Ključna uloga satelita u današnjem svijetu: Oblikuju moderno ratovanje i ljudsku svakodnevicu

Ako ste ikada koristili mapu na pametnom telefonu ili pratili kretanje dostavnog vozila u aplikaciji za praćenje, koristili ste GPS.

Ono što mnogi ljudi ne shvataju jeste da je GPS, američki Globalni pozicioni sistem samo jedan dio šire porodice poznate kao Globalni navigacijski satelitski sistemi (GNSS).

Četiri globalna satelitska sistema kruže oko Zemlje. Oni usmjeravaju avione, brodove, automobile i kamione na željeni put, ili turiste koji traže restoran, hotel ili neku drugu lokaciju. Ali ovi sateliti također igraju ključnu ulogu u ratu.

Kako sateliti određuju vašu lokaciju?

U suštini, satelitska navigacija je pitanje vremena. GNSS sateliti nose izuzetno precizne atomske satove i stalno emituju dvije ključne informacije: svoju tačnu poziciju u orbiti i tačan trenutak kada je signal poslan.

U međuvremenu, na Zemlji, prijemnici poput vašeg pametnog telefona, automobil, aviona ili broda primaju te signale i na taj određuju svoju tačnu poziciju.

To rade pomoću signala sa četiri satelita, koji pružaju podatke o geografskoj širini, dužini i nadmorskoj visini plus jedan dodatni signal za ublažavanje odnosno ispravljanje vremenskih odstupanja/grešaka.

GNSS tehnologija je veoma precizna i brza. Duboko je integrisana u svakodnevni život. Ali ona također nosi skrivenu ranjivost.

"Signali globalnih navigacijskih satelitskih sistema su prilično ranjivi", kaže Dana Goward, predsjednik američke Fondacije za otpornu navigaciju i vrijeme, za DW.

"Oni su izuzetno slabi što znači da svaka radio-smetnja u njihovoj frekvenciji, bilo slučajna ili namjerna, može ometati prijem", dodaje Goward. "Siguran sam da ljudi u svim vladama razumiju ovaj problem. Izazov je kako osigurati da rukovodstvo to razumije i djeluje kako bi se rizik smanjio.

Četiri globalne navigacijske sile: SAD, Rusija, Evropa, Kina

Prva dva globalna navigacijska sistema razvijena su 1970-ih, tokom Hladnog rata između SAD-a i tadašnjeg Sovjetskog Saveza (Rusije).

SAD su razvile GPS, koji je postao prva satelitska navigaciona mreža sa globalnom pokrivenošću. To je najšire korišten navigacijski sistem na svijetu.

Otprilike u isto vrijeme, Sovjetska Rusija razvila je GLONASS.

Zatim je početkom 2000-ih Evropska unija odlučila da oslanjanje isključivo na GPS ostavlja Evropu previše zavisnom od američke strateške infrastrukture, pa je počela razvijati Galileo.

Kineski sistem BeiDou je najnoviji od ova četiri sistema. Kao i Evropa, kineski vojni planeri željeli su smanjiti oslanjanje na američki GPS.

Dizajnirani u civilne i vojne svrhe

Četiri sistema su vrlo slična i imaju "dvostruku namjenu" — dizajnirani su za civilne i vojne svrhe.

"GPS, GLONASS i Galileo koriste vrlo slične orbite, sa sličnim brojem satelita na visini od oko 19.000 do 23.000 kilometara", rekao je Malcolm Macdonald, profesor satelitskog inženjeringa na Univerzitetu Strathclyde u Glasgowu. "BeiDou dodatno koristi više orbite kako bi omogućio bolju pokrivenost nad Azijom".

Svaki sistem može u svakom trenutku pokriti bilo koju tačku na Zemlji, čak i ako je riječ o nečemu tako malom kao što je vaš ručni sat.

"Većina uređaja koristi više konstelacija [satelita]. Zavisi od uređaja, na primjer, moj pametni sat može koristiti GPS i GLONASS, i mogu mu reći da koristi jedan ili oba".

Japan i Indija upravljaju sličnim sistemima, ali oni ne pokrivaju cijelu planetu. Oni pružaju samo regionalne navigacijske podatke.

Globalni navigacijski sistemi u ratu

Oružane snage sve više zavise od satelitske navigacije za logistiku, mapiranje trasa i operativno planiranje.

Koriste se za navođenje oružja, uključujući krstareće rakete i tzv. pametne bombe. Vojske također koriste navigacijske satelite za upravljanje dronovima.

Ali to je učinilo satelite i metom.

U sukobima, poput rata između Rusije i Ukrajine, obje strane koriste tehnike elektronskog ratovanja kao što su "ometanje" (jamming) i "lažiranje" (spoofing). One se koriste da ometaju satelitske navigacijske signale ili da prevare GPS sisteme na terenu.

Spoofing je teži od ometanja i omogućava zbunjivanje protivnika.

"Vaš navigacioni sistem može pokazivati da se krećete brzinom od 400 čvorova i napuštate aerodrom u Helsinkiju, dok se u stvarnosti nalazite u automobilu, koji se kreće 120 kilometara na sat izvan Berlina", pojašnjava Thomas Withington, analitičar u oblasti elektronskog ratovanja pri britanskom Royal United Services Institute.

Ova tehnika može se koristiti za skrivanje lokacije, na primjer, ruske „flote u sjeni“,  koja pokušava prolaziti kroz određeni region neprimijećeno.

"Također se koristila za ubacivanje malih grešaka u poziciju broda dok prolazi kroz Hormuški moreuz, što može dovesti do toga da brod nenamjerno uđe u teritorijalne vode neke zemlje, omogućavajući toj zemlji da ga zaustavi i prisili na pristajanje zbog ilegalnog ulaska", rekao je Macdonald.

Goward je rekao da bi ovo mogla biti veća prijetnja za Evropu i SAD nego za Rusiju i Kinu, jer Rusija i Kina imaju "domaće, zemaljske sisteme koji dopunjuju GNSS ili služe kao alternativa GNSS-u", dok Zapad to nema.

I "frustrirajuća stvar" je da ne postoji jedna tehnologija, koja bi učinkovito riješila problem koji uzrokuje ometanje GNSS-a, rekao je Withington.

Postoje pokušaji razvoja tehnoloških alternativa GNSS-u. Ali za sada, rekao je Withington, jedna od „najpraktičnijih“ opcija u ratu je "jednostavno pronaći ometač i uništiti ga", piše Deutsche Welle.