Ahmed Burić

Ahmed Burić

5 razloga zašto je bolje da je Milanović dobio

08. 01. 2020. u 18:03:00

Shares: 6

1. U Hercegovini tako ne razmišljaju, ali tako im je: dok god je u Zagrebu na vlasti isključiva, desna HDZ-ovska linija, Hrvatima u BiH neće biti bolje.

Pojednostavljeno, dok god Kolinda bude po svijetu s onim svojim narkoznim osmijehom pričala kako ovdje žive mudžahedini, džihadisti, i fundamentalisti koji su prijetnja za Hrvatsku (vidi, bogati!).

Sarajevo, koje SDA želi okovati, i dobro mu ide, će Hrvatima iz Hercegovine zatvarati vrata. Dakle, džaba onom papku što je šljegao u Split , što pljuje tv, ruši bor, i prislanja intimne dijelove tijela na tv kad se pojavi Milanović, ali u narednih pet godina bi se odnosi Hrvatske i BiH značajno mogli olabaviti.

2. U pobjedničkom govoru novi je hrvatski predsjednik najavio da će razgovarati sa svima. U tom smislu je Kolinda bila hendikepirana: kad ste okruženi tipovima poput Mamića, Bandića i onog savjetnika Madžara, koji je nakon tv-debate izvrijeđao Milanovića, svakako morate pomisliti da je svijet sazdan od kriminalaca koji vas žele prevariti. U tom smislu, nije bilo suštinske razlike je li predsjednik Ljubo Ćesić – Rojs, ili Kolinda. Samo što Ljubu, u duhu sveopšte estradizacije zločina, ne možete nazvati Kraljicom Balkana. On je, ipak, kralj.

3. Konačno je oboren mit da glasovi iz dijaspore mogu izabrati predsjednika Hrvatske: teorijski bi to bilo moguće, jer računa se da u BiH ima oko 90 hiljada ljudi s pravom glasa na hrvatskim izborima.

Izlaznost se obično kreće oko 40.000 glasova, i kandidat(kinja) HDZ-a osvaja oko 90%. Tako je bilo i ovaj put.

Milanović je u BiH dobio svega 2.700 glasova, i samo se nasmijao na to: „ne uzimam stvari osobno, moja obitelj je podrijetlom iz Livna, zvao me je Erdogan.“ To su, otprilike, njegove poruke, i znače otprilike: „nemam vremena za sitnež, krupne su stvari u igri.“ Oni koji desetljećima biraju HDZ, dok broj Hrvata u BiH svake godine rapidno opada, nikad neće posmunjati u svoj izbor. Sve što dušman može poželjeti Hrvatima u BiH, utjelotvoruje Dragan Čović. Nestaće pod njim. Nije, istina, puno drukčije ni s Bošnjacima i Srbima, ali ko u ovom trenutku ima vremena o tome? Razlika od više od sto hiljada glasova u korist Zorana, tjera da se ide naprijed i gleda u budućnost. I u Hrvatskoj je ljudima dozlogordilo da ih se thompsonovski naziva komunjarama.

4. Prema fabričkim postavkama Kolinda je trumpoid. Poslušnica koja ne dovodi u pitanje nijedan stav administracije najmoćnije zemlje svijeta.

Kako je ta administracija svijet dovela pred 3. svjetski rat, tako je i hrvatska predsjednica gubila tlo pod nogama, i sve dublje ponirala. U stavove koji su joj na kraju i presudili: svi se analitičari slažu u jednom. Najveći Milanovićev adut u pobjedi na ovim izborima je bila upravo – Kolinda.

Što kaže Stjepan Mesić „ona je estradizirala tu funkciju, više niste znali što je predsjednica Republike, a što Nives Celzijus.“ S tim da je Nives, fakat, u boljoj formi. Na stranu šala: u ovom trenutku je za svaku evropsku zemlju dobro biti što dalje od američke politike koja svijet želi uvući u rat.

Geografija je, ipak, određujuća stvar: Milanović je, prije par godina stajao negdje između Boruta Pahora, predsjednika slovenačke države i svog druga Zlatka Lagumdžije, ne d'o bog nikome. U ovom, pak, trenutku Milanović djeluje državnički zrelije od svih lidera u regionu. Ima nešto „starinsko“ u najboljem smislu toga pojma, ali sve je moguće.

Pa i da se ponovi 2014. kad je kao predsjednik Vlade za vrijeme JMBG protesta, umjesto da dođe u Sarajevo ili Mostar ohrabriti podržati demonstrante, došao samo u Mostar, i to na na noge – Vjekoslavu Bevandi. No, sad je valjda shvatio da njegovih 7,60 posto glasova iz BiH ništa ne mogu promijeniti.

5. Što je manje sadržaja, to se više ide u razne ekstenzije pa se završava u pričama o mudžahedinima i plaćama za sve IT inžinjere od 8000 eura. Ili o 100.000 zaposlenih. Sve vam je to isto. Na kraju, nema ništa gore i gluplje od konteksta „naših ljudi“. Negdje po internetu nekakvi samozvani zaštitnici bošnjačke svijesti pustili su nastup pokojnog Predraga Lucića iz Mostara, u kojoj on, velikan kojem je baš danas godišnjica smrti, u poemi „Ići, mići, Ahmići“ ismijava Darija Kordića i ono što su učinili zlikovci kažnjeni sa 144 godine zatvora. Ta žgadija to koristi kao dokaz da Hrvati mrze Bošnjake, a ovi njima „eto, čestitaju Novu godinu.“

Fuj.

E, zato je bolje da susjednu zemlju vodi trezven, pomalo arogantan, ali sposoban čovjek. Osmijeh i poprsje konobarice u restoranu brze hrane negdje u Sjedinjenim državama, već su učinili dovoljno loših stvari.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.