Šta spaja Netanjahua i Kolindu? Ćevapi i atomska bomba...

Dok Miljacka mostove odnese, il’ dok Izrael ne napadne Iran?


Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Dvije posjete političara prijateljskim zemljama: ona izraelskog predsjednika vlade Benjamina Netanjahua Sjedinjenim Državama, i Kolinde Grabar Kitarović Bosni i Hercegovini obilježile su proteklu sedmicu. I podsjetile na to da se neke stvari nikada ne mijenjaju, da neke promijene formu, ali da njihova suština ostaje ista, a da opet postoje stvari koje se ne pomaknu ni u kojem pravcu.

Priča o Benjaminu Netanjahuu može izgledati kao mit: nakon svršene srednje škole u Philadelphiji, dobrovoljno se prijavio u specijalne jedinice Izraelske armije koje su vodile ratove u Sueckom kanalu i izvodile akcije, uglavnom izvan teritorije Izraela. Vratio se u Sjedinjene Države na fakultet, studirao arhitekturu na MIT-u, i politologiju na Harvardu. Bilo je to vrijeme apsolutne ljubavi Sjedinjenih Država i Izraela i čini se da je to “bistri, korisni i uljudni učenik”, kako ga je nazvala učiteljica iz jeruzalemske osnovne škole Henrietta Szold – apsolutno iskoristio. Jednom ministar za finansije, i ministar za vanjske poslove i tri puta predsjednik vlade, otišao je u Sjedinjene Države govoriti pred organizacijom AIPAC (Američko-izraelskim komitetom za javne poslove), najjačom jevrejskom lobističkom grupom u Sjedinjenim Državama.  

Nekakav oblik bojkota

Dan poslije, govorio je u američkom Kongresu, a mediji su izvijestili da je to bio jedan od najiščekivanijih govora nekog stranog državnika u posljednjih nekoliko godina, a ono što je izrekao je, zapravo, pokušaj da oslabi pregovaračka poziciju Irana. "Moramo se udružiti i zaustaviti iranski pohod osvajanja, pokoravanja i terora. Iran će uvijek biti neprijatelj Amerike. Iran je zemlja militantnog islama. Iran na pet kontinenata obučava i potpomaže teroriste.”    
 
Naime, američki državni sekretar John Kerry u švicarskom gradu Montreuxu vodi pregovore s Iranom, kojeg zastupa ministar za vanjske poslove Muhamed Javad Zarif. Pregovori su donekle stigli, i to je ono što bi moglo zabrinuti Netanjahua: Kerry je izjavio da jednostavno zahtijevati kapitulaciju Irana nije način da se dođe do nuklearnog dogovora s Islamskom Republikom.   

Inače, Netanjahuov govor pred Kongresom bojkotiralo je pedeset kongresmena iz Demokratske stranke, a sam predsjednik Obama (koji je također propustio govor) rekao je da je Netanjahuov govor “odvlačenje pažnje koje neće trajno naštetiti našim odnosima”. Suštinski, ovaj govor može biti predizborni trik: 17. marta Netanjahua čekaju izbori na kojima jeste favorit, ali svaki eventualni glas (ili mogućnost da se on "otme" od druge strane) – dobro dođe. Izraelski premijer je, dakle, u svom (polu)govoru, rekao i ovo: “Neke stvari koje je predsjednik učinio za Izrael možda nikada neće biti objelodanjene jer se tiču nekih od najosjetljivijih i strateških pitanja između američkog predsjednika i izraelskog premijera. Znam da ću uvijek biti zahvalan predsjedniku Obami zbog te podrške”. 
 
Ovakva šizofrenija je plod shvatanja novih odnosa u kojima bez obzira na puste želje da Izrael ostane delinkvent koji čini zločine, i biva vječno zaštićen od Sjedinjenih Država – više nije moguć. S druge strane, pokazuje uvijek istu mogućnost manipuliranja demokratije s desnice. Ukoliko postoji interes, uvijek postoji mogućnost da se promijene pravila igre. Netanjahu je, podsjetimo, i u slučaju Iraka zastupao tezu da Saddama treba napasti jer ima nuklearno oružje. Na kraju se ispostavilo suprotno, ali kakve to veze ima: bilo je bitno ostaviti iluziju Izraelu da Sjedinjene Države, svuda i uvijek, stoje iza njih.

