10 Božijih zapovijesti

Svi su zauzeti papinim dočekom, što nije tako loše. Nešto mu poručuju, pišu pisma, upozoravaju, skreću pažnju: pišem ovo uz iskrenu sumnju da će ova poslanica negdje naći skromnog 266. nasljednika sv. Petra, inače vatrenoga navijača San Lorenza (sv. Lovre), tek petog kluba po veličini i važnosti u Buenos Airesu. 

Piše: Ahmed Burić za Radiosarajevo.ba

Ali, svejedno, on će na stadionu Asim Ferhatović Hase održati misu. Za sve nas. Red je onda da zna kako se njegova pastva, a i oni što žive s njom, odnose prema Božijim zapovijestima, odnosno setu usmenih zakona koje je Mojsije/Musa uspio sačuvati nakon oslobođenja iz egipatskog ropstva. Neki tumači povijesti, poput Montyja Pythona, tvrde da je Moses imao dvije ploče, s dvadeset zapovijesti, ali da mu je jedna ispala pa se razbila, pa čovječanstvo i dan-danas devera s onih pola što je ostalo. 

Pa krenimo redom, da vidimo kako se kod nas u zemlju, gdje stiže veliki i časni Jorge Mario Bergoglio, razumije ovaj dio duhovne zaostavštine. 

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!

Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini se ponašaju tako kao da imaju najmanje tri boga u Bosni i Hercegovini, ali da je “pravi” samo onaj njihov. Mnogo je razloga za to, ali najčešći je taj da se najviše ima i najbolje stoji kad (crkvenu i džamijsku) kasu kontrolira Nevidljivi, a Svemogući. Neki od vjerskih velikodostojnika su se pokazali fantastičnim sljedbenicima toga nauka: izgradili su sebi dvorce, palače, voze najskuplje automobile, imaju skupu pratnju. I propovijedaju siromaštvo. 

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im služi. 

Papa Franjo sigurno zna da je Bosna i Hercegovina zemlja čuda. Ljudi im se klanjaju na svaki način, i uvjereni su da postoje međugorska Gospa ili visočke piramide, a problem se obično javi kad se službenici i sljedbenici Božiji podijele po tom pitanju. Ime koje je papa uzeo tokom svog pontifikata, pripada sv. Franji, osnivaču reda franjevaca, od kojih kod nas postoje dvije vrste: čije su interpretacije Božijeg nauka, i života ovog velikog sveca, blago rečeno – različite. Zasad, valja reći da se jedni time koriste, a da drugi trpe, ali nadati se da će dobri Bog, direktni nadređeni našeg gosta, znati koji su njegovi. A koji su “pravi”. Jedini bog kojeg iskreno štuje skoro cijela populacija je – novac. A njega, kažu, nema. 

Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga. 

E, to teško. Ovdje se bog poteže za najmanju sitnicu, zove ga se da arbitrira u svim segmentima društva, od sigurnosnih studija do privatizacije. Djeca se njime kolokvijalno kunu, a stariji, uglavnom kad sakrivaju svoje laži. Božije se ime izlizalo, baš kao imena pobijenih u Drugom svjetskom ratu na spomen-parku na Vracama. Institut i komisija za zaštitu Božijeg imena bila bi super inicijativa, kad bi je dobri papež mogao pokrenuti prilikom svog dolaska u Sarajevo. 

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! 

Ma, hajde, bogati!? Svijet danas, uglavnom funkcionira na principu da roditelje treba tući dok su mladi, a ako se ovo društvo prema čemu ogriješilo, onda jeste prema starim ljudima, penzionerima, onima koji su životni i radni vijek ostavili (na) ovoj zemlji. Kopaju po kontejnerima, beskrajno čekaju na penziju, a kad ih snađe nekakvih ekstra 100 maraka, raduju se kao spojenom ukazanju u Međugorju i Lurdu. Ne bi bilo čudo da ovdašnje vlasti objave osnivanje udruženja za eutanaziju očeva i majki, “jer ko će hraniti tolika usta od kojih se više nema šta opljačkati”.  

Ne ubij! 

Ih, sad! Papa Franjo sigurno zna da smo u ratu od 1992. – 1995., a i ranije, kad god je (nekom) trebalo pokazali zavidan nivo bratoubilačkog krvoločnog klanja – znali odgovoriti na pravi način. Trenutno, omiljeni sport starije omladine na sarajevskim ulicama je ubijanje, i to u dvije kategorije. Klasa “Vršnjak” podrazumijeva ubistva istog godišta, ili obračune između grupa i pojedinaca slične starosne dobi, uglavnom vatrenim naoružanjem. S druge strane, klasa “Optimist” za ciljnu grupu ima starije i iznemogle osobe čija se eksterminacija vrši tupim predmetima, skulpturama, avanima, toljagama… Akcija “bejzbol palica za svakog penzionera” živi punim plućima. 

Ne sagriješi bludno! 

Ne bludno, nego nikako, reklo bi se. Dobar dio društva zbog ukorijenjenog siromaštva, živi u nekoj vrsti celibata. Natalitet je u stalnom padu, u porastu je broj brakorazvodnih parnica, pa puk uglavnom bludno ne griješi, jer nema s kim, a i nema gdje. Što se tiče odnosa između klasa, tu je ova zapovijest prošlo svršeno vrijeme: je*’o nas je koje stig’o. S tendencijom daljeg nastavka bluda.        

Ne ukradi!

A, joj. Vjerovatno najviše puta prekršena zapovijest na današnjem vaktu bi trebala imati amandman. “Ne ukradi, ako nisi na položaju”. Ili “Ne ukradi, ako nije od poreskih obveznika”. Jer, drumska je pljačka (još uvijek) krivično djelo, a institucionalna krađa – socijalni trend. Dakle, bitno je samo biti u trendu i krasti dok vas uredno biraju na vodeća mjesta. Oni koji se ne bave politikom, ne mogu krasti. Moraju raditi. A i nemaju više šta. Od naroda se više, jednostavno, nema šta odvaliti.    

Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!

Standard nam je takav, a pravosuđe radi tako ažurno da će uskoro pred sudovima postojati šalteri za različite oblike davanja lažnih iskaza. Pa lijepo imaju obrasci: “nisam vidio ubistvo” – 100 KM, “šta ja znam nešto su se naguravali – 80 KM”, “nije bilo silovanje, ona ga je zvala da izađu - 70 km”, “nije ga ni pipnuo – 50 KM”, “ja ne znam ko je ovaj frajer – 30 KM”, “on je sirotinja, zvao sam ga da zaradi – 20 KM”. I tako dalje. Poznati smo kao vrlo dovitljiv svijet kad je u pitanju laganje, zašto onda od toga ne napraviti profitabilnu društvenu granu? Kad već ništa drugo ne znamo raditi. 

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca, niti išta što je bližnjega tvoga!

E, sad, dosta je onih koji su se uselili u tuđe kuće tijekom nemilih povijesnih događaja, i ne pada im na pamet da se sad zbog pravnih ili Božijih zapovijesti odatle sele. Za ženu, manje-više, i za sluškinje, a za volove i magarce – e, to ne treba da brine nikoga, pa ni papu Franju. Niko ih neće poželjeti, jer ih ima na svakom koraku. Nezgodno je samo što su, nekako, uljuđeni. Izgledaju baš tako, kao pravi ljudi. I prevarili bi svakoga na svijetu. Pa i papu. Koji ih dolazi posjetiti, i prenijeti poruke mira i blagosti. Na osnovu 10 Božijih zapovijesti.