King Kong u Sarajevu

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Tlo je podrhtavalo, a teški zvuci odzvanjali su sarajevskom kotlinom. Pozornik Sabrija F. prvo je pomislio da je zemljotres, a onda se ponadao da halucinira od mamurluka izazvanog sinošnjim akšamlukom sa svojim načelnikom Himzom.

“Jelo se, pilo se, prosulo se, što kaže naš narod, ali nije valjda da je ovo kraj?” – pomisli, dok se kućici na južnom ulazu u grad približavala ogromna životinja mitskih razmjera.

- King Kong, j..’o te Šaban – ote mu se iz usta dok je prema gradu, ulicom Džemala Bijedića stupala ogromna šezdesetmetarska životinja koja je na ostrvu Skull u pacifičkom okeanu pošamarala plesiosauruse, pterosauruse i jedno osam dinosaurusa. Sabrija pretrnu i zavuče se u kućaru što je dublje mogao, nadajući se da ga kolos neće primijetiti. King Kong noktom malog prsta otvori vrata i glasom kao iz najdublje jame na svijetu upita: Parlament?

Sabrija, onijemio od straha podiže ruku u pravcu sjevera, a King Kong nastavi stupati prema gradu. Usput se zaustavi da obavi malu nuždu. Slučaj je htio da to bude pored zgrade Dnevnog Avaza, od koju se mlaz odbijao i padao po staklima Oslobođenja. Niko od radnika se nije uznemirio, sigurno su mislili da pada kiša. Kong,  visok kao RTV Dom (kojeg kao ni zgradu općine Novi Grad, nije ni pogledao), gazio je prema Čengić Vili i Otoci, riješen da obavi dužnost. Spasiće Dušanku Majkić iz demonstrantima opkoljenog Parlamenta BiH.

Ljubav na prvi pogled

Vidio ju je samo jednom, prošla je na cruiseru pored njegovog otoka, i bilo je dovoljno. Ljubav na prvi pogled, ljubav koju nije moglo zaustaviti nikakvo more i za koju nikakva razdaljina nije prevelika. Ljubav za Dušanku, tu divnu ženu čije su ga oči i izjave trajno omađijale.

Za to vrijeme, u Predsjedništvu BiH Bakir Izetbegović je čačkao nos i razmišljao kako sve ovo skupa neće dugo, možda do oktobra 2014., a dotad će on već nešto smisliti, ili će mu se u snu javiti rahmetli babo i svojim mudrim i blagim glasićem dati savjet. Vjekoslav Bevanda se držao za minđušu, kad se iz pravca Muzeja revolucije začuo bat teških koraka gospodara pacifičkog otoka. Dva kostura su pobjegla iz Zemaljskog muzeja, a sa stabla Pančićeve omorike popadale su sve iglice.

King Kong pljucnu u lijevu stranu, prema Domu pisaca gdje je upravo održavana Skupština Društva pisaca BiH na kojoj je usvajana Rezolucija o genijalnosti Predsjednika i istomišljenika. Divili su se i sjajnom poslu uništavanja Sarajevskih dana poezije, i primili nekolicinu novih mladih članova u ranim osamdesetim. Pljuvačka blago zaspe lice Predsjednika, ali on se hrabro obriše i nastavi dalje kao da se ništa nije dogodilo.

Za to vrijeme je King Kong ispružio svoju ogromnu ruku prema glavnoj sali. Poslanici zavrištaše, a životinja na dlan uzme svoju veliku ljubav. Dušanka zasikće:

Milorad Dodik i Dušanka Majkić

- M’rš skotino, nemaš ti pravo mene smjenjivat’, ko te zvao, smjenjuj koga si ti birao. Fuj, barabo, one te balije s ulice poslale da me odvedeš je li, e nećeš da si sto puta toliki – završi Dušnka, i okinu Kralja Džungle kišobranom po njušci.