No, nijedna “zaštita” nije vječna. Prije ili kasnije, Izrael će iskihati sve one beneficije i nepravde koje su počinjene u njegovo ime, i već sada podršku nalazi uglavnom među američkim Republikancima. Dakle, u desnici, koja tradicionalno beš ne ljubi drugog i drugačijeg, pa makar se radilo i o Jevrejima i Izraelu.

Ali, to je neka druga priča. Ili nije? Posjetu Kolinde Grabar Kitarović, nove hrvatske predsjednice Sarajevu, “pratili” su svi mediji. Mislim, izvijestili su nas o tome kakav je kaputić imala, s kim se poljubila, a kome je samo dala ruku, da je došla autom, “jer, bože moj” na svijetu nema bližih destinacija od Zagreba i Sarajeva, i da je na kraju spucala vapaće, a s kim bi drugo nego s našim Halidom, kojeg eto, kažu društvene mreže – po Hrvatskoj “prodaje” Tomislav Madžar, menadžer i liječnik iz Ljubuškog. Riječ je, tvrde upućeni, o osobi koja stoji iza organizacije Halidovih koncerata u Hrvatskoj. Ako, što bi se reklo. Madžar je i blizak suradnik Tomislava Karamarka, jer je radio na kampanji za unutarstranačke izbore. Svoj je obol dao i u kampanji Kolinde Grabar Kitarović.

Ovaj menadžer i liječnik, kaže izvor, u estradni se posao bacio još na fakultetu kao organizator brucošijada, humanitarnih koncerata, a krasi ga saradnja s Mišom Kovačem, Ninom Badrić, Magazinom, Tošom Proeskim… Član je HDZ-a od 2006, a dio izvođača s kojima je sarađivao učestvovali su u izbornim kampanjama ove stranke. Čovjek je, očigledno, znalac svog posla, čim takvom lakoćom spaja političare i pjevače, “nigdje ga nema”, a niko od “njegovih” pjevača nije osuđen, iako je među njima bilo ozbiljnih kurira i jataka, optuživanih i osuđivanih vladinih službenika.    

Kolinda Grabar Kitarović o kojoj se širio mit da je beskonačno široka dama javne diplomacije, koja je svoje dijete morala dojiti u uredu, dok su nešto kasnije krenule ispadati fotografije ljubovanja po jahtama – samo manje bitan, tačno onoliko koliko je BiH nevažnija od Izraela – dio istog šizofrenog sistema američkih kurseva demokracije u kojem je, recimo, moguće da nekoliko dana prije na vlastitoj inauguraciji kao najuglednije goste skupite najmračnije desničare čije transakcije i danas pritišću i dave i Bosnu i Hrvatsku. I onda svijetla, odnosno rumena, obraza dođete u Sarajevo i kažete da ćete uvijek podržavati teritorijalni integritet te zemlje! Ljubiti se Čovićem i Bakirom i Borjanom Krišto, a istovremeno govoriti da si za uspješnu Bosnu i Hercegovinu, to isključuje jedno drugo.

Dok Miljacka ne odnese mostove. Ili dok Izrael ne napadne Iran?  

Dakle, svjesno ili ne, i Benjamin Netanjahu i Kolinda (Grabar Kitarović -Poldrug - Kokotović - Mintas - Hodak - Tomčić - Moskaljov - dodati - po - želji - što bi rekao genijalni Dubravko Mataković, strip punker iz Vinkovaca) – lažu.

Jer, ko bi rek’o čuda da se dese. Ispada da je poželjno najavljivati treći svjetski rat. Jer, kad u američkom Kongresu održite govor u kojem kažete ”da ako bude trebalo napasti Iran, da ćete ga napasti sami” – onda je to, upravo, to.  

I da ćete, a to vam potvrdi predsjednik, ostati prijatelji sa Sjedinjenim Državama.

Kad ste predsjednica  države, nije loše znati kako se ponašati u eventualnom sukobu svjetskih razmjera. Ili ne treba? Dovoljno je znati ljubuškog liječnika i menadžera, koji će vam dogovoriti da na miru, s našim dobrim Halidom tamanite ćevape u Sarajevu.  

Dok Miljacka ne odnese mostove. Ili dok Izrael ne napadne Iran?