ništa čudno]. Šta ću, posao me krenuo, nije mi falilo ništa, živio sam kao lord, svaki dan kod Ferhatovića jeo ćevape, i išao kod Pirije, i kod Berlinca, i tako.

Nisam pio, nego se tako živjelo. I onda kad sam skupio 150.000 maraka, kupio sam kuću, znate kakva je 400 kvadrata, ma mislim, jedan kroz jedan. Bilo Titino vrijeme, ja živio kao grof, niko mi ništa nije smio.

A sad? Pogledajte vi ovo, ja sad kao bih imao 300 maraka mjesečno ja ovo ne bih radio. [Vidi se da laže.] Deset maraka dnevno bi mi bilo dosta. A zamislite kolike su plate ovim strancima, prvo Jevrejima, i političarima. Znate, Jevrej je i onaj Lagumdžija, i on spada među njih, ima više para nego Obama. Obamina plata je 11.000 maraka [zna majstor!?] a Lagumdžijina 10.000 maraka. [Račun ne štima, pa ide brzi dodatak.] I još profesor na fakultetu, 2.000 maraka, to je 12.000 maraka. Više od Obame. [Malo odahne jer je “spasio” račun.] On je kapitalista. [Zastane]. I imperijalista [Svidi mu se riječ, pa trijumfalno sejri.]

Za mene je, znate, svaki čovjek s platom većom od 1.200 maraka – kapitalista. U ovakvom društvu, s ovom policijom u koju su se oni instalirali, ne smije se ni imati više. [Osjeti da je izgubio nit pa se brzo pokušava “vratiti”, ostavljajući me zapanjenim]. I vidite da ih sada ubijaju, jer nisu dobri ljudi. Sve vam je to povezano i ja znam da vi to znate, ali čisto da imate i ove podatke.

[Odlazim brzo, čuvši “podatke”, bježim od mandarina i banana, mili bože, mislim, da je zdrav razum sačuvati. Ulazim u svoju omiljenu kafanu i pričam šta mi se događa, misleći da ću naći rame za plakanje. Umjesto toga, jedan mudrov sa šanka dobaci…]

- Pa, jel’ ti znaš šta bi bilo kad bi Jevreji povukli taj jedan posto kapitala kojim vladaju Amerikom?

[Shvatam šta mi se govori, vidim ispadam budala, pa velim:]

- Sigurno kolaps?

- Pa naravno – trijumfalno će mudrov. Šta ćeš popiti?

- Neću ništa.

Izađem na, zvanično, najgori, najzagađeniji zrak u Evropi i kao da počinjem osjećati kako je moralo biti Jevrejima koje su vodili u gasne komore.

Ispada, naš najveći su problem – Jevreji. Ni nacionalisti, ni nezaposlenost, ni oligarhija, ni korupcija. Ni Dodik, ni Lagumdžija, ni Tihić, ni SDA, ni SDP, ni nezaposlenost, ni nepismenost. Nego Jevreji.  

Što je “neprijatelj” dalje, to je idealniji. I “bolji” za “praćenje”. E, nazdravlje.

I Sretna Nova Godina.