Milanović: Tamo je Bosna, srce hrvatstva…

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom proslave Dana grada Makarska održanoj u nedjelju u hotelu Park, najviše pažnje poklonjeno je počasnom gostu - Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike Hrvatske.

Milanović je prvi predsjednik RH koji je ikada prirustvovao svečanim sjednicama na Dan grada.

Uz predsjednika Milanovića, počasni gosti bili su Jure Brkan, saborski zastupnik i izaslanik predsjednika Sabora RH Gordana Jandrokovića, Ante Šošić, dožupan i izaslanik predsjednika Vlade RH, general Rahim Ademi, počasni građanin Grada Makarske, Dragan Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu, Marijana Puljak, saborska zastupnica koja je stigla u pratnji supruga, splitskog gradonačelnika Ivice Puljka, predstavnici obitelji pokojnog arhitekta Ante Rožića - Igor i Ina Rožić, delegacije gradova prijatelja - Đakova, Vukovara, Općine Stari Grad Sarajevo i Općine Travnik...

Sve uzvanike pozdravila je Gordana Muhtić, predsjednica Gradskog vijeća, koja je podsjetila kako je 24. oktobra 1865. trebalo mnogo hrabrosti i odlučnosti da se progovori hrvatskim jezikom jer tog 24. oktobra u Makarskoj je prvi put umjesto talijanskog jezika, kojeg je favorizirala austrijska uprava, progovoreno hrvatskim jezikom, prenosi Jutarnji list.

Onodobno Obćinsko viće donijelo je odluku kojom jezik hrvatski biva jezik službeni. U čast i sjećanje na taj veliki dan i don Kažimira Ljubića, kao i vijećnike Obćinskog vića, prije 28 godina za Dan grada Makarske odabran je 24. oktobar.

Kako je kazao, osvrnuvši se na glas naroda, problem je znati gdje je narod, što je glavni izazov politike jer lako je reći, a teško je čuti.

"Nemam provedbene, izvršne, financijske i radne savjete kako bi Makarska trebala izgledati, i svaki put kada dolazim u Dalmaciju i kada se vozim ovom cestom, ne magistralom, osjećam jedan treptaj i uzbuđenje, dramatiku i to bilo dramatično vrijeme kao danas, bilo jugo ili bura. S jedne strane kada dolaziš u Dalmaciju su brda, klisure, pećine i duhovi naših predaka jer većina ih je došla s te strane. To je Orijent, Bizant, Bosna, srce hrvatstva, a s ove druge strane preko planine je gorko-slatki Mediteran, more i sve ono što nas je vezalo uz Zapad gdje mislimo da pretežno pripadamo", rekao je Milanović.

Borba za hrvatski jezik 1865. godine u Makarskoj, dodao je, je samo dio puno većeg mozaika hrvatske borbe za jezik i definicija je tog jezika što je kompliciranija nego u većini naroda i nacija.

"To je šest-sedam godina prije smrti Ljudevita Gaja koji je u početku zamišljao hrvatski jezik kao nešto što vi ne razumijete niti oni baš najbolje razumiju vas, a čakavci i boduli donekle. To su te tri priče koje je trebalo pomiriti u nešto što je zajedničko i što spaja i Mediteran i kontinent i čini europsku zapadnu, ali i balkansku Hrvatsku jer su naši preci dijelom iz Balkana, iz brda. Toga treba stalno biti svjestan, to je kontroverza, ali i šansa, to je naša snaga, ali i tu su i naša ograničenja", poručio je hrvatski predsjendik.

Mala ograničenja

"Vaša ograničenja, što mogu reći kao promatrač, su mala. Vi možete puno i napravili ste puno, vaše generacije prije vas i naravno da ima grešaka i da ovo nije sjajno i da postoje urbanistički uzornija mjesta od Makarske, ali uvijek može puno gore, što sam vidio u Italiji i to je zločin protiv urbanizma. Ovo ovdje u Makarskoj su male oscilacije, mali ožiljci i velikim idejama i revolucionarnim zanosom, nećete napraviti ništa. Idite korak po korak, popravljajte ono što je pogrešno, gradite ispravno i ne možete pogriješiti. Na pravom ste putu", istaknuo je Milanović.

Kako je dodao, Makarska je mala sredina, resursi su izdašni, i nema nijednog razloga da se ne živi odlično. Sada se, kako je kazao, živi dobro što nije zasluga nijedne političke stranke, nego generacija naših predaka koji su branili svoje što nije dovoljno jer treba znati sagraditi i sačuvati svoje.

"Uzimajte iz EU fondova, tu budite pohlepni u okviru pravila, uzmite sve. Jer čak i kada uzmete sve, to nije bogznašto", naveo je Milanović.

"Vrijeme obrane i herojstva '91. godine i hrvatskih branitelja je prošlo, i to su ljudi kojima dugujemo neograničenu zahvalnost. I to je mali broj ljudi, to su tisuće ljudi, možda deseci tisuća ljudi, ne više od toga. Kada je Antun Tus pozvao s radija Zagrepčane početkom listopada 91. godine da se jave na Velesajam radi proboja prema Vukovaru, došlo je 430 ljudi! Dakle, nitko! I to kada su svi slušali radio, jer nije bilo PlayStationa, WhatsUp grupa, i svi su čuli. Strah, taj stalni čovjekov suputnik, prijatelj, limitator, nesigurnost, a na kraju krajeva bio je i kišan dan. Pa gdje ćeš po kiši ići u rat? ", poručio je na tu temu Milanović.