CSI i mašta mogu svašta

Život u seriji: ako mislite da je sve slučajno – nastavite i dalje.

Ne znam kako vi, ali mi se politika toliko zgadila da sam jedva mogao pogledati Žurnalov video u kojem biznismen Nermin Alešević inspektoru Marku Pandži daje novac koji, navodno ili stvarno, treba završiti u džepu Milana Tegeltije, predsjednika VSTV-a. Ne znam samo, otkud toliko čuđenje svekolike «javnosti»: stvar izgleda potpuno očekivano. Klijent preko nekoga iz policije pokušava doći do više instance kako bi ubrzao predmet koji stoji na sudu. Posrednik, korumpirani policajac, na raspolaganju ima koga ima, a eto, našlo se da «ima» nominalno najvišeg dužnosnika pravnog sistema u BiH. Koji, istina, više izgleda kao kombinacija folk–pjevača i učesnika reality showa, ali šta je tu je – daj šta daš.

Usluga koju treba napraviti je, što bi rekli u Alanu Fordu, stripu kojem je u dobar čas, ovih dana 50. rođendan – «sitnica». Preko «kontroverzne» (kakav bijedan eufemizam!?) tužiteljice Dalide Burzić, treba «pogurati» predmet u kojem se biznismen bori protiv dijela (nekadašnje) vlasti oko poslovnog prostora na koji su lažni vlasnici dobili kredit u BOBAR – banci.

Svi su, dakle, u tom lancu, i nema razloga da laže Nermin Alešević, «tajni agent» koji je prije dvije godine na sličan način u zatvor «spakovao» Ermina Mujića, tadašnjeg direktora «Agrokomerca». U okviru akcije kodnog naziva «Kapija», Mujić inače imenovan za direktora od Vlade Federacije, tražio je novac od Aleševića za usluge prilikom prostorija zakupa. Alešević je to prijavio Tužiteljstvu USK i u suradnji s njim odnio Mujiću, prethodno obilježenih 25 hiljada KM. Bilo je to u novembru 2017, a u trenutku kad je direktor «Agrokomerca» preuzimao novac, pojavili su se policajci SIPA-e i uhapsili Ermina Mujića. Kao u filmu. E sad, u sljedećem nastavku CSI, ratni veteran Alešević (koji u biografiji ima i činjenicu da je bivši pripadnik elitnog odreda Armije BiH Hamze), ide u novu avanturu.

Ponovo radi sa SIPA-om, samo što malo zbunjuje što je intruder, a već je radio s njima, pa je malo teško povjerovati da se zaposlenik agencije koja je koristila Aleševića tako olako našetava s njim i prima pare na krovu od auta. I to «pišljivih» dvije hiljade maraka: ne znam ništa o policijskim poslovima, ali mi stvar, nekako, «scenarististički» ne stoji. Istina, niti bi bilo prvi put da je inspektor SIPA-e korupmiran (u međuvremenu je Pandža i uhapšen), ali mi nekako malo da se glavni glavonja državnog suda kupuje za, ponavljam, 2000 maraka. Ako je, stvarno, tako onda se valja halaliti sa bilo kakvim normalnim životom ovdje, a ako postoji snaga kojoj je cilj da se borba protiv korupcije sa besmislenih saopštenja kancelarije Evropske unije podigne na viši nivo onda – aferim. Na toj strani treba biti, jer drugog izbora nema. Baš kao što kaže Alešević – «protiv njih se može boriti samo preko međunarodne zajednice.»

Alešević, i pored «rupa» u videu u kojima se koriste razne tehnike amaterske montaže, sasvim sigurno, nije (sam) izmislio sve ono što mu se događa: vlasnik je firme koja se bavi proizvodnjom ventilacijske opreme i može biti da ima poslovnu viziju koju mu, kao i druge pozitivne procese, mafijaško–politička klika na svaki način – minira.

I to, valjda, razumiju svi u ovoj zemlji, osim SDA i njihovih satelita. Koji bi malo protestovali protiv korumpiranih tegeltija, a malo bili vlast i postavljali dalide burzić. S te strane, niti je čudo što je protest pred VSTV praktično propao, niti za tim treba žaliti. Problem našeg pravosuđa nije personalan, niti ga treba vezati isključivo za slučaj Tegeltija. Ono je skoro bez izuzetka metastazirano kancerogeno truplo, kojeg se moguće riješiti samo – eutanazijom. (EU)Tanazijom, ako vam je lakše. Jer, kad čovjek na demonstracijama vidi istaknute pripadnike velikih stranaka na demonstracijama odmah poželi da policija uhapsi nekoga od «poznatijih» demonstranata. Recimo, našeg poznatog glumca, inače gorljivog člana Stranke.
Čisto da se oni koji su saučesnici u cijeloj toj stvari ne osjećaju komotno na «građanskim» protestima. Izem ti građanstvo, što bi se reklo.

A možda je sve – izmišljeno!? Pa jel'? Ukoliko vam se, poštovani čitatelji, cijeli ovaj slučaj čini kao plod mašte aktera u njemu, i novinara koji je sklon spekulacijama, onda smatrajte da je sve izmišljeno: pa i to da je zajedničko prisustvovanje premijera Kantona i predsjedavajućeg Skupštine Edina Forte i Elmedina Konakovića Vijeću za implementaciju mira – slučajno. I da se, opet slučajno, dogodilo nakon što je u ambasadu na Sjedinjenih Američkih Država, normalno opet slučajno, pozvan Fahrudin Radončić, koji je upozoren da ni po koju cijenu ne ide u razbijanje «šestorke», što je najavio svojim ponovnim približavanjem SDA, u zamjenu za mračni predmet njegovih želja – mjesto ministra sigurnosti.

Koje, opet slučajno, a kako bi drukčije, neće dobiti jer, kao i prošli put, ne može proći NATO standarde. U toj epizodi CSI-ja, dato mu je do znanja da je, barem zasad, cilj najmoćnije zemlje svijeta da Sarajevo, kakvo je takvo je, ostane izvan domašaja onih koji su direktno skrivili da se u njoj osjećamo kao zamorčići. Na kojima se provode najgori mogući eksperimenti. Baš kao u serijama. I zato su naša dva junaka zajedno izašla da nam trijumfalno saopšte da je međunarodna zajednica prepoznala promjene u Kantonu Sarajevo.

Slučajno, jakako. Kad već ne ide s «građanskim» protestima.