Životinji se, nakon ove neočekivane reakcije, srušio svijet. Tužno pogleda po sali i primijeti jednu crvenu točku. To je Denis Bećirović, rumeniji nego ikada prije, koji moli da ostane živ i obećava da nikada poslije ovoga neće sjesti u auto skuplji od 100.000 maraka. Na jednoj strani su poslanici HDZ-a , a na drugoj HDZ-a 1990. Svi mole, kao i poslanici SDA. Samo Zlatko Lagumdžija daje “lopovsku” Ministru Sigurnosti da se popne do kabina za novinare, kako bi pozvao (u)pomoć. Krenu prema penjaču, koji zavapi:

- A nemoj, jadan, a kupiću ti kavez, ma daću ti cijelu Pionirsku i mladu dovesti. A ne mene, jadan, viđi koliko je ođe čeljadi …

Zastade. Podiže pogled. Ministar skoro odahnu. Životinja krenu prema sjevernom izlazu iz grada. Tamo ugleda veliku stijenu. Jekovac.

- To je to – osvetiću im se. Sjeti se kako je danas četvrtak i kako je želio svratiti u Kamerni teatar gdje njegov omiljeni pjesnik razlaže kako izlazi sunce, kuda plove brodovi i zašto postoji nešto a ne ništa. Velikim koracima išao je u pravcu Obale Maka Dizdara.  Krenuo je ne pogledavši OHR i zaputi se niz korito Miljacke. Grad je drhtao pod njegovim koracima. Niko nije mogao znati za bol u duši velikog sisavca.

Za to vrijeme na displayu telefona Dušanke Majkić ispisalo se – Milorad Mobilni. Dušanka pritisnu zelenu slušalicu i s druge strane se začu glas njezinog ljubljenog vođe, šefa svih šefova.

- Je li, Dušanka, šta ima tamo?

- Ništa, šefe, evo upravo bio mali incident. Bio ovde ovaj neki majmun, ma znaš, onaj King Kong, iz filmova, pa nešto htio ovdje, šta ja znam.

- I, šta si napravila?  - znatiželjno će Milorad.

- Ništa, otjerala sam ga, neće on meni talačku krizu ovdje stvarat’! – ponosno će Dušanka.

Prava ljubav

- Odma’ da si pošla za njim. – iznenada reče Milorad. - Pa, razmišljaš li ti išta marketinški, može li išta doprijeti do te tvoje glave? Znaš da ima otvorenje Andrić-grada, i da nam je svaki gost iz filmskog svijeta dobrodošao. Trči, odma' za njim, ima da ga dovedeš kako znaš.

King Kong već je bio stigao do Vijećnice. Razmišljao je kako da se osveti. Da li da se jednostavno baci sa jekovačke stijene ili da raširi noge i iznad Darive i obavi veliku nuždu u Miljacku. Shvatio je da njegov život nema smisla, kao  i to da nema razloga dalje zagađivati nešto što je već zagađeno. Da, život više nema smisla. To je to. Zakorači prema Jekovcu, kad se iznenada začu glas:

- Kinže Konže! Ne odlazi! Ja te volim. 

Načas mu se učini da je to glas kantonalne poslanice Hanke Vajzović, za koju je uvijek znao da je ljudstvujuća, ali ne. Ispod njega je bila njegova jedina, ljubav njegovog života – Dušanka Majkić. Umilno mu se nasmijala, a njegov je pogled zažario.

- Vodim nas na jedno mjesto – vragolasto reče Dušanka.

King Kong se stidljivo osmijehne. Dušanka upita:

- Hoćemo li?

King Kong odgovori:

- Koju ćemo?

- Onu našu - odvrnu Dušanka.

“Sini jarko sa Istoka sunce
pa obasjaj moje blijedo lice
jer ja jesam jedna
ovog svijeta b’jedna
koja stradam ljubeći.”

King – Kong daje ritam, imitirajući laganu dvojku – “cam, cam, cam, cam.”
Dok sjede i pjevaju, sunce iznad Sarajeva se ponovo rađa.
Kao i njihova nova, prava i velika ljubav.